Kako do zdrave komunikacije u braku i obitelji?

Kada su muž i žena spremni preuzeti odgovornost za svoju ulogu u bračnim odnosima, odnosno brigu za njegovanje suradnje, suosjećanja, uvažavanja tuđih potreba - to će moći ostvariti kroz aktivno slušanje i potvrđivanje da razumiju značenja poruka sugovornika.

Da bi u tome uspjeli, trebaju jasno izraziti što misle i očekuju od sebe, svog bračnog druga i njihovog odnosa. S porastom razumijevanja, gradi se povjerenje, osjećaj bliskosti i zadovoljstva u braku. Put do srca osobe koju volim dolazi kroz razgovor.

Komunikacija se ne ostvaruje jednostavno. Postoje tri točke za uspješnu komunikaciju: vrijeme, povjerenje i transparentnost.

Često s partnerom razgovaramo o djeci i svim ostalim stvarima koje trebamo učiniti, umjesto da razgovaramo o vlastitom odnosu (kao mužu i ženi). Također je pitanje koliko se djeci obraćamo s pitanjem: „Kako se osjećaš nakon ovoga dana ili nakon nastave ili nakon igre?“

Ne možemo razgovarati s nekim ako nemamo povjerenja u tu osobu, a za ostvarenje povjerenja između dviju osoba potrebno je vrijeme. Kad god želimo nešto reći trebamo sugovorniku pogledati u oči bez ograničenja i srama, ali imati na umu da se neke stvari ne trebaju uvijek u određenom trenutku na određeni način izreći (npr. „Imaš ružnu košulju“ ili „Daj se pogledaj kako izgledaš! K'o strašilo“). Uvijek trebamo biti potpuno otvoreni čak i onda kada nam je neugodno ili kada se nesigurno osjećamo (kada ne znamo kako će partner reagirati), a posebno kada mislimo da time možemo osobu povrijediti.

Cilj komunikacije je razumjeti drugoga.

Postoje različiti nivoi komunikacije:
- Klišej („Kako si?“).
- Iznošenje činjenica (razgovor i izmjenjivanje recepata).
- Mišljenje (mišljenje o nečemu).
- Osjećaji i emocije (kada kažete što i kako se osjećate u određenom trenutku).

Jedna osoba može biti manje ili više emotivna i upravo zato nas Bog spaja zajedno da jedan drugom pomažemo i da jedan drugog upotpunjavamo. Partner je partneru prikladna pomoć.

Trebamo biti brzi na slušanju, a spori na govoru. Često ne slušamo jer smo zaposleni nekim drugim stvarima i često se samo pravimo da slušamo. Mnogi muškarci su na razini slušanja samih činjenica i ne zanimaju ih detalji koje im žena želi ispričati. Ono što nam partner želi reći trebamo učiniti prioritetima u našem odnosu.

Komunikacija zahtijeva pogled oči u oči jer ponekad oči govore više od riječi. Trebamo često čitati između redaka riječi što nam partner želi reći. Trebamo se nositi s emocijama da bismo stigli do činjenica.

Kada nam partner govori to ponekad moramo prihvatiti kao da nam Bog govori. Jedan drugoga izgrađujemo i „oštrimo“, a to moramo dopustiti i prihvatiti. Ako nešto ne razumijemo trebamo pitati da bismo stvarno razumjeli što se događa u glavi i mislima partnera. Ako nam je cilj da razumijemo jedan drugoga bit ćemo bliže jedan drugome.

Nerazumijevanje se lako može dogoditi, jer stvari koje spoje partnere mogu ih lako razdvojiti jer nisu prihvatili „cijeli paket“ kao dar od Boga. Postoje mnogi razlozi zašto se bračni drugovi, ali isto tako i članovi obitelji ne izražavaju jedan prema drugome: strah od odbijanja (iz prošlosti od ljudi), strah od nesavršenosti, odnosno strah pokazivanja vlastite slabosti.

Upravo u braku možemo pokazati slabosti, a partner nas može ojačati i pomoći da vidimo Boga. U trenutku slabosti često zaboravljamo da trebamo Boga. Ne možemo pronaći zadovoljstvo u braku izvan otvorenosti. Otvorenost i povjerenje u braku daje osjećaj nesigurnosti, no dok razvijamo tu otvorenost razvijamo povjerenje i transparentnost.

„Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.“ (Ef 4, 29)  

Treba prepoznati pravo za vrijeme za pitanje, odnosno razgovor. Ako je taj razgovor osjetljiv za druge ljude moramo biti oprezni i vidjeti je li korisno da ga počinjemo s obzirom na druge. Komunikacija je slična uzvodnom plivanju – teška, ali moguća. Partneri trebaju ulagati u komunikaciju u braku za izgradnju zajedništva u govoru, ali i u slušanju.

„Tajna istinskog jedinstva u obitelji ne postiže se ni disciplinom, ni gospodarenjem, ni ulaganjem nadljudskih napora u uklanjanju poteškoća — iako i to treba činiti — već zajedništvom u Kristu.“  Ellen G. White