"Od Krista ste 'na slobodu pozvani'!"
Ovaj i slični događaju se uzimaju kao prekretnica u našem mladenačkom životu – zato što želimo promjenu u našem društvu! Želimo biti stupovi društva, budući nositelji obitelji! Naše vrijednosti, koje su nam usadili naši roditelji su temelj promjena i budućnosti Hrvatske!
Hey brate, draga sestro, sjećaš se prošlog vikenda?
Za mnoge je to bio tek jedan, običan vikend. Međutim, ne i za mene i više od 35.000 mladih iz cijele Lijepe Naše i šire. Ranom zorom smo se smjestili u bus i uputili put Dubrovnika na Susret hrvatske katoličke mladeži. Rijeke autobusa, njih više od 600 su prevozili raspjevanu i veselu mladež.
Iako smo se približavali odredištu, vidjeli svjetla „Groada“ (pokušaj kopiranja dubrovačkog naglaska), naš pogled je bio usmjeren u nebo „Bože, hoće li stati ova kiša?“
Da. Kiša ili bolje reći poplava. 35.000 mladih je pred ulazom grada u vodi do koljena, tek što su izašli iz autobusa. Sati i sati peglanja/kovrčanja kose, šminkanja – uzalud! Naš modni dodatak su bile vreće smeća (wanna be kabanica) i šareni kišobrani!
Pred nama je više od 12 sati stajanja na kiši. Ali, znaš što? Nema veze!
Da, nema veze, jer gradom odzvanja duhovna glazba, tisuće mladih slave i mole Gospodina na ulici, plešu na kiši i svi u jedan glas pjevaju „Naš Bog dolazi, da obećanje ispuni i spusti na nas kišu milosti, NEK PADA, otvori nebeske brane!“
Prizor kojeg nažalost naši mediji nisu ili ne žele prenijeti!
Na više od 17 lokacija se nesmetano odvijao program susreta, gdje su mladi mogli moliti (Oaza molitve i tišine), pjevati i slaviti, pogledati predstave o životima svetaca, pogledati izložbe o Gradu slobode kojeg je vjera nosila u Domovinskom ratu...
U 14 h je uslijedila procesija sa križem Susreta do Gruža gdje se u 17.00 sati održalo središnje euharistijsko slavlje, na istom mjestu na kojem je prije 11 godina euharistijsko slavlje predvodio Papa Ivan Pavao II, veliki prijatelj mladih.
Svečanu svetu misu predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uz koncelebraciju apostolskog nuncija, 15 biskupa i 500 svećenika.
Geslo susreta je „Na slobodu pozvani“ o čemu nam je biskup propovijedao:
“Bog nas nije stvorio kao robove, On nas uvijek ljubi, ne pamti naše grijehe, sve oprašta i zaboravlja. On nas ljubi neovisno o tome kakvi smo, i uvijek nas iznova oslobađa. Isus nikoga ne prisiljava na vjeru, ali uvijek nudi sebe. On vas je oslobodio i darovao vam slobodu za dobro, iskoristite je”.
Pozvao je nas mlade da na svijet i na Crkvu ne gledamo kao na nešto tuđe, već da prepoznamo svoju ulogu aktivnih članova društva i Crkve, dok je biskupe i svećenike pozvao da širom otvore vrata laičkom angažmanu mladih.
Na kraju svečanog misnog slavlja nam je otkriveno gdje će biti idući susret mladih – u Vukovaru, 2017. godine.
Ono što će nam svima ostati urezano u srce je to što je prilikom prikazanja zasjalo sunce i otjeralo sve tmurne oblake. Bog stvarno ima jako dobar smisao za humor (sutradan smo izgorili na suncu)!
Uslijedio je večernji program na Stradunu, no mi smo nažalost morali ići brzo prema autobusima jer smo bili smješteni u Stonu gdje su nas naši domaćini željno iščekivali.
Nezaboravan je osjećaj ta topla dobrodošlica domaćina koji su nam otvorili svoje domove i nahranili nas kao svoju djecu. Sutradan je uslijedilo svečana župna misa u kojoj smo se svi zajedno okupili, domaćini i gosti, a koju je predvodio sisački biskup Vlado Košić. On je pozvao nas mlade da ne zaboravimo na ljubav koju su naši pređi imali za ovu domovinu i kako su oni ginuli za nju, te da sve svoje snage usmjerimo na izgradnju boljeg, pravednijeg i kršćanskog društva.
Na kraju, dragi čitatelju, želim ti prenijeti poruku svojeg srca.
Ovo za nas nije bio običan susret. Vidjeti mlade koji radosni pjevaju duhovne pjesme, koji strpljivo stoje na kiši, mokri do kože, u blatu, ozebli, gladni, iscrpljeni, nenaspavani ali RADOSNI je nešto neopisivo. Neki od nas su spavali u hladnim školskim dvoranama, nisu osjetili topli krevet ni topli obrok, ali nisu gubili osmjeh sa lica. Zašto? Zato što nismo došli razgledavati grad, niti zbog ekipe, već smo došli na susret sa Bogom živim u Euharistiji, radi Onog koji nas jača.
O nama mladima se svašta priča, ali ovim i sličnim primjerima želimo promijeniti tu sliku!
Nitko nas nije tjerao da idemo na misu ili ispovijed, ni naši roditelji ni svećenik (dobro, jest malo naš bogoslov Mirko, voditelj kluba, al samo malo. šala! ;) ) , već smo to sami htjeli.
Oni su nas odgojili u vjeri i na tome smo im zahvalni!
Ovaj i slični događaju se uzimaju kao prekretnica u našem mladenačkom životu – zato što želimo promjenu u našem društvu! Želimo biti stupovi društva, budući nositelji obitelji! Naše vrijednosti, koje su nam usadili naši roditelji su temelj promjena i budućnosti Hrvatske!
Molimo vas, nemojte nas omalovažavati, surađujte s nama, pružite nam priliku, ruku podrške!
Za one mlade koji nisu bili na Susretu:
Budite vedri, nasmiješeni i dobri prema sebi! Nosite osmijeh i radost u svaki dan! Cijenite sebe!
Cijenite svoje dostojanstvo! Nemojte si oduzimati slobodu! Baš takvi kakvi jeste ste potrebni!
Zaslužujete pažnju! Trudite se! Ne podcjenjujte se! Takav kakav jesi si najbolji!
Otvorite sva vrata i prozore i neka sa svih strana ulazi Krist! Ne bojte ga se! Ne stidite ga se!
Shareajte blagoslove na Facebooku. Dođite u klub mladih!
Ili kako bi to naš sveti Ivan Pavao II rekao mladeži: ”Samo hrabro! Bit ćete mi svjedoci!”
Vaš klub mladih župe Gospe u Siti.
