Osvrt jedne hodošasnice na SHKM u Vukovaru

Osvrt jedne hodošasnice na SHKM u Vukovaru

Neprestano nam pristižu brojna svjedočanstva, fotografije i misli na protekli susret mladih u Vukovaru.

DSC_0507.jpg
Autor
Vedrana Marić/Laudato/D.T.
Fotograf
djos.hr/Laudato
Objavljeno:
 
02.05.2017 12:47
Neprestano nam pristižu brojna svjedočanstva, fotografije i misli na protekli susret mladih u Vukovaru. Jedan od pristiglih je i ovaj Vedrane Marić, studentice kroatistike. Prenosimo ga u cijelosti.

Iznad Vukovara, branika domovine, 30. je travnja 2017. između gustih bijeličastih oblaka, što su se poput paučinaste opne lijeno ljeskali modrim plavetnilom pozdravljajući rijeke okupljenih, ponovno se veličanstveno probila i dostojanstveno zasjala neizmjerna snaga Istine!

Tiho se i spokojno Grad pripremao, sabirući u sebi sve uspomene na dane kada su njegovim ulicama pognuto, ali ponosno stupali naši heroji, uvlačeći u svaku poru svoje porušene cigle svjež travanjski zrak, a onda, onda kao da je noć prije buđenja iz bunovna sna ispustio golem uzdah rasplinuvši svaku sumnju, svaki strah, svaki otpor – i dogodilo se, ponovilo se, sve se istom snagom i ljepotom odvilo dvadesetak godina kasnije.

Vukovar je sada, baš kao i onda, obranjen i oživljen plamenim molitvama upravljenim u nebo iz kojega su se po tisućama mladih duša razlile milosne zrake nade. U srcima više od 30 000 mladih odjekivalo je gromko i jedro, poput odsječnih koraka vojnika s krunicom kao najvećim oružjem, vojnika odlučnih da životom otkupe cijenu najveće hrvatske žrtve, jedina i vječna istina – Krist je naša nada!

Kakve li neprozirne simbolike u toj jednostavnoj, a veličanstvenoj slici, u slici ponovnoga duhovnoga ujedinjenja hrvatske mladosti u jednome jedinome cilju – slavljenju vjere koja nam je dana, plaćena krvlju, otkupljena zastavom pokrivenim lijesovima, jer ona je ono što ostaje kad utihne žamor uskomešanih glasova svakodnevnih laži, nepravde i zloga.

Živa je Radost te nedjelje 30. travnja utišala buku, smirila rijeke, natkrilila zemlju utabanu nogama umornim od hoda za ovozemaljskim prolaznostima, i ponovno pobijedila. U tišini i blaženom smiraju duša orila se pjesma slavonskom ravnicom šaljući poruku da je Istina nepobjediva, da neme te prizemne zemaljske površnosti koja može utrnuti plamen čovjekove čežnje za blizinom Božjom.

Da nema tih godina, tih stoljeća, toga vremena za koje će Istina pasti u zaborav kao što u zaborav padaju i u prah se pretvaraju sve ljudske teorije, svi new age – i, svi lažni proroci čovječanstva, sva naša malodušna i bezvrijedna ljudska zavaravanja. Jer – duša uvijek nekim svojim čudnovatim i predivnim nebeskim zakonima gravitacije nađe put do Istine.


Ovaj je događaj, Susret hrvatske katoličke mladeži u našemu Gradu, Gradu oživljenih snova, još jednom pokazao koliko su prolazne i male sve naše bijede, svi naši nemiri, koliko su prozirne sve obmane kojima nam svesrdno pokušavaju zamagliti pogled u kristalno prostranstvo koje se velikodušno prostire iza naslaga prljavštine i čađe.
 
Tko osim Isusa može okupiti više od 30 000 mladih na jednome mjestu uz sve prepreke i podlosti onih koji Istinu neće i ne žele spoznati, uključujući i potpunu, ali očekivanu, medijsku ignoranciju? Nebrojeno je puta dokazano: samo je jedan Pobjednik i samo je jedna Istina.
 
Samo je jedan izvor treperave radosti duše. Izvor koji je ove nedjelje tisuće odraza na dunavskoj vodi konačno i potvrdno silinom svoje ljubavi pogurao prema spasenju. 

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: