Odbijamo pobačaj unatoč preporukama liječnika!

U životu naše obitelji koja je, uz nas dvoje supružnika, blagoslovljena jednim sinom i dvjema curicama blizankama,već je duže vrijeme postojala čežnja za novim članom, za četvrtim djetetom. Naša djeca su također silno željela brata ili sestru. Kad smo saznali da nas je Bog blagoslovio novim životom, svi smo bili presretni.

Trudnoća je bila najlakša do sada i činilo se kao da sve ide svojim normalnim tokom. Sve do kontrole kod liječnika, koja je zauvijek promijenila naše živote. Doktorica je vrlo dugo promatrala bebu na ultrazvuku i njezino ozbiljno lice sve me više zabrinjavalo. Rekla je da moram hitno na pregled specijalistu, jer nešto nije u redu s djetetovim razvojem. Uskomešanih misli, osjećaja i sa strepnjom što ne valja, posjećujem sa suprugom sljedeći dan specijalistu, koji potvrđuje da beba nije u redu.

Dijagnoza je Acranis, kosti lubanje se nisu razvile i nisu zatvorile mozak. Beba nema nikakve šanse za život ako se rodi (ako uopće dođe do poroda) jer takav plod obično odumire oko 26. tjedna trudnoće. Predlažu nam pobačaj, upozoravajući nas na psihičke posljedice za nas koje nosi produljivanje ovakve trudnoće, a rezultat je poznat - smrt djeteta. Bolje to riješiti sad, nego se vezati na bebu kroz trudnoću i onda kasnije patiti jer je beba umrla.

Odlučno odbijamo pobačaj, na čuđenje svih doktora i molimo ih da poštuju našu odluku: Mi ne želimo ubiti naše Bogom dano dijete! Prepuštamo sve u Božje ruke, On je taj koji odlučuje kad počinje i kad završava nečiji život.

Uz veliku podršku duhovnika koji nas vodi već godinama, uz ljubav i molitve naše obitelji u župnoj zajednici i naše molitvene zajednice, Gospodin nam daje dovoljno snage da izdržimo ovaj križ koji kroz ljudske oči teško možemo shvatiti.

Shvaćamo da jedino vrijeme koje imamo s našom bebicom je ovo vrijeme sad i zato ga želimo dobro iskoristiti. Želimo da osjeti našu ljubav prema njoj bez obzira na to što ju ovaj svijet odbacuje jer nije savršena. U Božjim očima je savršena.

Znajući za pozitivna iskustva u prenatalnom roditeljstvu, dobivamo materijale i upute i krećemo s našim privatnim tečajem prenatalnog roditeljstva, povezivanja s djetetom dok je još u trbuhu. Svaku večer okupimo se s djecom na obiteljsku molitvu, zamolimo Gospodina da čuva bebicu i nakon toga pjevamo joj pjesmice, kuckamo, mazimo, lupkamo... beba se rita i osjećamo njezino veselje dok joj pjevamo. Djeca smišljaju svoje pjesmice bebi, "Mala bebo ja te volim, anđeli te čuvaju, Isus te pazi, lijepo mi narasti, i dođi van iz trbuha...". Srce nam treperi od radosti, ali istovremeno se miješaju i osjećaji tuge..

Nikada nismo ni pomislili da bi se nama moglo ovako nešto dogoditi. Sad vidimo da je cijela situacija donijela mnogo blagoslova u našu obitelj, u naš brak, naš odnos s Gospodinom, našu okolinu...  

Osjećamo se blagoslovljeno i privilegirano. Svaki dan se predajemo Gospodinu u Njegove svete ruke i molimo ga za prihvaćanje križa. Ljubav je odluka na koju smo se zavjetovali prije sedam godina pred Oltarom. Život je naša odluka i križ je naša odluka. Ps 46.1 „Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.“

Sad smo u 23. tjednu trudnoće i nadamo se da ćemo uz Božju i Marijinu pomoć doći do kraja te upoznati našu djevojčicu prije nego se preseli k svome Stvoritelju i Otkupitelju...