Na isti dan spominjemo se blaženog Ivana Merza i Gospe Trsatske

'Kada vam bude u životu teško, uzmite Gospinu krunicu i ona će vam dati snage da sve mirno snosite s predanjem u volju Božju.' bl. Ivan Merz
Autor: Veritas/zupa-cernik.hr/Laudato/M.P. Photo: Anto Mamuša/wikimedia.org nedjelja, 10. svibnja 2020. u 09:54
U katoličkom kalendaru 10. svibnja se spominjemo velikog apostola - laika Crkve u Hrvata, blaženog Ivana Merza.

Rodio se 1896. godine u  Banja Luci  kao sin austrijskog časnika. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a 1914. godine pozvan je u vojsku. Do  kraja I. svjetskog rata boravio je na talijanskoj bojišnici. 

Boravak na ratištu, gdje je svakodnevno gledao smrti u oči i bio izložen stradanjima svake vrste, probudio je njegovu vjeru i učvrstio mu kršćanski pogled na svijet. Po završetku rata stigao je u Beč i započeo studij  književnosti, kojeg je nastavio na Sorboni u Parizu i Katoličkom Institutu.

Nakon završenog studija, blaženi Ivan Merz  predavao je  francuski jezik i književnost u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Doktorirao je 1923. Godine, na Zagrebačkom sveučilištu, a dvije godine privatno je studirao filozofiju i teologiju.

Tijekom posljednjih šest godina svog života i boravka u Zagrebu razvio je veliku apostolsku djelatnost u katoličkim organizacijama za mladež, unoseći u njih Kristov duh Evanđelja.

Blaženi Ivan Merz širio je ideje o Katoličkoj akciji i budio odanost i ljubav prema Papi te živio uzornim kršćanskim životom ispunjenim ljubavlju prema bližnjemu.

Umro je od meningitisa 1928. godine, u 32. godini života. Njegovi zemni ostaci preneseni su iz zagrebačkog groblja Mirogoj u baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici kamo je Ivan za života dolazio na misu, pričest i križni put.
 
A na isti datum slavimo spomendan Gospe Trsatske. Stara pobožna predaja prilično pripovjeda kako je starim gradom, tj. dvorcem Trsatom, godine 1291., vladao je pobožni knez Nikola I. Frankopan, sin Bartola V. Frankopana koji je nosio naslov kneza krčkog, hvarskog i bračkog.

Te godine, dana 10. svibnja rano ujutro, a bila je subota, došlo je nekoliko radnika na trsatski brežuljak da sijeku drva. Na svoju veliku začuđenost, na livadi nedaleko gradske kule, opazili su malu kućicu, koje nikada tamo prije nije bilo. U kućici su našli križ i sliku Blažene Djevice Marije.

Kućica je ležala na livadi, nije imala temelja. Veoma iznenađeni dojavili su to knezu Nikoli Frankopanu i župniku Aleksandru Jurjeviću. Župnik Jurjević već je tri godine ležao u postelji teško bolestan. Bolovao je od vodene bolesti. Kad je čuo što su mu radnici ispripovijedali, rekao im je da zna o čemu je riječ. To je kućica Bl. Djevice Marije, a sve do sada nalazila se u Nazaretu. Kućicu su apostoli pretvorili u crkvicu, a sada su je anđeli prenijeli iz Nazareta na Trsat, da ju Turci ne poruše.

One noći prije nego što je kućica svanula pred Trsatom, župniku se u snu ukazala Marija i rekla da je to njezina kućica iz Nazareta, a kao znak da je to Ona i da govori istinu, rekla mu je da će ozdraviti od svoje bolesti. Sljedećeg dana, a bila je nedjelja, župnik je došao u crkvu potpuno zdrav.

Knez Nikola formirao je izaslanstvo, sa župnikom Jurjevićem na čelu, i poslao ga u Svetu zemlju da ispita stvar. Župnik je uzeo točnu mjeru kućice. Izaslanstvo je u Nazaretu na licu mjesta utvrdilo da se radi o kući Sv. Obitelji. Kućice, naravno, tamo više nije bilo.

Gospina je kućica ostala na Trsatu samo tri godine i sedam mjeseci, a onda su je anđeli, 10. prosinca 1294., prenijeli u Loreto, u Italiju, gdje se nalazi i danas. Na Trsatu su vjernici bili vrlo žalosni zbog nestanka sv. kućice. Na onome mjestu gdje je stajala sv. kućica knez je Nikola dao sagraditi kapelicu od koje se razvilo Gospino trsatsko svetište.

Papa Urban V. 1367. godine, da bi utješio Hrvate, poslao im je, na molbu kneza Frankopana, veoma lijepu starinsku sliku Majke Božje, koja se sve do danas kao čudotvorna štuje na Trsatu.
 
O uslišanjima, ozdravljenjima i čudesima koja su se događala po zagovoru Gospe Trsatske, pripovijedalo se u svim susjednim zemljama, pa je to na Trsat privlačilo mnogo hodočasnika sa svih strana.

(Dijelovi teksta su iz knjige Ante Katalinić: Marija - velika nada Hrvata)
 
 
Da biste komentirali, prijavite se.