Postoji li alternativa politici?
Većina ljudi na ovoj zemlji ne vodi politike. Svi smo mi, htjeli to ili ne izručeni na milost i nemilost tuđoj politici. To je naša jedina veza s politikom.
Uz čast pojedincima, a uistinu ih je jako malo, političari su vrlo ograničeni ljudi. Lakše je istrgnuti iskru nego požar. A požar nastaje od iskre. Lakše je iz kuće ukloniti šibicu, nego nabavljati vatrogasnu opremu. Ali političari obično prave požar i nabavljaju vatrogasnu opremu. „Ratom trnu zlo“ (Lj. Rupčić). Tako čineći, proširuju mrtvački pokrov na sve što je čovječanstvo steklo.
Svi su ideolozi ograničeni i tvrdoglavi. Oni koji su puni razlika puni su razdora, jer razlike pretvaraju u suprotnosti. Njihova ih žurba priječi naći pravi izlaz u nevolji. Svaka je kriza prigoda i dužnost da se aktiviraju sve mirotvorne energije, a ne ratni potencijali. Dosta je kupovanja društvenopolitičkih rješenja u nekom vojnom stožeru. Najkorjenitija borba jedina može biti najmiroljubivija. I samo je ona uspješna, jer izgubiti u najčasnijoj bitci, niti je nečasno, niti je što izgubljeno. I pobjeda može biti opasnija od poraza. Ako je borba besmislena, pobjeda je katastrofalna. Uvijek je takva, ako je usmjerena na čovjeka. Zato, boj se onoga tko se u politici nikada ne vara i ne kaje. Kad je god govor o posvemašnjoj nepogrešivosti, riječ je o opasnoj ograničenosti i ludilu.
Danas su države preuzele od Crkve probleme koje su je kroz stoljeća povijesti opterećivali, vodili na stranputicu i kompromitirali određenim rješenjima. Hvala Bogu da je tome tako. Ali danas? „Svaki diplomatski uspjeh Crkve šteta je Crkvi, smetnja autentičnosti Evanđelja i poštenju života“ (LJ. Rupčić). Svako ponižavanje ideologijama, interesima i predajama pritišće ljude i ugrožava vjerodostojnost Crkve. Ona je najpolitičnija kada se bavi evangelizacijom. Ni jedna se ustanova, pa ni država, ne može sačuvati nikakvom politikom, nego samo utjelovljenim vrijednostima, a one bi trebale biti...
... alternativa svakoj politici.
