Stavljam ovo u Tvoje ruke
Jedna siromašno obučena žena ušla je u trgovinu. Prišla je vlasniku trgovine na najponizniji način i pitala ga da joj da neke od namirnica. Nježno je objasnila da je njen muž vrlo bolestan i da nije sposoban za rad. Imaju sedmero djece i trebaju hranu.
Vlasnik trgovine izderao se na nju i grubo zatražio da napusti njegovu trgovinu. Predočavajući potrebe svoje obitelji, rekla je: “Molim vas gospodine! Donijet ću vam novac čim prije.” On joj je odgovorio da je ne može kreditirati, jer nema račun otvoren u toj trgovini.
Stojeći pored kase, stajao je drugi kupac koji je načuo razgovor između ovo dvoje. Kupac je došao do trgovca i rekao mu da je spreman platiti sve što ova žena treba za svoju porodicu.
Trgovac vrlo ozbiljnim glasom upita, “Imate li listu onoga što vam treba?”
Žena odgovori: “Da, gospodine.”.
“U redu”, odgovori joj tgovac, “stavite vašu listu namirnica na vagu i koliko god pokaže vaga, ja ću vam dati namirnice jednake vrijednosti.”
Ona je oklijevala trenutak sa spuštenom glavom. Onda je posegnula u svoju torbicu, uzela je papir i napisala nešto na njega. Onda je pažljivo stavila komad papira na vagu stojeći i dalje pognute glave.
Oči trgovca i kupca pokazivale su nevjericu dok su gledali vagu kako se spušta do krajnje točke i ostaje spuštena na jednoj strani.
Trgovac, stojeći uz vagu, okrenuo se polako prema kupcu i nevoljko rekao, “Ne mogu ovo vjerovati.” Kupac se nasmijao, a trgovac je počeo stavljati namirnice na drugu stranu vage da bi se izjednačila težina ne jednoj i drugoj strani.
Nastavio je stavljati namirnice, sve dok vrećica više nije mogla više držati. Trgovac je ostao šokiran.
Napokon, uzeo je komad papira sa vage, pročitao ga i ostao zapanjen. To nije bila lista namirnica za kupovinu.
Umjesto nje bila je molitva koja je izgledala ovako: “Dragi Bože, ti znaš moje potrebe i stavljam ovo u Tvoje ruke.”