Orao koji ne popušta – Zaručnica i Stepinac!

Zbog Kristova otkupljenja, ljubavi i razumijevanja Crkve kao brižne majke i oca koji čeka povratak rasipnog sina, izvršenje pokore po pokajanju ima karakter popusta od 50, 70 %. Božansko postupanje nebeskom matematikom nadilazi naše zemaljske matematičke zakonitosti i račun(ic)e. Zbog Božjeg milosrđa, dva plus dva je više ili manje od četiri, i kad nam taj zbroj kao rezultat neke situacije, zasluženim izračunom, treba pripasti. Crkva daje popust – u velikodušnom oprostu – opraštanju grijeha! Gdje popusta nema? U crkvenom nauku i svetopisamskom pologu. Življenje Božje riječi svojom moralnom ljestvicom čovjeka želi uzvisiti, a ne poniziti. Želi ga osloboditi, a ne zarobiti. Uvijek s otkrivenim licem Krista koji, niti mjesec dana od proslave svoga Utjelovljenja, ne stavlja neke druge maske, koje u izlogu zamijeniše novogodišnje kuglice.

Dok trgovine nude sniženja, Crkva diže poruku

… Ne popušta. Božićno otajstvo o Djetetu Isusu nasljeduju teška otajstva Stjepanova ili Ivana Krstitelja mučeništva, Pavlov pad i obrat, Šimunova najava Mariji, dok prikazuje Dijete – Mesiju, da će joj mač boli probosti dušu. Nema romantike i maženja, Majke ni Djeteta! Božić i proslava Nove Godine su iza nas, kalendarski kratko, a osjećajem da bijahu davno. Ne zaboravimo smisao toga što smo proslavili. Hoćemo li staviti maske – glasom za zastupnike koji zastupaju, kakva načela; odgovorom da je nauk Crkve o spolnosti nerealan i bešćutan. „Nema popusta, već od druge nedjelje po Božiću, kada se navješta isto evanđelje, po Ivanu, kao i na Božić. Kao da Crkva još jednom želi poručiti, 'Nemojte zaboraviti otajstvo! Nemojte zaboraviti ono što smo proslavili'. Ljudi su zasićeni. Neki su se umorili od odmora. Ali, Crkva u svojoj poruci ne daje popust“ ističe don Damir Stojić. Tumači to i na primjeru jedne snažne evanđeoske poruke.

Isus Krist je Život!

Podsjeća na Ivanov Proslov njegova evanđelja i poruku Utjelovljenja koja je kod njega drugačija od one u Mateja, Marka i Luke. Oni su naglasili povijesni opis Kristova rođenja, povijesni događaj koji se zaista dogodio, u vremenu i prostoru. „Ivan piše najkasnije od svih evanđelista, 90-ih godina. Bio je posljednji apostol, umro je zadnji od njih. Bio je svjestan da prvoj generaciji kršćana koja nije poznavala Isusa, možda ni ostale apostole, on mora prenijeti smisao tog događaja, a ne toliko opis povijesnog događaja, kojeg su sigurno dobro poznavali“ kaže don Damir, ističući zašto se Ivan u kršćanskoj ikonografiji prikazuje s orlom uza se. „Orao je ptica koja najviše leti. I orao je ptica koja želi gledati kakvo je sunce. Ivanovo evanđelje ide na najviše - i gledate pravo u sunce, u otajstvo Isusa Krista. U svom prvom poglavlju (Iv 1, 1-17), apostol Ivan ne daje uvod samo u evanđelje. Ako se dublje čita, to je sažetak cijele povijesti spasenja“ ističe don Damir. Proslov Ivanova evanđelja je toliko značajan i egzistencijalan da se nekada u Crkvi taj ulomak čitao svake nedjelje na misi, uz navještaj ostala tri biblijska čitanja.

Koji je smisao i koje je to otajstvo? Što nam Ivan poručuje? Ivan rabi različite riječi za Isusa. Kaže da je Isus svjetlo, istina i život. „Kad krenemo u svakodnevni život, ne zaboravimo - Isus Krist je život! Jer on je oduvijek i on će biti zauvijek! Bog je došao među nas. Najdublja poruka je da imamo život zauvijek. To je nadljudska poruka – nema smrti! Zamislite, zauvijek živjeti. Došavši k nama, uzevši naše ljudsko tijelo, daje nam život i mi imamo udjela u tom životu. Kad čovjek zna da ima život vječni, i da ima udjela u božanskom životu, onda već sada i sutra, na poslu, obitelji, gdje god se nalazite, može biti drugačije. To je tako radosna poruka – Isus Krist je život!“ poručuje don Damir.

Isus Krist je Istina i Svjetlo!

Nad istinom se čini teror. Manipulira se s njom na svakom koraku. Govori se o relativizmu, čak i o evoluciji ideja i istine. „Zapravo, nema istine. Kao, istina se duboko i s vremenom mijenja. Međutim, Isus je rekao: 'Ja sam istina'. To je sud, stabilnost. Znači, mi nismo biološka slučajnost, dio neke priče, tko će nadjačati koga. Nego, Isus je Istina. Katolička Crkva nudi i navješta tu Istinu. Isus je Svjetlo! Bojimo se u mraku da ćemo pasti. Neka djeca ne mogu zaspati, ako nema malo svjetla. Svjetlo daje putokaz, toplinu. Svjetlo približava! Kad se logoruje, svi se skupe oko vatre. Svjetlo privlači. Svjetlo znači 'Ja sam tu'. Slijedimo Isusa! On je naš putokaz“ potiče don Damir.

Toliko te volim, da ću doći za tobom!

„Najvažnija poruka koju ne smijemo zaboraviti u svakodnevici. 'I Riječ tijelom postade i nastani se među nama'. To znači – prisutnost! Bog kaže – Čovječe, volim te toliko da dolazim k tebi! I volim te toliko da ću postati sličan tebi. I podnosit ću i preuzet ću sve što je tvoje. I ono što ti ne razumiješ – a to su patnja, trpljenje, bol. Preuzet ću i to na sebe! I proći ću sve što ti prolaziš: od samog začeća, da znam da si začet. I trudnoću, rođenje, djetinjstvo, školovanje, igru, sve. Toliko te volim, da ću doći za tobom! Znam da si svojim rukama radio - i ja ću raditi. Znam da si doživio patnju i bol, nerazumijevanje, odbacivanje – i ja ću ti pomoći. To je otajstvo Riječi! Crkva ide dalje. Na kraju će Isus biti položen na drvo križa. Crkva vodi samo prema gore! Nema sniženja! Samo dizanje. Bog se spustio do nas. Postao nam je sličan u svemu, osim u grijehu - da bismo mi mogli stići gore. I biti s njim. Zašto? Zato što nema sniženja. Zato molimo - kako na nebu, tako i na zemlji. Iako, mnogi bi molili, kako na zemlji, tako i na nebu. Zato molimo - budi volja tvoja, a ne moja. Iako bi neki, budi volja moja, a ne tvoja. Bog poručuje: Došao sam k vama i prošao sam sve što ste vi prošli - da biste sa mnom mogli biti u domu Oca svoga“ zaključuje don Damir Stojić.

Već nam se nude najraskošnije maske i odijela, a uskoro i pokornički pepeo – smljeveni prah. Svakodnevno biramo između Istine kojoj ne treba zamaskiranih odijela, i predmeta sniženih samo da se prodaju/kupe – pa i kad nam ne trebaju. U napasti smo posegnuti za stanjem duha na rasprodaji – kojeg u početku jeftino kupimo, a na kraju skupo platimo. Odlučujmo se u izborima ostajati vjerni Svjetlu, Istini i Životu. Što bi o vjernosti rekao Stepinac? Preporučamo tekst don Damira Stojića sa stranice Studentski pastoral - Spas!

„Ja ostajem uz svoju zaručnicu“

Legenda o Tristanu i Izoldi svoj najljepši trenutak ima na kraju. Kada su njih dvoje bili pokopani na razdvojena mjesta u kapeli, iz jednog groba je nikla kupina koja je preko svoda kapele prešla do drugog groba i na njemu se odmorila. Seljani su sjekli kupinu, ali ona je uvijek iznova nicala. Nakon što je kralj Marko čuo za tu priču, ganut snagom vjernosti, naredio je da se kupina ne siječe.

Ta legenda vrlo lijepo ocrtava snagu ljudske ljubavi i predanosti. Čvrstoća međusobne vjernosti toliko je snažna da joj prepreku ne predstavlja ni tvrdoća kamenog poda, ni razdvojenost, ni protivljenje seljana. Još smo i navikli čuti ove i slične primjere o ljudskoj ljubavi. No, jesmo li ikada razmišljali možemo li takvom istom ljubavi ljubiti i Boga? Jesmo li i njega ikada doživjeli toliko bliskim? Je li i naša ljubav takva, da nas od njega ništa ne može rastaviti? Pavao je pisao Rimljanima: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“ (Rim 8, 35-37) Ljubav nebeskog zaručnika kadra je donijeti pobjedu. Makar ona bila i u smrti. „Jer ljubav je jaka kao smrt.“ (Pj 8, 6)

Kada sam živio u Washingtonu, upoznao sam Andreja Mačeka, sina poznatog hrvatskog političara Vladka Mačeka koji je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio zatočen u kućnom pritvoru. Andrej mi je ispričao jednu scenu iz života svog oca koja je bila posebno znakovita. Iz nje sam naučio koliko snažna može biti ljubav prema Crkvi, koliko ustrajna do smrti i koliko sudbonosno važna.

Negdje pred kraj Drugog svjetskog rata, Vladka je došao posjetiti nadbiskup Stepinac. Njih trojica sjedili su za stolom. Država NDH nalazila se pred raspadom i već je postalo izvjesno da će uskoro uslijediti preuzimanje vlasti od strane komunističke vlade. Stvorilo se pitanje: Kako dalje? I gdje dalje? Zbog neobičnog spleta povijesnih okolnosti, Vladko je dobio mogućnost da zajedno s obitelji pobjegne u Ameriku. Negdje pri kraju razgovora, upitao je Stepinca za savjet i za njegove osobne planove.

Nadbiskup je odgovorio kratko: "Vi ostanite uz svoju zaručnicu, ja ću uz svoju…"

Bl. Alojzije Stepinac, moli za nas!