(Pre)nagli rastanak s Božićem?

Neki to čine jer misle da tada završava Božićno vrijeme, neki „ne žele“ da im se Božićno ozračje preklapa s onim kojega tih dana počinju pravoslavni vjernici, a neki su jednostavno povodljivi, bez dubljeg razmišljanja. Ipak, bez obzira što je to dugogodišnja praksa mnogih, ona nije dobra. Zapravo, potpuno je kriva i pokazuje veliko nepoznavanje bitnih elemenata Božićnoga slavlja. Osim toga, dogodilo nam se i „pomicanje“ logike Došašća i Božića, pa su mnogi okitili bor prije Badnjaka i sada ubrzano završavaju s njim. Kako ta praksa pokazuje da je izgubljen osjećaj za tiho iščekivanje rođenja kojem je obilježeno vrijeme Adventa, sve do Badnjaka, tako i nakon Božića nepoznavanje njegova nastavka vodi prema „ubraznom“ rastanku od slavlja. Sadržajno postoji valjani razlog zašto se borovi u obiteljskom ozračju kite na Badnjak, kao što postoji i pravi razlog zašto svijetle i na Sveta tri kralja. Da ne bismo bili u neznanju, pokušajmo usvojiti neke osnovne elemente vezane uz Bogojavljenje ili blagdan Sveta tri kralja. Prvo i osnovno: taj dan pripada Božićnom ciklusu u kalendaru Katoličke Crkve. A nakon Drugoga vatikanskog sabora Božićni ciklus NE ZAVRŠAVA 6. siječnja, već u nedjelju Krštenja Gospodinova (prva nedjelja nakon Tri kralja). Konkretno, ove godine to je 12. siječnja. I tek nakon toga datuma, možemo završiti s vanjskim obilježjima Božića.

Što je Bogojavljenje?

Katekizam Katoličke Crkve kaže da je „Bogojavljenje očitovanje Isusa kao Mesije Izraelova, Sina Božjega i Spasitelja svijeta“ (KKC, br. 528). Psalam 86,9 kaže: „Svi narodi što ih stvori doći će i klanjat' se tebi, Jahve, i slavit će ime tvoje.“ Izabrani narod stoljećima je živio mesijansku nadu. Očekivali su Mesiju iz svoje, Davidove loze. Ali to nije bila ekskluziva samo za njih. Iako je u jednom narodu pripremio Utjelovljenje, Bog nije postavio takve granice svojoj ljubavi. Ona je bezgranična. I iako po krvi i tijelu iz židovskog naroda, Sin Božji nije rođen samo židovima, nego svima. Zato Bogojavljenje znači objavu i nežidovima, okolnim poganskim narodima, što simbolično predstavljaju trojica mudraca s Istoka. U Pavlovoj poslanici Efežanima (3) upravo toga dana čitamo odlomak: „Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.“ U kontekstu cjelokupne povijesti spasenja koja obuhvaća i vrijeme Crkve, Bogojavljenje je „blagdan sveopćeg poslanja Crkve, a dolazak maga u Jeruzalem znak je okupljanja svih rasa i naroda oko Krista u jedan te isti, Božji narod.“ I Predslovlje toga dana kaže: „Ti si danas otajstvo našega spasenja u Kristu objavio svim narodima na prosvjetljenje: kad se on pojavio u našem smrtnom tijelu, novom si nas slavom njegove besmrtnosti obnovio.“

Otvorenost mudraca

Uočimo još nešto. Nisu ti mudraci u Betlehem stigli iz vedra neba niti u trenutku kad su čuli dječji plač. Oni su prepoznali zvijezdu židovskoga kralja: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova, pa mu se dođosmo pokloniti.“ Krenuli su na put i stigli do Jeruzalema ispitujući gdje je rođen? Ta su pitanja stigla i do Herodova dvora, a on, bojeći se konkurencije, želio je što prije saznati je li kralj zaista rođen? Jer, savjetnici su mu rekli da je rođenje židovskoga kralja najavljeno u Pismu. Zato je pozvao i mudrace u pomoć da mu kažu gdje je rođen kralj, a oni to sigurno znaju po mjestu gdje je zasjala zvijezda. Poslušni zemaljskom vladaru, slijedili su put zvijezde. Nemamo nikakve potvrde da su hodočastili Mesiji, nego samo slijedili ono što su do toga trenutka poznavali, a to je astronomska pojava. Ipak, moramo ostaviti mogućnost da je i to putovanje bilo prilika za otvaranje njihova srca koje ćemo prepoznati nakon poklona Isusu. Bog je, naime, i u srcima nežidova pripremao put za one koji ga žele pronaći. Više puta u Starom zavjetu čitamo tekstove o tom Božjem otvaranju svima. Zato u prvom blagdanskom čitanju na Bogojavljenje imamo tekst proroka Izaije (60) koji govori o koračanju naroda i kraljeva prema sjaju što dolazi iz Izabranog naroda: „Podigni oči, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze.“ Katekizam Katoličke Crkve nas upozorava da dolazak mudraca s istoka „naznačuje da pogani ne mogu upoznati Isusa i klanjati mu se kao Sinu Božjemu i Spasitelju svijeta ako se ne okrenu Židovima“ ( KKC, br. 528). Stigavši u Betlehem, poklonili su se židovskom kralju. No, vidjevši ga u jaslicama, njihov poklon dobio je drugačiji smisao: „oni, u mesijanskom svjetlu Davidove zvijezde, traže u Izraelu onoga koji će biti kralj narodȃ“ (KKC, br. 528). I iako nežidovi, kada su stigli pred lice Božje doživjeli su promjenu, što evanđelje izričito naglašava rečenicom: „Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.“ Nakon susreta s Isusom nema više povratka na stari put.

Predaja o kraljevima, ali i simbolika darova

Iz Svetog pisma ne možemo saznati više o mudracima. Pojavljuju se u Matejevom evanđelju (2), ali bez imena i broja. Tek kasnije su u predaji dobili kraljevske titule i imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Nakon smrti njihove su relikvije čuvane u Carigradu, potom u Milanu, da bi im u Kölnu bila podignuta katedrala u kojoj se čuvaju sve do danas. Ipak, uočimo jedan važan biblijski naglasak u Matejevom izvješću o njihovom poklonu Isusu. Donijeli su darove. U svjetlu Pisma, a osobito kasnije Isusova otajstva smrti i uskrsnuća, shvatit ćemo da Matej ima razlog precizirati o kojim se darovima radi: tamjan, zlato i smirna (plemenita mast). Tamjan se prinosi Bogu, i taj dar priznanje je Isusova božanstva. Zlato se prinosi kralju, što znači da su prepoznali njegovu kraljevsku čast. No, tu je i smirna, simbol čovjeka, one masti kojom se maže i tijelo za ukop.

Bog nije ekskluziva samo nekih

Iz blagdana Bogojavljenja – dana Božjeg otvaranja i poganima – učimo da Bog nije naša ekskluziva! Pristup prema Njemu moramo otvoriti i drugima, ili im barem ne priječiti put da ga sami pronađu. Papa Lav Veliki u svome govoru na Bogojavljenje poziva nas da se ugledamo u zvijezdu koja je mudrace vodila u Betlehem: „Posrednička služba zvijezde vodilje potiče nas da se ugledamo u njezinu ulogu i da, koliko više možemo, služimo ovoj milosti koja sve poziva Kristu.“ Nakon Bogojavljenja nema više mjesta za govor o samo jednom privilegiranom narodu kojem se Bog objavio. Zato je to svečani blagdan kojega smo pozvani slaviti i s onima koji ne poznaju Pisma kao mi. Onda bi bila prava šteta da nam 6. siječnja bude dan obilježen gašenjem božićnih lampica, skidanjem ukrasa i izbacivanjem borova iz vlastitih stanova. To bi bila agresija na prve korake novorođenog Djeteta koje upravo toga dana želi zagrliti cijeli svijet. Nemojmo mu učiniti tu nepravdu zbog neznanja ili – ne daj Bože – Julijanskog kalendara. Ne zaboravimo da s vjernicima kršćanskog Istoka imamo brojna povijesna ispreplitanja u slavljenju Božićnoga otajstva, te nam razlika u kalendaru ne bi smjela biti crta razdjelnica.