Juan Diego Cuauhtlatoatzin i Blažena Djevica Marija Guadalupska

Njezin je sveprisutni lik odavno izišao iz crkve i postao dio meksičke pučke kulture: on ukrašava ogledala u autobusima i taksijima, izvješen je u brojnim uredima i trgovinama. Čuva, kako vjeruju, ulične prodavače i djecu koja prose ili na ulicama čiste cipele prolaznicima…

Danas svetište Djevice Guadalupske ima dvije bazilike. Stara bazilika završena je 1709. godine, no zbog opasnosti od urušavanja ta se crkva danas ne koristi za veća okupljanja. Godine 1976. čudotvorna slika Djevice, naslikana inače na ogrtaču načinjenom od trave, prenesena je u novu baziliku koja je pored stare sagrađena u modernom stilu, a može primiti do 20 000 hodočasnika. Godine 1910. papa Pio X. proglasio je Djevicu Guadalupsku zaštitnicom Južne Amerike. Guadalupe se uz Lurd smatra najposjećenijim marijanskim svetištem na svijetu. Godišnje ovamo dolazi i do 20 milijuna hodočasnika.

Pobožnost potječe od ukazanja Djevice Marije domorodcu, Indijancu Juanu Diegu Cuauhtlatoatzinu (Orao Koji Govori) na brdu Tepeyacu, sjeverno od Mexico Cityja, od 9. do 12. prosinca 1531. godine. Majka Marija uputila je Juanu Diegu rečenice koje se lako pamte i lako primijenjuju na sve vjerne ljude:

Malo moje dijete, najmanje od svih, neka te ništa ne uznemiruje.
Zar ne znaš da si u mom krilu?
Zar ja nisam tu, ja koja sam tvoja Majka?

Majka mu se predstavila kao Djevica Marija, Majka pravoga Boga, i naložila mu je da ode biskupu te mu kaže da na tom mjestu sagradi crkvu. Prvi izvještaji o ukazanju tako su zapisani na njegovu materinskom jeziku nahauatlu. Najprije je na mjestu ukazanja, u blizini grada Meksika, sagrađena omanja crkva, a danas svetište Majke Božje Guadalupske ima dvije bazilike.

To je obznanio prvom meksičkom biskupu, inače franjevcu Juanu de Zummarragi, koji pri prvom susretu nije povjerovao u iskaz. Vidjeocu se nakon povratka kući, istog dana i na istom mjestu, drugi put ukazala Majka Marija koja mu je zapovjedila da sutradan ponovno zamoli biskupa. Juan Diego biskupu je ponovno prenio želju Majke Marije, koji je tada tražio neki dokaz da se uvjeri u vjerodostojnost ukazanja. Juan Diego na povratku kući ponovno je ugledao Mariju koja je obećala dati biskupu znak koji traži. Zbog stričeve bolesti, ostaje kod kuće. No, 12. prosinca 1531. žurno odlazi potražiti ispovjednika za umirućeg strica, a na putu mu se ponovno ukazuje Majka Marija.

Uvjerila ga je da mu stric ne će umrijeti i poslala ga na prvobitno mjesto ukazanja gdje će ga čekati znak koji biskup očekuje. Na ogoljenom polupustinjskom brdašcu, u zimsko doba, ugledao je prekrasne kastiljanske ruže koje su biskupu i svim Španjolcima trebale poslužiti kao očigledan dokaz za istinitost čuda. Juan Diego bere ih i stavlja u tilmu, izvanjski ogrtač, pončo, i odlazi biskupu. Kad je pred biskupom otvorio svoj pončo, na ogrtaču je bila slika Blažene Djevice Marije.

Juan Diego, nakon povratka kući, našao je potpuno zdrava strica koji mu je potvrdio da se i njemu ukazala Majka Marija, da ga je Ona ozdravila i da je Njezin naziv, kojim će biti čašćena na slici, prema Njezinim riječima: Uvijek Djevica Sveta Marija Guadalupska.

Nakon ukazanja, milijuni Meksikanaca postali su katolici. Svetište je jedno od najposjećenijih katoličkih svetišta na svijetu.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Juana Diega svetim 2002. godine, u bazilici Majke Božje Guadalupske.

Čudesna slika

Tilma Juana Diega na kojoj je čudesno nastao otisak slike Majke Marije, izrađena je od slabo kvalitetne tkanine izrađene od vlakana agave. Takvo platno posve je neprikladno kao podloga za slikanje i u prirodnim uvjetima propada nakon 20-30 godina. Prvih 116 godina bila je bez zaštite izložena rukama hodočasnika, svjetlu i dimu svijeća.

Slika je prvi put stručno istraživana godine 1751. godine,  a o tomu je Miguel Cabrera, znameniti meksički umjetnik kolonijalnog doba, pet godina kasnije, 1756., objavio knjigu "Maravilla Americana" (''Američko čudo''). Cabrera je zaključio da je slika naslikana na čudesan način i da je njezino podrijetlo nadnaravno.

Godine 1921. neki je anarhist postavio razornu bombu u cvjetni aranžman u podnožje tilme koja je bila pod zvonom od običnog stakla. Eksplozija je savila veliko metalno raspelo, razorila veći dio prostora, ali tilma je ostala netaknuta.

Godine 1936., dr. Richard Kuhan, dobitnik  Nobelove nagrade za kemiju 1938., proučavao je dva vlakna iz komadića Juan Diegove tilme. Učinke ispitivanja dr. Kuhn zaključuje riječima: "U dva vlakna, jednom crvenom i jednom žutom, ne postoje boje biljnog, životinjskog ili mineralnog porijekla." Analiza dr. Kuhna dokazala je da slika s tilme nije učinjena konvencionalnim postupcima slikarstva.

I znanstvenici i suradnici NASA-e godine 1979. ispitivali su sliku infracrvenim zrakama te su utvrdili da nema tragova nanošenja boje i da tkanina nije obrađivana nikakvom tehnikom.

Prilikom ispitivanja materijala pod laserskim zrakama, pokazalo se da nije bilo nikakve boje na prednjem ili stražnjem dijelu tkanine, i da boje lebde na udaljenosti od 0.25 mm iznad tkanine ne dodirujući ju.

Temperatura tilme održava stalnu razinu od 37 °C, istu kao u živom ljudskom tijelu.

Meksički liječnik Javier Torroella Bueno učinio je 1956. godine i prvu oftalmološku studiju na Marijinim očima na slici koja je otkrila da se prilikom izlaganja oka svjetlosti zjenica skuplja, a kad se svjetlost povuče, ona se vrati u prvobitno stanje, kako se događa sa živim okom.

Dr. José Aste Tönsmann, stručnjak računalnih sustava, započeo je 80-ih godina s istraživanjem slike procesom digitalizacije fotografije. Proučavao ju je više od 20 godina. Uvećavši sliku zjenice, u Marijinim je očima otkrio dva različita odraza s ukupno 13 ljudskih figura.