Pepeljenje!

Pepelnica ili Čista srijeda je kršćanski spomendan kojim započinje korizma, za kršćane vrijeme od 40 dana priprave za Uskrs, ne računajući nedjelje. Na Pepelnicu svećenik posipa vjernike pepelom ili im čini znak križa na čelu uz riječi: ‘Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti' (latinski: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris)’ ili ‘Obrati se i vjeruj Evanđelju!’

Druga rečenica je Isusov poziv iz njegova nastupnog, programatskog Govora na gori, a prva je mnogo starija, iz knjige Postanka, s asocijacijom i aluzijom na izgon praroditelja iz raja. Pri pepeljenju, čovjeka se podsjeća na njegovo ime. Iz zemlje je Bog stvorio čovjeka, iz praha zemaljskoga. Ali ga se obredom pepeljenja podsjeća i na to da će se u zemlju vratiti, u prah. Pepelnica je podsjetnik na čovjekov početak i čovjekov svršetak. Čovjek je zaboravljivo biće. Zaboravlja što ne bi smio nikako zaboraviti. A treba stati. Sjetiti se. »Sjeti se, čovječe – Memento homo!«

Pepeo simbolizira pokoru i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Pepeljanje služi kako bismo obuzdali oholost svojih srca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan. Pepeo za pepeljenje dobiva se od blagoslovljenih grančica palmi i maslina korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Time se želi istaknuti kontinuitet metanoje (obraćenja).

Pepeljenje je vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom – i kao izraz i kao čin – znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobne metanoje, obraćenja.

U Bibliji, posebno u Starom zavjetu, pepeo simbolizira grijeh i ljudsku prolaznost. Onaj tko bi se posuo pepelom, želio je reći drugima - „Ja sam grešnik“. Također, pepeo u Bibliji označava i stanje žalosti i nesreće ili stanje ništavnosti. Kod Židova je bio običaj posuti se pepelom kad su prinosili ili činili žrtvu, i pepeo je nosio u sebi poruku, tj. želju za obraćenjem od zla i života u grijeha k životu i zajedništvu s Bogom.

Pepeljenje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Čistu srijedu (Pepelnicu), biskup bi blagoslovio marame za kosu te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom četrdeset dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam, prvi čovjek, bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon četrdeset dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Već u 11. stoljeću, uporaba pepela kao znak obraćenja i pokore primjenjuje se, ne samo na one koji su htjeli pristupiti sakramentu pomirenja, nego i na cijelu zajednicu. Od 11. stoljeća Čistom srijedom i obredom posipanja pepela po glavi započinje korizma, 4o dana pokore i obraćenja.

Pepelnica je pomični spomendan pa nije svake godine istog datuma. Ove godine pada na 18. veljače.

U cijeloj crkvenoj godini samo je na Pepelnicu i Veliki petak obavezan post koji se odnosi na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života a nemrs na starije od 14 godina.