Sveti Bazilije i sveti Grgur, primjer prijateljstva
Danas 2. siječnja, u Crkvi slavimo spomendan svetog Bazilija Velikog i Grgura Nazijanskog. Ova dvojica velikana i svetaca, svakome od nas mogu biti ne samo primjer istine, nauka, pobožnosti i svetosti, već također i primjer prijateljstva.
Mogu nam biti primjer za našu svakodnevicu i za naše odnose, naša prijateljevanja. Njih dvojica kao braća u Kristu, jednostavno žude jedan za drugim. Oni su kao jedna duša u dva tijela i jedan drugoga nose, jačaju, ispravljaju, opominju i na taj način Kristovim duhom vole. Njih dvojica i nama mogu u naše vrijeme mnogo toga pokazati jer kod njih radost i nada, žalost i tjeskoba jednog, postaje radost i nada, žalost i tjeskoba drugog, kako nas to uči i Drugi vatikanski sabor. Stoga ne čudi da se Bazilije i Grgur natječu u dobru, ali ne u dobru koje bi bilo okrenuto na sebe, već u dobru koje je uvijek usmjereno na drugoga.
Dakle, prijateljstvo kakvo nam ih pokazuju ova dvojica otaca, uči nas da se i mi natječemo u dobru, ali u dobru koje želi biti dobro za drugoga i u kojemu ispunjen život jest samo onaj život koji ispunjava život drugoga. Zbog toga, sv. Antun Padovanski s pravom piše: "Latinska riječ za prijatelj je Amicus a to je složenica od dviju riječi Animae i Custos što znači Duše i Čuvar. Prema tome, pravi prijatelj je tek onaj koji čitavim svojim bićem postaje Custos animae, odnosno čuvar duše."
To su svakako bili jedan drugome sv. Bazilije i sv. Grgur, pa stoga po njihovu primjeru budimo i mi to danas zakoračivši u Novu godinu po Kristu, koja neka ne bude samo broj, samo slavlje i življenje kalendara, već neka bude življenje 2015. godine nakon Krista, pa zato u svemu po Kristu jer zbog Krista ona i jest 2015. godina.
