Sveti Euzebije i Polion
U katoličkom kalendaru danas se spominjemo svetog Euzebija i Poliona - kršćanskih mučenika s kraja trećeg i početka četvrtog stoljeća koji su živjeli na području današnjih Vinkovaca.
Autor
sveci.net/Laudato/M.S.
Fotograf
youtube.com
Objavljeno:
29.05.2019 08:37
Vjerojatno je u vrijeme krvavog gornjeg progona (249.-260.), ako ne i prije djelovao u Cibalaei (današnji Vinkovci) biskup Euzebije. Njegovo je ime grčkog porijekla. Potječe vjerojatno od neke doseljene grčke obitelji koja je živjela u gradu Cibalama i bavila se nekim zanatom ili trgovinom.
Euzebije se posvetio crkvenoj službi. Postao je i biskup kolonije Cibalae. O njegovom biskupskom radu ne znamo ništa pobliže. Ovoga sveca ne poznaje ni Rimski Martirologij, a niti naš proprij. Za njega znamo samo po Jeronimovu Martirologiju i mučeničkim aktima sv .Poliona no ta su svjedočanstva takve vrijednosti da o Euzebijevoj povijesti i pripadnosti sirmijskoj metropoliji ne može biti sumnje.
Cibalski je biskup Euzebije uhvaćen od progonitelja kršćanske vjere u samim Cibalama dana 28.travnja. Istoga je dana priveden sudu i saslušan. Proglašen je krivim što je kršćanin i biskup Kristovih obožavatelja u Cibalama. Osuđen je na smrt radi Kristovog imena. Euzebije je podnio mučeničku smrt 28.travnja. Isti je dan lišen slobode i isti je dan pogubljen i to u Cibalama. Ostalo nam je nepoznato kakvom je mučeničkom smrću završio svoj život na ovome svijetu. Ne znamo da li mu je odrubljena glava ili je spaljen ili je bačen u rijeku. Nažalost, nije označena ni točna godina njegovog mučeništva. Vjerojatno se to dogodilo 258.godine kada su biskupi morali pod prijetnjom smrtne kazne priznati državne bogove rimskog carstva.
Da su kršćani slavili godišnjicu smrti svog svetog biskupa Euzebija vidi se po tome, što u Polionovim aktima, koja su bila načinjena za liturgijsku uporabu čitamo: "Mi s veseljem svetkujemo spomen ove dvojice (Euzebija i Poliona) junaka i molimo Svemogućega, da nas učine dionicima njihovih zasluga".
Prema povijesno vrijednim aktima Sveti Polion je bio primicerij - čitač u Cibalama, biskupijskom gradu Panonije Srijemske, u doba cara Dioklecijana, pod upraviteljem Probom.
Voditelj lektorske škole - rječiti sveti Polion - nakon obrambenog govora u kojem je iznio ljepotu kršćanskog nauka osuđen je na smrt na lomači i spaljen 27. travnja 304. Kako se to dogodilo na obljetnicu smrti Svetog Euzebija, biskupa cibalskog, takođeer mučenika u jednom ranijem progonstvu, godišnja svetkovina slavi im se zajedno 28. travnja.
U Cibalama upravo na obljetnicu mučeništva biskupa Euzebija koji pogibe u jednom prijašnjem progonstvu, bude predveden pred njega Polion, prvi čitač one Crkve, vrlo dobro poznat po svom žaru i po svojoj vjeri. Izrekavši hrabro kako se zove, ispovijedivši svoju vjeru te priznavši svoju službu u Crkvi na prefektovu optužbu da je jedan između onih što lakoumnim ženama ulijevaju strah pred brakom i što ih potiču na neku ispraznu čistoću, Polion je ponosno odgovorio ovako:
- Da li smo prevrtljivi i lakoumni, o tome ćeš se danas moći sam uvjeriti. - Na koji način? - zapita ga prefekt. - Lakoumni su i prevrtljivi oni što zanemaruju svoga Stvoritelja povodeći se za vašim praznovjerjem; naprotiv, oni se pokazuju pobožni i postojani u vjeri nebeskoga Kralja koji i u mukama obdržavaju njegove zapovijedi. - Koje zapovijedi? Kojega Kralja? - Svete i pobožne zapovijedi Krista Kralja - odgovori Polion. - U čemu se one sastoje?- U tome da je samo jedan Bog na nebu, da se drvo i kamen ne mogu nazivati bogovima, da se od svojih prijestupaka valja popraviti, da dobri moraju ustrajati u obdržavanju svoje odluke, da djevice moraju postići savršenstvo svoga staleža i da oženjeni moraju čuvati bračnu čistoću, da gospodari moraju upravljati robovima više blagošću nego nasiljem, imajući na umu da je ljudski udes jednak za sve, da sluge moraju vršiti svoju dužnost više iz ljubavi nego iz straha, da se kralju valja pokoravati kad naređuje opravdane stvari i da se s vlastima valja u dobru slagati, da se roditeljima duguje poštovanje, prijateljima uzajamnost, neprijateljima praštanje, građanima ljubav, gostima ljudskost, siromasima milosrđe, ljubav prema svima i da se nikome ne smije činiti zlo. Nadalje, da valja strpljivo podnositi nepravde, a nepravdu apsolutno nikome ne činiti te biti spreman odreći se i svojih dobara, a tuđa ne željeti nikada. I onaj će koji zbog vjere prezre časovitu smrt, što mu je vi možete zadati, živjeti zauvijek. Ako ti se sve to ne sviđa, možeš me suditi. - No koja je korist ako se smrću izgubi ovo svjetlo i radosti tijela? - Nebesko svjetlo daleko nadilazi zemaljsko i slađa su trajna od prolaznih dobara. Nije pametno zapostaviti vječna ovim prolaznim dobrima. Prefekt je s Polionom izgubio strpljivost te prekinuo raspravu i naložio mu da žrtvuje bogovima, inače će biti pogubljen mačem. - Čini što ti je zapovjeđeno - odgovori mu Polion - a ja ću, slijedeći nauk svojih učitelja, s radošću prihvatiti muke koje ćeš mi nanijeti. Probo je odredio da Polion bude živ spaljen. Presuda je odmah izvršena jednu milju daleko od grada."Da li je tomu lijepom izvještaju još potreban kakav tumač? - Jedva!
Učeni bolandisti ga smatraju vjerodostojnim, a mi se samo možemo radovati da je na našem tlu, na teritoriju današnje đakovačke biskupije, bilo takvih kršćanskih junaka.
U vinkovačkoj župnoj crkvi nalazi se oltar svetog Poliona, a u zadnje vrijeme opet je oživljeno njegovo štovanje. Polion je bio pravi junak. Svoje kršćanstvo i dužnosti što iz njega proizlaze shvatio je vrlo ozbiljno i vršio ih vjerno. Današnjem mladom naraštaju, svima onima koji u crkvenom životu žele biti aktivni, može poslužiti kao najdivniji uzor.
Euzebije se posvetio crkvenoj službi. Postao je i biskup kolonije Cibalae. O njegovom biskupskom radu ne znamo ništa pobliže. Ovoga sveca ne poznaje ni Rimski Martirologij, a niti naš proprij. Za njega znamo samo po Jeronimovu Martirologiju i mučeničkim aktima sv .Poliona no ta su svjedočanstva takve vrijednosti da o Euzebijevoj povijesti i pripadnosti sirmijskoj metropoliji ne može biti sumnje.
Cibalski je biskup Euzebije uhvaćen od progonitelja kršćanske vjere u samim Cibalama dana 28.travnja. Istoga je dana priveden sudu i saslušan. Proglašen je krivim što je kršćanin i biskup Kristovih obožavatelja u Cibalama. Osuđen je na smrt radi Kristovog imena. Euzebije je podnio mučeničku smrt 28.travnja. Isti je dan lišen slobode i isti je dan pogubljen i to u Cibalama. Ostalo nam je nepoznato kakvom je mučeničkom smrću završio svoj život na ovome svijetu. Ne znamo da li mu je odrubljena glava ili je spaljen ili je bačen u rijeku. Nažalost, nije označena ni točna godina njegovog mučeništva. Vjerojatno se to dogodilo 258.godine kada su biskupi morali pod prijetnjom smrtne kazne priznati državne bogove rimskog carstva.
Da su kršćani slavili godišnjicu smrti svog svetog biskupa Euzebija vidi se po tome, što u Polionovim aktima, koja su bila načinjena za liturgijsku uporabu čitamo: "Mi s veseljem svetkujemo spomen ove dvojice (Euzebija i Poliona) junaka i molimo Svemogućega, da nas učine dionicima njihovih zasluga".
Prema povijesno vrijednim aktima Sveti Polion je bio primicerij - čitač u Cibalama, biskupijskom gradu Panonije Srijemske, u doba cara Dioklecijana, pod upraviteljem Probom.
Voditelj lektorske škole - rječiti sveti Polion - nakon obrambenog govora u kojem je iznio ljepotu kršćanskog nauka osuđen je na smrt na lomači i spaljen 27. travnja 304. Kako se to dogodilo na obljetnicu smrti Svetog Euzebija, biskupa cibalskog, takođeer mučenika u jednom ranijem progonstvu, godišnja svetkovina slavi im se zajedno 28. travnja.
U Cibalama upravo na obljetnicu mučeništva biskupa Euzebija koji pogibe u jednom prijašnjem progonstvu, bude predveden pred njega Polion, prvi čitač one Crkve, vrlo dobro poznat po svom žaru i po svojoj vjeri. Izrekavši hrabro kako se zove, ispovijedivši svoju vjeru te priznavši svoju službu u Crkvi na prefektovu optužbu da je jedan između onih što lakoumnim ženama ulijevaju strah pred brakom i što ih potiču na neku ispraznu čistoću, Polion je ponosno odgovorio ovako:
- Da li smo prevrtljivi i lakoumni, o tome ćeš se danas moći sam uvjeriti. - Na koji način? - zapita ga prefekt. - Lakoumni su i prevrtljivi oni što zanemaruju svoga Stvoritelja povodeći se za vašim praznovjerjem; naprotiv, oni se pokazuju pobožni i postojani u vjeri nebeskoga Kralja koji i u mukama obdržavaju njegove zapovijedi. - Koje zapovijedi? Kojega Kralja? - Svete i pobožne zapovijedi Krista Kralja - odgovori Polion. - U čemu se one sastoje?- U tome da je samo jedan Bog na nebu, da se drvo i kamen ne mogu nazivati bogovima, da se od svojih prijestupaka valja popraviti, da dobri moraju ustrajati u obdržavanju svoje odluke, da djevice moraju postići savršenstvo svoga staleža i da oženjeni moraju čuvati bračnu čistoću, da gospodari moraju upravljati robovima više blagošću nego nasiljem, imajući na umu da je ljudski udes jednak za sve, da sluge moraju vršiti svoju dužnost više iz ljubavi nego iz straha, da se kralju valja pokoravati kad naređuje opravdane stvari i da se s vlastima valja u dobru slagati, da se roditeljima duguje poštovanje, prijateljima uzajamnost, neprijateljima praštanje, građanima ljubav, gostima ljudskost, siromasima milosrđe, ljubav prema svima i da se nikome ne smije činiti zlo. Nadalje, da valja strpljivo podnositi nepravde, a nepravdu apsolutno nikome ne činiti te biti spreman odreći se i svojih dobara, a tuđa ne željeti nikada. I onaj će koji zbog vjere prezre časovitu smrt, što mu je vi možete zadati, živjeti zauvijek. Ako ti se sve to ne sviđa, možeš me suditi. - No koja je korist ako se smrću izgubi ovo svjetlo i radosti tijela? - Nebesko svjetlo daleko nadilazi zemaljsko i slađa su trajna od prolaznih dobara. Nije pametno zapostaviti vječna ovim prolaznim dobrima. Prefekt je s Polionom izgubio strpljivost te prekinuo raspravu i naložio mu da žrtvuje bogovima, inače će biti pogubljen mačem. - Čini što ti je zapovjeđeno - odgovori mu Polion - a ja ću, slijedeći nauk svojih učitelja, s radošću prihvatiti muke koje ćeš mi nanijeti. Probo je odredio da Polion bude živ spaljen. Presuda je odmah izvršena jednu milju daleko od grada."Da li je tomu lijepom izvještaju još potreban kakav tumač? - Jedva!
Učeni bolandisti ga smatraju vjerodostojnim, a mi se samo možemo radovati da je na našem tlu, na teritoriju današnje đakovačke biskupije, bilo takvih kršćanskih junaka.
U vinkovačkoj župnoj crkvi nalazi se oltar svetog Poliona, a u zadnje vrijeme opet je oživljeno njegovo štovanje. Polion je bio pravi junak. Svoje kršćanstvo i dužnosti što iz njega proizlaze shvatio je vrlo ozbiljno i vršio ih vjerno. Današnjem mladom naraštaju, svima onima koji u crkvenom životu žele biti aktivni, može poslužiti kao najdivniji uzor.
