Svjedočanstvo bivšeg ovisnika o kocki: Molio sam za ozdravljenje
Bojan Jurić, koji već gotovo četiri godine živi u Zajednici Cenacolo, za Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije progovorio je o svojoj borbi protiv ovisnosti o kocki.
Bojan je kao voditelj sudjelovao na humanitarnom koncertu „Snagom ljubavi“ koji je održan u nedjelju, 2. veljače u Lisinskom.
Kako je Bojan otkrio u razgovoru, na fakultetu je upoznao društvo koje ga je zvalo da za vrijeme predavanja odu u kockarnicu.
„Ušao sam u to brzo i konkretno. Počeo sam se zaduživati na sve strane. Prvo sam prokockao sve što sam ja imao, a onda je to raslo sve više i više. Isto je to kao i s drogom, kreneš od marihuane i završiš na heroinu. Ovdje počneš s 50 kuna, a završiš na 50 do100 tisuća. To se meni dogodilo“, rekao je Bojan.
Nakon četiri godine kockanja više nije mogao psihički podnijeti zaduživanje u kojem se našao.
„Dotaknuo sam dno koje mi je u tom trenutku bilo potrebno. Nakon nekoliko dana izbivanja iz kuće da nitko nije znao gdje sam i što je sa mnom, vratio sam se i susreo oca na stepenica. Tada je prvi put između nas postojala neka mirnoća. Inače smo se uvijek svađali, pogotovo u tom razdoblju kada je znao da sam se zadužio i krao njemu i drugima. Rekao mi je da mi želi pomoći i u tom sam trenutku znao da to ne može nitko osim moje obitelji i oslonio sam se na njih“
U Zajednicu Cenacolu Bojana je odveo otac.
„Prvih godinu dana mi je bilo teško. U zajednici molimo tri krunice na dan. Nisam to prihvaćao kako treba sve dok nisam otišao u Poljsku. Molio sam za stvari za koje sam mislio da se nikada neće riješiti i one su se počele rješavati. To je za mene bilo dovoljno da počnem vjerovati. Znam da mi vjera ni sada nije najjača, ali se trudim iz dana u dan. Jedna je to od stvari koje sam u ove četiri godine naučio... nikada ne zaboraviti na Boga, zahvaliti, ali i moliti za pomoć.“
Bojan je poručio kako je jako važna komunikacija.
„Potrebno je imati jednu osobu, oca, majku, svećenika s kojima možeš razgovarati o poteškoćama i problemima bez straha. To je i mene oslobodilo. Bilo mi je teško govoriti pred ljudima pa su me počeli stavljati na mjesta gdje sam morao govoriti pred drugima i tako sam se oslobodio toga malo po malo. Tako je i s ostalim stvarima.“
Razgovor u cijelosti pročitajte ovdje.
