Je li dovoljno samo reći NE predbračnim odnosima?

Je li dovoljno samo reći NE predbračnim odnosima?

Mladi, osobito oni koji nisu poučeni u vjeri, kao i odrasli koji žele pokazati koliko je Crkva "zaostala" u poimanju ljudske seksualnosti, često posežu za argumentom o nedopustivosti predbračnih odnosa. Sugovornici s druge strane nađu se u dilemi kako odgovoriti, jer – priznajmo - najlakše je reći da je nešto zabranjeno.

ruke_par.jpg
Autor
Tanja Popec/Laudato
Fotograf
http://www.knaria.com
Objavljeno:
 
18.02.2014 08:15

No, današnji svijet ne funkcionira tako, po principu dozvola i zabrana, osobito ne mladi. Danas je stav potrebno argumentirati. Zato pogledajmo koje razloge Crkva ima za obvezu odgode intimnih odnosa do braka?

Ključ je u dostojanstvu osobe i ulozi seksualnosti

Da bismo razumijeli stav Crkve, potrebno je podsjetiti kako kršćanstvo gleda na seksualnost. Prije svega, radi se o cjelovitosti osobe. I za Crkvu je čovjek seksualno biće, a seksualnost prožima tijelo, dušu i osjećaje. "Ljudska osoba pod tako je dubokim utjecajem spolnosti da se spolnost mora ubrojiti među čimbenike koji poglavito određuju život čovjeka" (Kongregacija za nauk vjere, 1975. - "Persona humana", br. 1). Isti dokument, kojega je kao tadašnji pročelnik potpisao hrvatski kardinal Franjo Šeper, podsjeća da čovjek u srcu nosi zakon što mu ga je Bog upisao, i u pokoravanju tom zakonu jest isto čovjekovo dostojanstvo, i po tom zakonu će mu Bog suditi. Crkva stoga ne tumači samo zakon koji proizlazi iz Objave, već i načela moralnoga reda koja izlaze iz ljudske naravi. To znači da stav Crkve nije protiv prirode. A seksualnost je Božji dar čovjeku, mogućnost da s Njim surađuje u rađanju života. To znači da je spolnost čovjekova "izravna karika" na Božje stvaralaštvo. Bez Boga, naime, nema začetka novoga života. Pod tim vidom gledana – spolnost u službi rađanja – ima vrlo veliku vrijednost, te Crkva poziva na čuvanje njezine uzvišenosti. Takav stav vrijedi od vremena prve Crkve do danas! O svemu što bi bilo usmjereno namjernom dokidanju toga cilja za koji je stvorena spolnost – a to je rađanje, Crkva donosi stav i upozorava. (Izuzetak je celibat koji zrele i odgovorne osobe biraju radi višega dobra, Kraljevstva nebeskog, o čemu će biti govora u jednoj od sljedećih kateheza.) Dakle, za razumijevanje teme potrebno je imati na umu da postoji povezanost božanske i ljudske stvarnosti. Bez toga nastaju nesporazumi, osude i predrasude. Kada spolnost smjestimo u bračni kontekst – u kojem se ona cjelovito živi – tada je važno reći da ima dvostruki cilj. Crkva, naime, ne gleda supružnike isključivo u službi rađanja, već kao ciljeve ženidbe navodi: rađanje i dobro samih supružnika. To dobro čuva se vjernošću. Tako, dakle, bračna ljubav između muškarca i žene, ima dvostruki zahtjev – vjernost i plodnost. Papa Pio XII. pojasnio je da je Bog Stvoritelj odredio da u posvemašnjem uzajamnom fizičkom darivanju supružnici osjećaju užitak i zadovoljstvo tijela i duha: "Supružnici, dakle, ne čine ništa zlo tražeći taj užitak i uživajući u njemu. Oni prihvaćaju što im je stvoritelj namijenio."

Put do intimnog sjedinjenja vodi preko čistoće! A ona je za hrabre!

Obilježje spolnosti koja se živi s mužem/ženom jest darivanje u ljubavi. I dok nema svijesti o darovanosti i ljubavi koja odgovorno pristupa činu sjedinjenja, kao i njegovim posljedicama, neodgovorno je poticati poigravanje s intimom. Spolni čin koji isključuje dobro supružnika i otvorenost životu nije u skladu s Božjim planom i smislom spolnosti, i zbog toga je grešan. Zato je Crkva protiv intimnosti prije braka. Mnogi će reći da potpis neće promijeniti stupanj zrelosti u pristupu muškarcu/ženi. No, ne zaboravimo da će i bračna vjernost i čistoća, koje su milosni Božji dar, također igrati ulogu u njegovoj postojanosti. Čistoća koju Crkva promiče prije braka nije na štetu mladića i djevojke, već upravo suprotno – za snagu njihove osobnosti kojom će nositi svoj brak. Bit življenja čistoće je u odricanju/uzdržljivosti koje ima vrlo jasan motiv: želim se čuvati sa ženu/čovjeka s kojim ću provesti život, a Krist će u Sakramentu ženidbe biti svjedok i suputnik te ljubavi. Dakle, prvi korak u uzdržljivosti je pobjeda sebičnosti. "Čistoća je radosna potvrda onoga koji zna živjeti sebedarje oslobođeno bilo kakvog ropstva sebičnosti" (Papinsko vijeće za obitelj, 1995., "Ljudska spolnost: istina i značenje"). Odgoj za čistoću, koja je plod Božje milosti i naše suradnje, teži nadvladavanju slabosti ljudske naravi. Crkva stoga poziva na odgoj za čistoću, za gospodarenje sobom, za osjećaj darovanosti drugim i darivanje drugome u ljubavi. To nije nimalo lagan niti kratkotrajan put. Sveti Augustin čistoću je definirao kao uzdržljivost koja nas sabire i dovodi k jedinstvu koje smo izgubili rasipljući se." To je, pak, teško očekivati bez cjelovite zrelosti osobe. Ivan Pavao II. u pobudnici "Familiaris consortio" (1981.) čistoću je nazvao "duhovnom silom koja zna braniti ljubav od opasnosti sebičnosti i nasilnosti te je dovodi do njezinog punog ostvarenja." Katekizam Katoličke Crkve povezuje je sa stožernom krepošću umjerenosti "koja ide za tim da razum upravlja strastima i težnjama ljudskih osjećajnosti" (KKC, br., 2341). Priznaje da na poimanje čistoće utječe, ne samo osobno zalaganje, već i razvoj samog društva (usp. br. 2345). I zaručnike poziva na život čistoće uzdržljivosti, ali ne zaboravlja primjetiti da je to velika kušnja koja, međutim, vodi k višem dobru: "U toj će kušnji otkriti uzajamno poštovanje, vježbat će se u vjernosti i u nadi da će primiti jedno drugo kao dar Božji" (KKC, br. 2350).

Razlozi zbog kojih se traži "popust"

Kad imamo na umu ovaj uzvišeni pristup spolnosti i ljudskoj intimi, onda se razlozi za "popust" čine kao zakidanje muškarca i žene za cjelovitost. Razlozi zbog kojih mladi ulaze u spolne odnose prije braka, kako pokazuju istraživanja, najčešće su: želja za afirmacijom sebe kroz posjedovanje druge osobe, dokazivanje "muškosti" i zrelosti, dokazivanje ljubavi, seksualno uzbuđenje, znatiželja, emocionalna bliskost, dobivanje pažnje partnera, reduciranje osjećaja ljutnje, bijeg od napetosti, osveta, izazivanje ljubomore, očekivanje od  vršnjaka, itd. Je li to zaista dovoljno za "popust"? O moralnom vrednovanju Katekizam (br. 2351) kaže: "Bludnost je neuredna želja ili rauzdana naslada spolnog užitka. Spolni užitak moralno je neuredan kad se traži radi samog sebe, izdvojeno od svrhovitosti rađanja i sjedinjenja."

Zašto je nedopustivo?

Nedopustivost intimnih odnosa prije braka proizlazi iz shvaćanja braka kao životne zajednice muškarca i žene i dvostrukog cilja ženidbe: rađanja i dobra supružnika. U tom smislu ističemo temeljnu neraskidivost sjedinjenja i rađanja, povezanost koju je Bog utemeljio, kako podsjeća enciklika "Humanae vitae" pape Pavla VI. (1968., br. 12): "Bračni čin, dok združuje muškarca i ženu, ujedno ih osposobljuje za rađanje novoga života po zakonima koji su upisani u narav muškarca i žene." I to je temeljni argument u kojem Crkva vidi razlog zašto NE predbračnim odnosima. Moralist dr. Petar Šolić jedostavno je sažeo odgovor na ovo pitanje: "Seksualnost je u službi čovjeka. Kada bračni život ne bi bio otvoren prokreaciji i obitelji, onda bi seksualnost bila sredstvo egoističnog življenja u dvoje." A egoizam i hedonizam nije jamstvo stvarne sreće, zar ne? Princip dinamizma u intimnoj ljubavi muškarca i žene proizlazi iz ljubavi – ne egoistične ili hedonističke, već zrele i odgovorne ljubavi koja ima značajku međusobnog darivanja. Upravo zbog ranjenosti grijehom, čovjek je na području spolnosti sklon "skliznuti" u zamke. Crkva svojim naukom čuva ljudsko dostojanstvo i zato ne podupire spolni odnos prije braka, jer nedostaje neraskidivo zajedništvo na kojem se gradi obitelj. Osim toga, velika je opasnost razvoja sebičnosti, da se djevojci/mladiću pristupa kao objektu zadovoljenja strasti (nagona), dakle trenutne ugode. I nastaju tzv. prigodni odnosi kojima je jedini motiv seksualna naslada. U tom slučaju nema govora o dijaloškom shvaćanju spolnosti. Dugoročno se razvija osjećaj iskorištenosti, a osim trenutnog tjelesnog jedinstva, nema ozbiljnijeg temelja zajedništva. Primjena čistoće od spolnih odnosa prije braka, prema nauku Crkve, znači čuvanje od ljubavi zbog požude i jačanje u spremnosti na odricanje, a te vještine itekako su potrebne i u braku kako bi se sačuvala ljepota i čistoća bračne ljubavi. Zanimljivo je spomenuti da neki moralisti, poput Bernarda Häringa, u bračnoj ljubavi, dakle intimi muža i žene, osim uzajamnog darivanja i otvorenosti rađanju, vide i lijek protiv požude.

Pobijediti krivo shvaćanje

Kada Crkva kaže NE predbračnim odnosima, ne čini to kako bi dokazala svoj autoritet i mladiće/djevojke udaljila od življenja spolnosti, već upravo suprotno. Nudi mi višestruku zaštitu duše i tijela. Ako svjetovnom logikom zanemarimo duhovna dobra koja proizlaze iz kršćanske vizije spolnosti i braka, onda na čistoću možemo gledati i kao na 100% siguran način izbjegavanja neželjenih trudnoća izvan braka te 100% sigurnu zaštitu od spolno prenosivih bolesti. Stav Crkve budućim supružnicima želi pomoći u sazrijevanju učeći ih odricati se užitka zbog višega dobra.  I ono najljepše, daje im dovoljno vremena za užitak u čežnji koja će biti okrunjena bračnim činom – željenim, predanim. Čista srca i tijela uči će u Sakrament u kojem primaju blagoslov sljedećeg sadržaja:

Bože, ti si tako uzvišenim otajstvom bračnu vezu posvetio,
i u ženidbenom si savezu predoznačio
sakrament Krista i Crkve.
Bože, u tebi se žena s mužem združuje,
a njihova zajednica, u počecima uređena,
obdaruje se onim blagoslovom što ga jedinog
ne izbrisa ni kazna istočnoga grijeha ni kazna potopa.
Pogledaj milostivo na ove svoje sluge koji,
u bračnu zajednicu združeni,
ištu zaštitu tvoga blagoslova:
pošalji nad njih milost Duha Svetoga da,
ljubavlju tvojom razlivenom u njihovim srcima,
ostanu vjerni u bračnom savezu.
Bila u službenici tvojoj (ime) milost ljubavi i mira
i znala uvijek nasljedovati svete žene
što im Pisma pohvale kazuju.
Neka se srce muža u nju uzdaje,
neka je drži sebi ravnom družicom,
subaštinicom života milosti:
neka joj dužnu čast iskazuje
i uvijek je ljubi onom ljubavlju
kojom je Krist ljubio svoju Crkvu.
A sada te, Gospodine, molimo
da ovi tvoji sluge ostanu postojani
u vjeri i zapovijedima i neka ih,
vezane jednom ljubavlju,
resi neporočan život;
utvrđeni snagom evanđelja,
neka pred svima budu dobri Kristovi svjedoci;
(bili plodni potomstvom, roditelji prokušanih vrlina;
oboje vidjeli sinove sinova svojih) i,
dostigavši najzad željenu starost,
stigli u život blaženih i u nebesko kraljevstvo.
Po Kristu Gospodinu našem.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: