Sanja Doležal: "Vjeru sam otkrila na vrhuncu slave"

Sanja Doležal glazbenu karijeru puno je puta nadograđivala radeći pred televizijskim kamerama. Zaraznu energiju ugradila je u emisije “Jel’ me netko tražio”, “Sedma noć”, “Sanja”. I konačno, danas je suvoditeljica u mozaičnoj emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”. Zbog te se emisije budi s veseljem, ponekad i prije budilice...

"Odavno sam navikla živjeti tako da moj posao prate fotoreporteri, kamere i mnogi znatiželjnici. Nikada nisam mislila da je to nešto posebno i da sam zbog toga drugačija od ostalih. Prihvatila sam to kao dio posla, kao nešto na što sam pristala u trenutku kada sam poželjela stati ispred publike, kamere i fotoobjektiva. Imam puno svoje privatnosti i intime, pa tako i mira, jer to je dio mojeg života koji sam uvijek čuvala za sebe. Mislim da sam do sada uspjela zadržati neku ravnotežu i ne dopuštati javnosti da me razapne u svakom trenutku", rekla je Sanja u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Možete li reći da ste u životu radili većinom ono što volite i želite: pjevali ste, volite muziciranje, publika vas je obožavala, s Novim fosilima bili ste na vrhu... Ipak, da sve vratite unatrag, biste li možda nešto promijenili ili popravili?

Zaista smatram da sam blagoslovljena, radeći ono što volim s ljudima koje volim. To je divno. Ništa ne bih mijenjala, čak ni pogreške koje sam radila. Čovjek najbolje uči na neuspjehu i porazu. Nikoga ne bih isprašila, ali manje bih energije trošila na ljude koji to ne zaslužuju. Ipak, to sam naučila tek sada, u ovim srednjim godinama.

Kako pripremate djecu, Leu i Luku, za življenje u današnjem okrutnom društvu? Mislite li da je u vrijeme vaše rane mladosti na snazi bilo više humanosti?

Sigurno je bilo više humanosti u vrijeme kad sam ja bila dijete. Samo činjenica da je moja mama sa susjedima pila kavu i razmjenjivala kolače govori o nekim drugim vremenima. Iako, svjedoci smo da se i danas, kada treba, ljudi lako okupe kako bi pomogli drugima. Možda dolaze neka nova vremena kada ćemo se ponovno okrenuti jedni drugima, a ne stvarima. Moj suprug i ja djecu smo uvijek odgajali uz puno razgovora i strpljenja, a mislim da su najviše vidjeli na našem primjeru i na našim djelima. Djela su ona koja služe kao primjer, a ne riječi.

Kada ste osjetili potrebu prisustvovati seminarima duhovne obnove koje je vodio pokojni fra Zvjezdan Linić? Pronalazite li i danas u vjeri smisao i mir? Koliko vas je spasila i pribrala vjera nakon gubitka supruga Nenada Šarića?

Bilo je to negdje na vrhuncu slave i karijere s Fosilima, imala sam otprilike 25 godina, kad sam osjetila da to ne može biti sve. Tragala sam za smislom... Nije me ispunjavala slava i sjaj vrhunca. Počelo je slučajno, odlaskom na Kaptol kod franjevaca, na duhovni seminar koji je vodio pater Zvjezdan. Od tog trenutka pa sve do danas traje moj hod u vjeri. Nekad sam jača, nekad slabija... Ali znam da postoji smisao. Vjera mi pomaže u svemu, sigurno me održava na nogama i nakon gubitka mojeg životnog partnera i najboljeg prijatelja, mojeg supruga. Nije lako, ali u vjeri imam utjehu i nadu.

U kojoj su fazi Fosili, koliko često nastupate? Je li HTV Fosilima mrvicu ukrao Sanju Doležal?

Kao Fosili, svatko od nas ima svoju karijeru i svoj život. Prije devet godina, kad smo se ponovno okupili za koncertnu aktivnost, odlučili smo nastupati u proširenom sastavu, s četiri instrumentalista i četiri vokalista uz nas Fosile. Samim time odredili smo da koncerte održavamo samo u velikim dvoranama, na velikim pozornicama i uz veliki razglas. Takvih je koncerata danas malo, pa povremeno nastupamo u velikim gradovima regije. Nije to loše, veselimo se svakom ponovnom koncertu i druženju. Danas to ima poseban čar...

Intervju u cijelosti pročitajte ovdje.