Sveti Ivan Damaščanski

Sveti Ivan Damaščanski

Oko godine 730. povukao se u samostan svetog Sabe kraj Jeruzalema. Postao je monah, zaredio se 735. za svećenika, posvetio se teologiji i kontemplativnom životu.

Untitled-1.jpg
Autor
zupajastrebarsko.hr/Laudato/D.T.
Fotograf
YouTube
Objavljeno:
 
04.12.2021 09:49
Sveti zaštitnik kojeg se danas prisjećamo je Ivan Damaščanski ili Damascenski (latinski Iohannes Damascenus), crkveni naučitelj (''doktor Uzašašća'' i ''doktor crkvene umjetnosti''). Rodio se oko 676. u sirijskom gradu Damasku, u uglednoj arapskoj obitelji, kao sin kalifskog ministra financija Sarguna ibn Mansura. Stekao je temeljitu, svestranu naobrazbu i obavljao važne službe na kalifskom dvoru (radio je i kao carinski službenik). Oko godine 730. povukao se u samostan svetog Sabe kraj Jeruzalema. Postao je monah, zaredio se 735. za svećenika, posvetio se teologiji i kontemplativnom životu. Borio se protiv ikonoklasta, u obranu svetih slika (''Tri apologije''). Naučavao je da, štujući svete slike, ne štujemo predmete, već osobe koje one prikazuju, dakle ne obožavamo materiju i ne klanjamo se idolima, nego častimo one koji se nalaze u općinstvu svetih. Prvi je od grčkih teologa obuhvatio vjerske istine Svetog pisma i tradicije u djelu ''Vrelo spoznaje'' (tri dijela: dijalektika, književno-povijesni prikaz hereza, teologija). Zbog toga ga nazivaju prvim dogmatičarom i ''utemeljiteljem sistematske istočne teologije''. 
 
Mudrost velikih crkvenih otaca, duhovnih velikana iz IV. i V. stoljeća sabrao je i vješto prenio na kasnije naraštaje. Postao je most, jedan od glavnih posrednika između staroga i visoka srednjega vijeka, patristike i skolastike. Skroman, ponizan i jednostavan, sam je svoj rad usporedio s pčelom koja odasvud skuplja med. Hrabar poput Ivana Krstitelja, nije se bojao ni kalifa ni bizantskog cara. Svestrani pisac (dogmatičar, apologet, bibličar, filozof i hagiograf), najpoznatiji je po mnogobrojnim crkvenim pjesmama, kanonima i himnama, kojima se i danas služi Istočna crkva. Izvrstan govornik, prozvan ''Chrysorrhoas'' (''Zlatna Bujica''), ostavio je više homilija te mnoga asketska, polemička i manja dogmatska djela. Pripisuje mu se i djelo ''Barlaam i Jozafat'', legenda o pustinjaku, koja je uvrštena među najpopularnije srednjovjekovne romane. Preminuo je 4. prosinca 749. u samostanu ''Mar Saba'' kraj Jeruzalema. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1890. crkvenim naučiteljem.

 

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: