Treba li djeci dati da čitaju na Misi?

Čitači na misi obično slijede upute koje dobiju prilikom formacije za lektore, odnosno za liturgijske čitače.
Autor: vlč. Dragan Muharem/laudato.hr/D.R. Photo: pixsell.hr srijeda, 19. veljače 2020. u 18:03
U zadnjem broju katoličkog lista 'Zvonik' kojeg su osnovali svećenici Hrvati Subotičke biskupije vlč. Dragan Muharem napisao je zgodne praktične upute za čitače na misi, a prenosi HKM.

Čitači na misi obično slijede upute koje dobiju prilikom formacije za lektore, odnosno liturgijske čitače. Međutim, sve (nad)biskupije, odnosno župe nemaju razvijene formacije za ljude koji žele služiti euharistijskom slavlju preko čitanja.

Muharem piše kako briga oko navještaja riječi zahtijeva temeljitu pripravu cjelokupne liturgijske zajednice, napose onih koji su bliži akteri – pjevači, čitači, ministranti, a poglavito sâm predvoditelj slavlja. Napominje kako bez te neophodne priprave navještaj riječi u misi ispada kao neki usputni privjesak koji je tu radi reda, a ne kao spasenjski događaj odjelotvoren u zajednici.

Stoga autor navodi neke natuknice koji mogu pomoći oko dostojanstvenog i skladnog uređenja Službe riječi u misi.

1. Čitač je došao na vrijeme u crkvu i još jednom je pogledao lekcionar te otišao na predviđeno mjesto za čitače.
 
2. Ako stupa na ambon prolazeći ispred oltara, dostojanstveno se nakloni glavom prema oltaru. Ako je nužno, namjesti mikrofon na visinu usta.
 
3. Razumljivo je da čitač/ica mora biti pristojno odjeven/a. Tko čita mora stajati uspravno, mirno, ne raširenih ili prekriženih nogu, nakrivljen ili naslonjen na ambon.
 
4. Nikako nije dobro da čitač dolazi do ambona dok svećenik još nije završio Zbornu molitvu (na početku mise). Nijedan čin u liturgiji ne valja započinjati dok onaj prije nije potpuno završio. Onaj koji se penje prema ambonu za vrijeme dok još svećenik govori molitvu kao da kaže: 'Pustite sad to što taj moli, gledajte i slušajte mene!'. Par sekundi tišine iza svećenikove molitve neće nikomu škoditi. Jednako tako, čitač ne treba započeti prije nego su svi sjeli. Tek kada utihne svaki žamor i kada se svi umire, onda započeti.
 
5. Djeca nisu zahvalni čitači! Možda je simpatično vidjeti dijete za ambonom, ali koliko je moguće valja izbjegavati tu praksu, pogotovo jer nisu u dobi da mogu razumjeti neke tekstove. Čitanje na misi nije u službi nekog igrokaza pa da podijelimo uloge djeci, da ih vide njihove mame i tate.

6. Isto tako, valja izbjegavati davati čitanje nekom gostu koji je došao na misu da bismo ga tim, eto, počastili.
 
7. Čitač na misi nije dramski glumac i ne valja previše afektirati. Treba čitati svojim prirodnim glasom, jasno i glasno. Ne sebi u bradu, nego razgovjetno.
 
8. Ne čita se ona rečenica što stoji pred samo čitanje! Kod čitanja ne valja svaki čas podizati glavu i gledati po crkvi. Možda samo na početku i na kraju.
 
9. Nakon najave čitanja i na kraju, prije 'Riječ Gospodnja', malo zastati, a ne rafalno sve ispucati.
 
10. Preporuča se kratka šutnja nakon čitanja. Valja izbjegavati praksu naglog izmjenjivanja čitača za ambonom, kao da idu na traci. Sve se mora odvijati dostojanstveno, polako i mirno.

 
Da biste komentirali, prijavite se.