Sveta Kateri Tekakwitha – zaštitnica osoba ismijavanih zbog pobožnosti i djece bez roditelja
Svetom ju je 21. listopada 2012. proglasio Papa Benedikt XVI. Time je postala prva Indijanka svetica.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1980. godine, a 2006. dogodilo se čudo koje se pripisuje njezinu zagovoru i zbog koje je započet postupak njezine kanonizacije. Riječ je o američkom dječaku koji je bio na samrti zbog jedne bakterije te je ozdravio kada su se njegovi roditelji molili Kateri Tekakwithi.
Sveta Kateri Tekakwitha poznata i kao Pocahontas Katoličke crkve, rođena je 1656. godine na području današnjeg New Yorka. Epidemija vodenih kozica bila je kobna za njezine roditelje i brata, dok je ona preživjela, ali joj je lice ostalo prekriveno ožiljcima te je bila poluslijepa.
Po dolasku francuskih isusovaca je krštena, u dobi od 20 godina no njezino pleme to nije prihvatilo te su je prognali. Kako bi pobjegla od svog plemena, pješačila je 200 milja kroz divljinu (šume, rijeke i močvare) dok nije stigla u indijansku misiju svetog Franje Ksaverskog u Sault Saint Louisu (Québec), blizu Montreala. Tamo je primila prvu pričest i čitav svoj život posvetila Kristu Gospodinu te brizi za bolesne i starije.
Često se povlačila u šumu i pred križem urezanim u jedno stablo provodila sate u razmatranju Isusove muke. Redovito je dolazila u crkvu, pomagala misionarima i obitelji koja joj je pružila gostoprimstvo. Protiv svojih unutarnjih muka i kušnji borila se strogom pokorom.
Shrvana bolima i patnjama preminula je na današnji dan, 17. travnja 1680. u dobi od 24 godine. Posljednje riječi bile su joj „Isuse, volim te“. Oko 15-ak minuta nakon smrti ožiljci na njezinom licu čudesno su nestali.
Kateri Tekakwitha zaštitnica je ekologa, boraca za zaštitu okoliša, prognanika, djece bez roditelja, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, sjevernoameričkih Indijanaca, Montreala i mnogih naselja, župa i crkava u Sjevernoj Americi.
Katolička crkva smatra je primjerom zbog njezinog načina podnošenja patnje.