Preminuće svetog Franje

Preminuće sv. Našega oca Franje spomen je smrti Franje iz Asiza.

Obolio je teško od mnogih bolesti, iscrpljen pokorom, opečaćen Kristovim ranama Franjo smjerno očekuje smrt jer nam je „brat liječnik“ jasno navijestio: „...umrijet ćeš krajem rujna ili četvrtog listopada“. Nalazi snagu i raširenih ruku kliče: „Dobro mi došla, sestro moja smrti!“ Traži od braće da ga prenesu u Porcijunkulu. Ondje zamoli da mu iz Ivanova Evanđelja (Iv 13, 1-15) pročitaju Isusov oproštajni govor i izvješće o pranju nogu. Potom braći razdijeli komadiće kruha. Zatraži da ga polože na zemlju gologa, raširi ruke kao na križ. Braća mu pjevaju „Pjesmu stvorova“ te s njima otpjeva psalam 142. I Franjo preminu navečer 3. listopada 1226, u dobi od 44 godine.
 
Ostade među njegovom braćom sjećanje njegovog prijelaza k Ocu na nebu, te ga iznova i na njegov način obredom obnavljaju.
 
 
Iz Izvještaja Sv. Bonaventure o preminuću Sv. Franje
 
Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.
 
Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: „Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.“