Sveti Marko Križevčanin

7. rujna u katoličkom kalendaru spominjemo se trećeg kanoniziranog hrvatskog sveca i mučenika.
Autor: Veritas/Laudato/M.B. Photo: zg-nadbiskupija.hr subota, 07. rujna 2019. u 11:45

Marko Stjepan Krizin rođen je 1580. godine  u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima, u Zagrebačkoj biskupiji.
 
Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Kao svećenićki  kandidat zagrebačke biskupije primljen je u glasoviti rimski kolegij Germanicum i hungaricum u Rimu, a u arhivu je očuvan i njegov vlastoručni potpis: Marko Stjepan Križevčanin, Hrvat iz Zagrebačke biskupije.
 
Kao student čuvenog rimskog sveučilišta Gregorijane, odlikovao se bistrinom uma i krepošću. U Rimu je boravio od 1611. do 1615. godine.
 
Postavši svećenik, Marko se vratio u domovinu i zauzeto djelovao u svom rodnom gradu - Križevcima. Nakon kratkoga  vremena  ugarski primas  pozvao ga je  u Trnavu i postavio za ravnatelja sjemeništa. Imenovao ga je i kanonikom, a kasnije i upraviteljem benediktinske opatije Seplak kod Košica.
 
U to vrijeme Košice su bile srce mađarskog kalvinizma. Kako bi ojačao položaj malobrojnih katolika koji su bili uskraćeni čak i svojih crkava, gradski je upravitelj, namjesnik Matije II, Andrija Doczy, pozvao u Košice dva isusovca i smjestio ih u palaču: Stjepana Pongracza koji je vodio brigu o vjernicima madžarskoga i Melhiora Grodzieckoga koji je brinuo o vjernicima slovačkoga jezika.
 
Njihov je plodonosni rad ojačao svijest katolika, ali i izazvao bijes kalvina koji su potaknuli narod na bunu, lažno optuživši katolike da su 13. srpnja 1619. godine izazvali požar u gradu. Tada se u Košicama s isusovcima nalazio i naš Sveti Marko.
 
U tim teškim trenucima htjeli su zajedno pomoći  katolicima u gradu, no kad je zapovjednik kalvinske vojske Rakoczy sa svojim vojnicima 3. rujna 1619. ušao u Košice, odmah su zatvorili trojicu katoličkih svećenika.
 
Tijekom 3 dana nisu im dali ni jesti ni piti, a zapovjednik vojske obećao je Marku Krizinu pokloniti crkveno imanje samo ako se odrekne katolicizma i postane kalvin. Marko je to najenergičnije odbio.  Mučenici su se prije teških muka i prije  smrti jedan drugome ispovjedili, a zatim su molili naglas. Rano ujutro, 7. rujna, 1619. isusovci su stavljeni na najokrutnije muke.
 
Kanoniku Marku Krizinu  predložili su opet da se pridruži onima kojoi ispovijedaju ugarsku vjeroispovijest te se opiru stranoj tiraniji - Habsburgovcima, koji su bili izraziti katolici. Marko je odgovorio: 'Neka me Bog očuva da budem neprijatelj onima koji rade za dobro zemlje.' Prolazio je kroz najteže muke:  krvnici su ga palili bakljama, a zatim mu odrubili glavu.

Tijela dvojice isusovaca  mučenika i našeg svetog Marka Križevčanina počivaju u uršulinskoj crkvi Svete Ane u slovačkom gradu Trnavi.
 
Blaženima ih je proglasio papa Pio X  1905, a svetima i Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. godine. Sveti Marko Križevčanin zaštitnik je grada Križevaca i Koprivničko križevačke županije te Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske biskupije.
 
U Križevcima mu je posvećena župna crkva Blažene Djevice Marije Žalosne i kapela u križevačkom Gornjem gradu.
 
Marku Križevčaninu u čast  sagrađena je župna crkva Blaženog Marka Križevčanina u Zagrebu koju je blagoslovio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac.
 

Da biste komentirali, prijavite se.