Sveti Toma More

Sveti Toma More

„Čovjek svih vremena“

Sir-Thomas-More-svetac-i-mucenik.jpg
Autor
Laudato/M.P.
Fotograf
24-horas.mx
Objavljeno:
 
22.06.2015 08:39

„Čovjek svih vremena“, engleski državnik, pisac, mučenik Toma More rodio se 7. veljače 1478. u Londonu, a umro 6. srpnja 1535. također u Londonu. Bio je odgojen u kući lord-kancelara, kardinala Mortona, te u Canterbury Collegeu u Oxfordu. Od g. 1494. dao se na studij prava pa je za to vrijeme stanovao 4 godine kod engleskih kartuzijanaca te će kao i oni postati mučenik katoličke vjere i Crkve, posebno pape i papinstva. Također je bio revan u humanističkim studijama. Nakon smrti engleskog kralja Henrika VII. postao je kraljevski savjetnik, a 1520. odlikovan kraljevskim odlikovanjem – plemstvom te postaje tzv. podčuvar kraljevske riznice.
 
Godine 1523. kao govornik donjeg doma More je sve više dobivao naklonost kralja Henrika VIII., a kod pisanja njegove knjige protiv Luthera postaje kralju savjetnik. A kasnije, kad je Henrik VIII. planirao prekinuti svoj zakoniti brak, pitao je i Morea za savjet. Dakako da je More stajao uvijek uz crkveni zakon.
 
More, koji je imao sretnu obitelj, bijaše čovjek humora i neustrašiva karaktera, velike pobožnosti i duboke duhovnosti. Skupa s Erazmom Roterdamskim oplakivaše praznovjerje te sve zloupotrebe u Crkvi, no isto tako bijaše zabrinut zbog porasta antiklerikalizma i hereza. Njegov osobni obzir prema kralju i njegov duboki respekt pred kraljevskim autoritetom držao ga je ipak očevidno u opoziciji pred kraljevim brakolomstvom te pred protupapinskim zakonima. Kralj Henrik VIII. htio je otpustiti svoju zakonitu ženu Katarinu te oženiti Anu Boleyn te zbog toga htjede najprije prisiliti kler da ga prizna „čuvarom i glavarom engleske Crkve“.
 
Toma More kao lord-kancelar odrekao se te svoje visoke službe. To je ispočetka značilo sa svojom obitelji pasti na prosjački štap. On je tada u šali rekao: „Ako ne bude drugačije, svatko će od nas objesiti torbu o rame te od vrata do vrata ići pjevajući Salve Regina. Na taj ćemo način biti svi veseli.“Godinu i pol dana More je bio u skrovitosti i marno pisao. Kad je g. 1533. u westminsterskoj opatiji kralj Henrik VIII. slavio svoje nezakonito vjenčanje, bio je pozvan i Toma More. Ali on se nije odazvao, što je kralja strašno razbjesnilo.
 
Svojim je prijateljima More svoj postupak ovako obrazložio: „Protiv toga ne mogu ništa pa neka od mene učine štogod hoće, makar me i objesili; a dokle mi Bog bude milostiv, trudit ću se da se ne osramotim.“Brzo je došlo i do drugog loma: Papa Klement VII. je drugi Henrikov brak proglasio nevaljanim, a njega izopćio iz Crkve. Dana 22. lipnja 1535. u Londonu je odrubljena glava velikom kardinalu, Moreovu prijatelju, Johnu Fisheru jer nije htio priznati Henriku VIII. da je poglavar engleske Crkve, a ni valjanost kraljeva drugog braka.
 
Ni More nije više morao dugo čekati da mu se zbog istog razloga i na isti način to dogodi. Bilo je to 6. srpnja 1535. Thomas More bijaše posve miran prije nego će podnijeti smrt. Svojeg je zeta zamolio da krvniku koji će mu odrubiti glavu podari zlatnik. Od poduljeg tamnovanja More je oslabio pa su mu morali pomoći da dođe do gubilišta. Ondje je rekao: „Umrijet ću kao vjeran kraljev službenik!“ Tada je izmolio 50. psalam „Smiluj mi se, Bože!“ Prije smaknuća zagrlio je krvnika, a sam si je povezao oči. Bila mu je odrubljena glava.
 
Toma More je jedan od velikih ljudi, ne samo kao znani humanist, pisac Utopije, nego još kudikamo više kao mučenik savjesti, vjernosti svojoj katoličkoj vjeri i namjesniku Kristovu na zemlji. Ako za ikojeg smrtnika vrijedi: „Mortuus adhuc loquitur“ – govori još kao mrtav, onda to vrijedi za Tomu Mora.
 
Njegova prva žena Jane Colt rodila je tri kćeri i jednog sina. Nakon što je ona umrla, oženio se za jednu udovicu. U obitelji je bio sklad, a čak su i kćeri školovane. Kultura i umjetnost cijenila se visoko u obitelji. Navečer bi cijela obitelj sa poslugom imali zajedničku molitvu. Pred jelom bi koje dijete pročitalo odlomak iz Svetog pisma.
 
Sveti Toma More je svakog jutra pohađao svetu misu. Svakog jutra primao svetu pričest. Njegovo je načelo bilo: „Prvi sat svakog dana darujem nebeskom Kralju. Ostalo vrijeme darovat ću svom zemaljskom kralju.“ Jednog dana ukori ga netko od kraljevih ljudi: „Nije dostojno Vašega visokog položaja, da se svako jutro s babama gurate na pričesnoj klupi!“ „Naprotiv! Ja smatram da je za svakoga čovjeka najveća čast da može Velikanu iznad svih velikana, Bogu, odati svoju počast. I to ja činim!”, odgovorio je svetac.
 
Također je kancelar Toma znao posluživati kod svete mise. Kolegama u dvoru je tumačio: „Smatram osobitom čašću i odlikovanjem da mogu služiti kod oltara mome Bogu. Veće mi je odlikovanje nego služba na kraljevu dvoru.“
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: