Svjedočanstvo Lovre Bralića o duhovnom pozivu
Donosimo svjedočanstvo vjere sjemeništarca Lovre Bralića koji je osjetio ljubav prema duhovnom pozivu upravo preko svoje obitelji. "Veliku ulogu u mome životnom zvanju odigrali su roditelji jer oni su prenijeli ljubav Kristovu na mene i ja sam na tomu jako zahvalan. Župnik je pripomogao da me uputi na pravi put i tako sam stigao u sjemenište", poručio je Lovro.
Moj dolazak u sjemenište
Još dok sam bio u u 1. razredu osnovne škole krenuo sam u ministrante. Na misi me uvijek zanimalo kako je biti svećenik. Jedne nedjelje poslije mise pitao sam župnika kako je to biti svećenik. On mi je objasnio da je to najljepši posao kojeg čovjek može raditi. Iz godine u godinu poziv je sve više rastao. Kad je došlo vrijeme za upis u srednju školu župnik je ministrante i mene poslao na susret ministranata splitske metropolije u sjemenište. Kad sam došao u sjemenište upoznao sam duhovnika don Juru Vrdoljaka. Njegov govor o sjemeništu, zajedništvu sjemeništaraca i duhovnom pozivu me privuklo da moj život mora se nastaviti u sjemeništu, tj. nešto je zaiskrilo u mome srcu i osjetio sam da je ovo pravo mjesto za odrastanje. Tako je Božje sjeme u meni počelo još jače brže klijati. Kad sam se upisivao u sjemenište uz potporu obitelji i župnika, moja su očekivanja bila velika. Moram priznati da sam se malo razočarao. Mislio sam da je ovdje jednostavno, ali onda su krenuli mali problemi. Skupio sam snage i uz pomoć odgojitelja, a posebno uz pomoć duhovnika sam shvatio da život nije jednostavan i da uz sve poteškoće treba proći uzdignute glave i nastaviti dalje. Uz sve probleme i poteškoće Božje sjeme sve više raste u meni.
Vjera mojih roditelja
Moja majka dolazi iz obitelji koja je oduvijek bila na pomoć župnika i župljana. Vjera se svjedočila s generacije na generaciju pa je tako došla i do mene. Dok je kod oca bila drugačija situacija. Moj otac nije naučio ići u crkvu na misu i moliti se Bogu. Kad su se roditelji vjenčali u početku smo išli majka, sestra i ja. Oca je zanimalo zašto se mi uvijek vraćamo s mise sretni pa je i on odlučio jedne nedjelje otići na misu. To mu se jako svidjelo pa je odlučio staviti na prvo mjesto Boga. Prije jela bi izmolili i zahvalili se Bogu na ovim darovima i sto smo se svi okupili za stol blagovati. Ponekad bi molili i krunicu tokom dana. Pojam "molitva" nisam shvaćao tako ozbiljno pa sam često molio radi reda. Kako sam sve stariji i ozbiljniji shvaćam da je molitva jako važna u životu. Osnovne molitve naučila me moliti majka, a molitve prije spavanja ili nakon ustajanja naučila me moliti baka. Bakine molitve su većinom bile molitve zahvalnice, ali su se prenosile s generacije na generaciju u mojoj obitelji. Iako su bakine molitve bile zahvalnice dok bih izgovarao riječi tih molitvi osjećao sam se kao da sam s Bogom, tj. kao da je On kraj mene i priča sa mnom. Veliku ulogu u mome životnom zvanju odigrali su roditelji jer oni su prenijeli ljubav Kristovu na mene i ja sam na tomu jako zahvalan. Župnik je pripomogao da me uputi na pravi put i tako sam stigao u sjemenište.
Autor i foto: Lovro Bralić
