Koliko je detaljna 'Božja volja'?

Odnos između dviju činjenica - Božje providnosti i ljudske slobodne volje - postavlja nam niz pitanja poput: Koliko je detaljna Božja volja?
Autor: aleteia.org/laudato.hr/D.R. Photo: aleteia.org ponedjeljak, 02. rujna 2019. u 18:54

U kršćanskom životu zasigurno ste čuli da treba slijediti Božju volju. No, što to znači? Je li u Božjem planu, osim spasenja, ujedno i što ću pojesti za doručak, za koga se oženiti ili udati te kojim putem ću se vratiti kući?

Možda poznajete nekoga tko živi u stanju neprestanog razlučivanja. On ili ona možda razmišljaju o braku ili pozivu posvećena života. Možda razmišljaju o sveučilištu ili karijeri, ili pak odlučuju što će raditi ovaj vikend. U takvim slučajevima nerijetko ćete čuti kako govore: "Samo ne znam što je Božja volja za mene."

Nekima teško pada spoznaja kako pojedini aspekti kršćanskog života dolaze skupa. Znamo da, kako to uobičajena fraza kaže, „Bog ima plan.“ Drugim riječima, reći ćemo da Božja Providnost upravlja cijelim svijetom. Božja se volja uvijek vrši jer je on Bog i njegove se namisli ne mogu ne ostvariti.

Međutim, isto tako znamo da nas je Bog stvorio kao bića sa slobodnom voljom, sposobnošću da biramo između različitih mogućnosti. Sami za sebe odlučujemo hoćemo li skrenuti desno ili lijevo, jesti žitarice ili zobene pahuljice za doručak ili se vjenčati sa ovom ili onom. O ovom posljednjem, naravno, pita se i osobu s kojom bi se vjenčali.

Odnos između ove dvije činjenice - Božje providnosti i ljudske slobodne volje - postavlja nam niz pitanja poput: Koliko je detaljna Božja volja? Sadrži li Božji plan što jedem za doručak, za koga se udajem ili kojim putem se vraćam kući? Je li moguće da odstupam od Božjeg nauma pa čak i izgubiti spasenje jer nisam razaznao Božju volju za mene i umjesto toga izabrao nešto drugo?

Katekizam nam govori da „Bog usmjerava svoje stvaranje prema [njegovom] savršenstvu“ (KKC 302) i da „svete knjige snažno potvrđuju Božju apsolutnu suverenost tijeku događaja“ (KKC 303). Ništa ne izmiče Božjoj primjeni ili pažnji. Doista, „Bog se brine za sve, od najmanje stvari do velikih svjetskih događaja i njegove povijesti.“ (KKC 303)

Znači li to da je Bog kozmički mikro-upravitelj, koji kontrolira svaki detalj našeg života? Zapravo ne. Jer, „Bog daje svojim stvorenjima ne samo njihovo postojanje, već i dostojanstvo da djeluju sami, da budu uzroci i načela jedni drugima, i time surađuju u ostvarenju svog plana“ (KKC 306). A budući da su ljudskim bićima dodijeljene moći i razuma i volje, „Bog omogućuje ljudima da budu inteligentni i slobodni da bi mogli dovršiti djelo stvaranja, usavršiti sklad za svoje dobro i dobro svojih susjeda.“ (KKC 307)

Dakle, Bog nas čini sudionicima u izvršenju svog providonosnog plana. Ali Bog to čini tako što nas čini istinitim, slobodnim uzrocima događaja. Odnosno, Bog nema plan koji bi nas nekako pokrenuo da ga provedemo poput neke kozmičke lutke. Isto tako Bog, živeći u "vječnom sadašnjem", uzima u obzir naše slobodne odluke u vječnom oblikovanju Njegovog vječnog plana.

Priroda Božjeg plana ključna je da i odgovorimo na ovo pitanje kakva je volja Božja? Sveto pismo nam govori: "Bog želi da se svi spase i spoznaju istinu" (1 Tim 2,4). Kad čitamo Katekizam, on govori o Božjoj providnosti kao usmjeravanju savršenstva stvaranja. Moramo razumjeti da to savršenstvo znači "ispunjavanje nečije prirode ili svrhe." Naša je svrha ljudi kao živjeti u ljubavnom zajedništvu s Bogom.

S pravom se možemo pitati kako to učiniti? Na puno načina! I u tome je stvar. Božja providnost nas vodi prema našem savršenstvu, ali postoji mnogo različitih staza kojima možemo voljeti Boga svim srcem i ljubiti bližnjega kao sebe. Čovjek može voljeti Boga i bližnjega dok jede zobene pahuljice ili žitarice, dok se ženi Sally ili Susie, dok postaje liječnik ili prodavač.

Božja milost nas potiče, podržava i posvećuje, čak i kad sami odlučujemo. Zapravo, ako naše sklonosti slijede Božji zakon (ništa neprirodno ili grešno), ono što nas privlači u životu trebali bi shvatiti kao originalan put kojim nas Bog vodi. Na primjer, žena koja voli Isusa i uživa u radu sa starijima, trebala bi promisliti o tome da se pridruži vjerskoj ili civilnoj zajednici koja radi sa starijim osobama.

Stoga, pitanje koje bismo trebali postaviti nije „Je li ovo Božja volja za mene?“ Kao da Bog s nama igra igru ​​„Pogodi o čemu mislim“. Pravo pitanje bilo bi: „Hoće li mi ovo ili ono omogućiti da više ljubim Boga i bližnjega? Hoće li mi ovo ili ono pomoći da budem Krist drugima?" Ponekad će nam se jedna stvar doista pokazati kao jedini pravi izbor, a ponekad ćemo se naći u situaciji kad će nam više izbora biti prihvatljivo. Dakle, kad pokušavamo razlučiti što Bog želi u našim životima, važno je da prvo ispravno postavimo pitanje. Sve drugo bit će puno lakše.

 

Da biste komentirali, prijavite se.