Milošću Božjom uvijek se vraćam pred Kristov križ
Dobro i zlo. Plemenito i prljavo. Život i smrt.
Bog koji stvara, Bog koji je Ljubav, Bog koji ljubeći stvara. Bog koji dariva, Bog koji oživljava, Bog koji je gospodar svega svijeta. Bog koji je Otac. Stvorio je more i kopno, rasprostro livade i šume, podigao planine, iskopao kotline, igrajući se silama i stvorenim, učinio je čudesa pred kojima zastaje dah. A najviše je bio ponosan na svoje, na oko neznatno djelo, čovjeka. I u svoj svojoj ljubavi i radosti udahnuo mu je dio sebe. Kao da je htio da njegovo malo remek djelo nastavlja ono što On jest. I da se po Njemu i Njegovom dahu, darom čovjeku, širi i umnožava ona prvotna Ljubav koja je pokrenula lavinu nevjerojatnoga.
A ja, čovjek, život biće s božanskim utiskom u sebi, razvrgnuh savez, okrenuh se prema sebi, pogazih obećanje i vjernost i pomislih da mogu bolje, drugačije. Okrenuvši leđa Stvoritelju, okrenuh lice Zlu i pustih da me obuzme laž, taština, istjerivanje pravde, užitak, odmaranje, sebičnost, uspjeh i slava... Gledam duboko u svoje srce i tražim što je sve u mene unijelo nemir, samoću, strah, sumnju, ravnodušnost.
Tvojom milošću, na kraju svega, uvijek se ponovo nađem pred križem. I u izgubljenosti i zaboravu igre na pašnjacima ljubavi i božanskog, pokušavam se prisjetiti ljepote izgubljenog raja. Promatram uzdignuti križ i beživotno tijelo s kojeg kaplje krv i zalijeva gredu drva. Promatram mučeništvo i nije mi jasno što se desilo da je do ovoga dovelo.
Zgražanje nad iznakaženim tijelom, nad onima koji su imali snage tako nekoga ubiti, ne dozvoljava mi da se udaljim s mjesta zločina. U ušima mi odzvanjaju riječi obećanja spasenja, a ja gotovo da i ne želim prihvatiti krivicu, a onda ni besplatnu darovanu žrtvu.
Dobro i zlo. Plemenito i prljavo. Život i smrt. Kolika je samo prljavština i odvratnost zločestih djela, koliko su samo odvratni grijesi, koliko li je beživotnosti i smrti u propustima, ako je otkupljenje stajalo mučeništva Božjega Sina?
Gospodine Isuse koji vidiš moje srce, želim Ti reći hvala što si pristao biti pomirna žrtva između mene i Stvoritelja. Hvala Ti što si pokazao kolika je Ljubav Oca koji daruje najdragocjenije što ima samo kako bi se promijenila zla stvarnost koju sam ja čovjek htio i učinio. Nemam riječi i daha kad promatram Tvoje beživotno izmučeno Tijelo. Želim Ti dati sve svoje, pokoriti se Božjoj volji, vratiti se izvoru i krenuti drugim putem. Pomozi mi, onim božanskim davno udahnutim u mene. Pomozi mi Bože svojom milošću.