Nasumično otvaranje Biblije: praznovjerje ili 'otkrivenje'?

Mnogi su sveci primali Božju Riječ otvorivši Bibliju nasumično. Što je s nama?
Autor: aleteia.org/laudato.hr/D.R. Photo: aleteia.org četvrtak, 17. listopada 2019. u 11:37

Neosporno je da čitanje Biblije može dovesti do vjere u Boga. Jedan od najpoznatijih primjera je onaj svetog Franje Asiškog. Jedne večeri pozvan je u dom svog prijatelja Bernarda de Quintevallea, koji je rekao Franji o njegovoj velikoj želji da napusti sve poput njega i podijeli svoj život siromaštva. No, je li to zaista bila Božja volja? Franjo ni najmanje nije razmišljao o osnivanju zajednice, a još manje redovničkog reda.

Nakon dugog razgovora složili su se da će idućeg jutra otići na misu i tražiti Božje vodstvo. Stoga su tri puta otvorili Evanđelje i svaki put su otvorili na jedan odlomak u kojem Isus poziva svoje učenike da napuste sve i slijede ga. Nešto ranije, Franjo je već bio 'prosvijetljen' sličnim odlomkom iz Svetog pisma: tijekom mise u jednoj crkvi priča o Isusovu pozivu učenika da dva po dva, bez štapa, pojasa i novca odu naviještati bilo je otkriće puta kojeg je Franjo trebao slijediti.

Postoji i primjer svete Terezije iz Lisieuxa. Ona je u 12. poglavlju Prve poslanice Korinćanima pročitala o raznolikosti crkvenih službi. U 13. poglavlju pročitala je da je ljubav najveći poziv među ostalima. Tada je shvatila da Crkva ima mnogo članova, ali samo jedno srce. Stoga je svoju ulogu u svijetu shvatila na sljedeći način: "U srcu moje majke Crkve, moje zvanje je ljubav."

Nasumično otvaranje Biblije dio je duhovne tradicije. Kršćani ne moraju biti ni za ni protiv takve prakse. Doista, mnogi su kršćani mogli potvrditi utjecaj Božje riječi iz jednog susreta s njom, Riječi koja je primljena kao odgovor na nutarnji poziv da se otvori Biblija ili bi je pronašli a da je uopće nisu tražili.

Ipak, kršćani bi trebali ostati razboriti i odmjereni. Postoji duhovna i psihološka opasnost u sustavnoj i manje ili više magijskoj upotrebi ove prakse. Krhke osobnosti mogu u tome tražiti vrstu sigurnosti koja ih oslobađa odgovornosti - kao da je u Bibliji zapisana naša sudbina, kao da više ne trebamo preuzeti rizike rasprave o slobodnoj volji.

Suprotno tome, dominantne ili uvjerljive osobe mogu to iskoristiti, svjesno ili ne, za manipulaciju grupom ili pojedincima. Otvaranje Biblije nije igranje lutrije. To je čin vjere. Čitanje Biblije treba postati vrsta molitve u kojoj se Božja riječ sluša pažljivo i ponizno. To znači otvoriti se Bogu kroz stav učenika otvorenog za poučavanje, sina koji se želi pokoriti.

 

Da biste komentirali, prijavite se.