Alojzije Stepinac: Katolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju

Oštrica rasističkih zakona pogađala je i Rome. Nadbiskup Stepinac se kao dosljedan zastupnik Evanđelja ljubavi zauzimao i za njih, jer su i oni djeca Božja.
Autor: zg-nadbiskupija.hr/Laudato/A.L. Photo: zg-nadbiskupija.hr srijeda, 08. travnja 2015. u 17:21

Nepoznati svećenik, suvremenik tih povijesnih zbivanja, zabilježio je sljedeće svjedočanstvo: „U provođenju rasističkih načela došlo je i do masovnog deportiranja i likvidiranja Cigana. Ta mjera nije čak ni zaodjenuta u bilo kakvo ruho ideološkog opravdanja tobožnjih zločina Cigana. Naprosto (ih) se, tako reći preko noći likvidiralo s tisućama ljudi, a da se nije pružila prilika javnosti ni da osjeti što je izvršeno. Crkva je najoštrije ustala protiv tog zlodjela, ali bez ikakva uspjeha. Ni zajedničkim naporima zagrebačkog nadbiskupa i legata Svete Stolice nije se uspjelo spasiti ni jednog od tih jadnika, koji su na najbrutalniji način završili svoj život kao žrtve rasističkih zabluda.“

Reakcija na tu mjeru, napominje isti pisac, bila je generalna osuda rasizma sadržana u svim kasnijim crkvenim manifestacijama, napose u govoru nadbiskupa Stepinca na blagdan Krista Kralja, 25. listopada 1942., kad je rekao: „Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci, imadu jednako pravo da govore: 'Oče naš koji jesi na nebesima!' (Mt 6, 9) (…)

Ne može se istrijebiti s lica zemlje ni Cigane, ni Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom (…) Nitko nema prava, da na svoju ruku ubija i na koji mu drago način oštećuje pripadnike druge rase ili narodnosti.“

Na blagdan Krista Kralja, 31. listopada 1943., Nadbiskup je u svojoj propovijedi u zagrebačkoj katedrali istaknuo ovu misao: „Mi smo uvijek naglašavali u javnome životu principe vječnoga zakona Božjega, bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, Židovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili kome drugome (…)

Katolička crkva ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju (…) Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači, upravo tako, čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja.“

Tako je radio i propovijedao apostol Evanđelja ljubavi, ljubavi Kristove, koja je jedina kadra učiniti sretnima pojedince i narode.

Popis konkretnih 1370 imena i prezimena ljudi koje je nadbiskup Alojzije Stepinac spasio, ne obazirući se pritom na njihovu vjersku, nacionalnu, političku ili socijalnu pripadnost smješten je u Muzeju bl. Alojzija Stepinca, pored zagrebačke katedrale.



 

Da biste komentirali, prijavite se.