Prof. Mamić poziva da se ukine suspenzija prof. Poljakoviću

Profesor hrvatskog jezika sa Sveučilišta u Zadru Mile Mamić uputio je pismo rektoru Sveučilišta u Zadru Anti Uglešiću i prorektoru Josipu Faričiću u kojem traži da ukinu suspenziju kolegi profesoru Ivanu Poljakoviću. Ističe da je prof. Poljaković samo iznio svoje mišljenje o jednom znanstveno dvojbenom pitanju.
ponedjeljak, 18. veljače 2013. u 00:00

Profesor hrvatskog jezika sa Sveučilišta u Zadru Mile Mamić uputio je pismo rektoru Sveučilišta u Zadru Anti Uglešiću i prorektoru Josipu Faričiću u kojem traži da ukinu suspenziju kolegi profesoru Ivanu Poljakoviću. Ističe da je prof. Poljaković samo iznio svoje mišljenje o jednom znanstveno dvojbenom pitanju.

Kako nam je prof. Mamić sam napisao, na sva pisma dobio je isti odgovor: „Poštovani profesore, primio sam i pročitao Vaš e-mail. S poštovanjem Vas srdačno pozdravljam! Josip Faričić“.

Stoga, uz njegovo dopuštenje, objavljujemo pismo prof. Mamića rektoru i prorektoru u cijelosti:

"Gospodin vam dao mudrosti i hrabrosti!

Poštovani gospodine Rektore najstarijeg sveučilišta u Hrvata, dragi Ante!
Poštovani gospodine prorektore Faričiću, dragi Josipe!

Nedjelja je, dan Gospodnji. Umjesto da budem pun radosti, spreman za susret s euharistijskim Kristom, probudio sam se u 3.35 s tugom u srcu, sa suzama u očima.

Jecao bih od žalosti: Tri moja mlađa brata – Ante, Josip i Ivan – žele biti dionici istoga Kruha. A tužakaju se i kažnjavaju, i svi misle da su u pravu. Štoviše, prva dvojica s položaja moći udariše po trećem. Tužno i žalosno!

Braćo moja ljubljena u Kristu Isusu, poslušajte me:

Spolnoodgojna diktatura što nam ju je pripremio naš ministar Jovanović duboko je uzdrmala, podijelila Hrvatsku, i stvorila nepremostiv razdor. Zato sam 7. siječnja uputio pismo, vapaj premijeru Milanoviću za općenacionalnom pomirbom i obustavom ovoga ideološkoga rata. Pismo je bilo gotovo prijateljsko, pomirljivo, ali i zahtjevno. Kako mi gospodin Milanović u roku od 20 dana nije odgovorio niti je povukao mudri politički potez, dao sam pismo u javnost, što možete naći na mnogim portalima vrlo jednostavno, samo upišete u Google: Mile Mamić: Pismo … ili Vapaj …

Još nisam dobio nikakvu opomenu ni suspenziju. Hvala Bogu, slobodan sam čovjek. Ne bojim se toga. U pismu Milanoviću napisao sam ovo: Kao starac spreman sam i travicu pasti u svojem ekološkom vrtu i voćnjaku u Lišanima nego žrtvovati djelić svoje cjelovitosti. „Čovjeka koji se zvijezdama klanja teško je prelomiti“.

Kad se tako postavite prema neugodnim izazovima, odlukama, dvojbama, bit ćete slobodni.
Kad pokušate zbivanja promatrati iz perspektive vječnosti, bit ćete slobodni.

Gospodin vam dao mudrosti i hrabrosti da to uzmognete! Vjerujem, vi to zaslužujete, možete i hoćete.
Dobio sam jučer pismo kolege Ivana Poljakovića: Ljudi, pa zar je to moguće!?

Ako je doista tako da ste vas dvojica kršćanskih uglednika nasjeli na agresivne zahtjeve nekoliko studenata zavedenih duhom dženderizma i nekih novinara željnih afera, a niste mirno čuli, preslušali našega kolegu Poljakovića, zacijelo ste pogriješili protiv načela: Audiatur et altera pars.
Osim toga, mogli ste čuti i studente koji su spornu tribinu drukčije doživjeli.

Dženderizam se je na dvojben način uvukao u zakonodavstvo mnogih država. Homoseksualizam je od bolesti, poremećaja, neprirodnog, nepoželjnog i neprihvatljivog stanja, ponašanja i usmjerenja postao normalno,  poželjno, preporučljivo, štoviše, moderno, in-ponašanje. Nećeš moći biti rektor, prorektor, ministar, gradonačelnik itd. ako nisi homoseksualac. (Bilo mi je drago vidjeti da su se i neki homoseksualci u Francuskoj pridružili prosvjednicima protiv priznavanja homoseksualnih brakova. I oni su za svetost braka i obitelji!) Znanstvenici koji povlađuju raznim skupinama seksualnih nesređenika (ne smijem reći: bolesnika!) kuju se u zvijezde, oni su „vrhunski, svjetskoga glasa“, a oni koji misle drukčije proglašavaju se pseudoznanstvenicima, kontroverznima, konzervativnima, nazadnima, a njihova se riječ zaglušuje, omalovažava i proglašava govorom mržnje, što je osnova za inkriminaciju i progon. Slično je mišljenje o tom iznio i poznati naš psihijatar Vladimir Gruden.

Vaši prigovori kolegi Poljakoviću su pretanki, mršavi, labavi, slabo utemeljeni. I ja se kao jezikoslovac odavno bavim terminološkim pitanjima što nam ih nameće dženderizam. I kolega Poljaković ima na to pravo. Ta, rod je, još uvijek, i gramatička kategorija!

Kolega Poljaković ima pravo misliti,  obrazlagati i izražavati svoje mišljenje da je homoseksualizam bolest. On to govori iz ljubavi i s ljubavlju. Zašto to okarakterizirati govorom mržnje. On se zalaže za znanstvenu istinu o čovjeku i njegovoj spolnosti. Tko ima proturazloge i protudokaze, neka ih slobodno iznese.

Poljakovića optužuju što smatra homoseksualizam bolešću, a istodobno njega proglašavaju bolesnikom, homofobom, jer je svaka fobija – bolest.

Kolega Poljaković se više od 10 godina bavi dženderizmom, njegovim htijenjima i ostvarenjima, njegovim idejnim zasadama i raščlambom pandorine kutije njegovih nesagledivih pogubnih posljedica. Čovjek koji je temeljito u to upućen, vidi istinu o tom i opasnosti za čovječanstvo i svoj hrvatski narod ako se neprirodno prihvati kao prirodno i postane poželjnije od prirodnog, ima pravo kao čovjek i znanstvenik dignuti svoj glas u obranu čovjeka i istine. Trebao bi za to biti nagrađen, a ne kažnjen. 

Dragi Rektore, dragi Prorektore, dragi Ante i Josipe!
Gospodin vam dam mudrosti da prosuđujete duhove i hrabrosti da u svjetlu mudrosti donosite tako važne odluke. Vaša je odluka u slučaju kolege Poljakovića bila oskudna mudrošću, a bez prave mudrosti odlučnost i hrabrost umjesto vrline postaju njezina suprotnost i vode u katastrofu.
Bratski vas pozivam:
1.    Razmotrite pismo kolege Poljakovića.
2.    Pozovite ga na iskren, bratski razgovor o spornom pitanju.
3.    Razgovarajte sa stručnim osobama koje su naručile spornu tribinu.
4.    Razgovarajte i s drugim studentima koji su to slušali.
5.    Ispričajte se kolegi Poljakoviću što niste prije i s njim razgovarali.
6.    Povucite Opomenu i Rješenje o suspenziji i ne obavještavajte o tom javnost.
7.    Smognite mudrosti i hrabrosti za to.
8.    Ne bojte se: „Ja sam s vama!“
Bolje je da to napravite odmah nego kad kolega Poljaković dobije presudu. A dobio bi je.

Uvjeren sam da će Isus blagosloviti moj jutrošnji trud i uliti svoj Mir u srce moje i svoje djelom zloduha posvađane braće. Moj bratski vapaj za razboritom pomirbom neće biti uzaludan.

Milost vam i mir!
Srdačan pozdrav,
Vaš kolega, prijatelj i brat Mile Mamić

Zadar,  10. veljače 2013."
 

Da biste komentirali, prijavite se.