Sto tisuća ljudi na Trgu sv. Petra

I ja sam sa svojom obitelji jučer bio na Trgu sv. Petra na Angelusu s papom Benediktom XVI., prvim nakon najave i pretposljednjim prije kraja njegovog pontifikata. Putovanje od 1.200 kilometara da bih nekoliko minuta molio s Papom i vidio ga uživo tamo gore na «prozoru za Angelus», posljednji puta. Međutim, zadivilo me susresti toliko prijatelja koji su poslušali isti poticaj, i još tisuću i tisuću ljudi koji su učinile isto...
ponedjeljak, 18. veljače 2013. u 00:00

I ja sam sa svojom obitelji jučer bio na Trgu sv. Petra na Angelusu s papom Benediktom XVI., prvim nakon najave i pretposljednjim prije kraja njegovog pontifikata. Putovanje od 1.200 kilometara da bih nekoliko minuta molio s Papom i vidio ga uživo tamo gore na «prozoru za Angelus», posljednji puta. Međutim, zadivilo me susresti toliko prijatelja koji su poslušali isti poticaj, i još tisuću i tisuću ljudi koji su učinile isto: netko iz bližeg, netko iz daljeg, svi na Trgu sv. Petra. Najmanje 100 tisuća privučenih jednom nevidljivom snagom, a da im nitko ništa nije naredio ili predložio: spontani pokret srca, proizašao davno prije nego li mu je glava pokušala dati opravdanje.

Pa, zašto smo u tolikom broju jučer pošli na Trg sv. Petra? Sve u svemu, dovoljno bi bilo s više pažnje pratiti Angelus na televiziji, također se vidi bolje. Pa ipak, nismo mogli odoljeti želji biti tamo. Zašto? Što smo svi tražili na Trgu sv. Petra? Što smo željeli potvrditi?

Prije svega jednu vrlo jednostavnu stvar: beskrajnu zahvalnost za ovog Papu koji nas je bio u stanju jednom velikom jednostavnošću uvesti u Kristovo društvo. Ono što je kod Josepha Ratzingera uvijek pogađalo jest potpuna familijarnost s Bogom, sposobnost uprisutniti, učiniti konkretnim, gotovo vidljivim i najsloženija otajstva kršćanske vjere. Može govoriti o Presvetom Trojstvu, štoviše opisati ga, kao da su Otac, Sin i Duh Sveti tu u tijelu pokraj njega. Benedikt XVI. nam je pojednostavio želju hodati i učinio da više želimo svetost. Kako da mu ne budemo zahvalni? Još više sada, kad nam je najvećom žrtvom dao spoznati da je zapravo Krist onaj koji vodi Crkvu, a ne ljudi, prisilivši i nas da se pitamo u što uistinu vjerujemo. Netko je s pravom rekao da za famoznom enciklikom o vjeri koju je pisao – nakon onih o ljubavi i nadi – nema više potrebe, jer ju je napisao životom.

Zahvalnost i Crkvi jer nastavlja rađati tim primjerima svetosti, i upravo onda kad se čini da je grijeh njezinih ljudi tamo kako bi sve pomeo. Listajući novine ovih dana lako se može upasti u malodušje i cinizam, čitajući o podjelama, intrigama, igrama za prevlast za koje se čini da dominiraju u vatikanskoj kuriji. Nije sve istina, mnoge stvari su brašno onoga tko piše, iz mržnje prema Crkvi, ali nema svrhe poricati da je sam Benedikt XVI. više puta upozorio na te rane koje nagrđuju lice Crkve. Pa ipak, jučer je s Trga sv. Petra stigao odgovor koji govori više od svih tih tračeva, svih tih zavjera i urota: kršćanski puk zna prepoznati svece, zna prepoznati koga je vrijedno slijediti. Miris svetosti se ne može zamijeniti i nadvija se nad smradom prljavštine koja ga okružuje.

Miris svetosti se ne može zamijeniti, privlači, i pita nas i o našem obraćenju, “ponovnom usmjerenju” prema Bogu, kako je to jučer definirao Papa. I evo drugi razlog zbog kojeg biti tamo na Trgu sv. Petra: hodočašće da bismo molili da se otvori naše srce, «kako bismo ponovno otkrili vjeru kao temeljni kriterij našeg života», kako bismo molili pomoć u tom «duhovnom boju» kojega sami nikada nećemo moći izvojevati. Goleme dimenzije Trga i Bazilike iznutra čine se da su namjerno napravljene tako da nas podsjete na našu malenost, na pravu našu dimenziju. I da shvatimo da je sva naša veličina u pripadanju Kristu.

Sto tisuća ljudi jučer, a još više će ih biti sljedeće nedjelje, a onda još više u srijedu 27. veljače, na posljednjoj generalnoj audijenciji Benedikta XVI. Kako bi svjedočili da Crkva – jednako kao i svijet – prije svega treba svece; da bi molili da 117 otaca pozvanih izabrati novog Papu imaju srce propusno za volju Duha Svetoga, koja se ne može konkretizirati bez «da» svakoga od njih. Isto kao što se Božja volje ne može dogoditi u našem životu bez našeg «da».

Izvor: http://www.lanuovabq.it/it/articoli-i-centomiladi-piazzasan-pietro-5840.htm

Autor: Riccardo Cascioli

Prijevod: Verica Kraš Villa
 

Da biste komentirali, prijavite se.