Tri najveća iskušenja današnjeg vremena

U iskušenju smo ako smatramo da se možemo skrasiti u ovom životu i pretvarati se kao da smo na vrhuncu života.
Autor: aleteia.org/laudato.hr/D.R. Photo: wikimedia.org nedjelja, 01. ožujka 2020. u 13:49

Poznati engleski dominikanski redovnik Bede Jarrett jednom je održao niz korizmenih predavanja na temu 'Nemamo ovdje trajnog grada' (Heb 13,14). Jarrett je tom prigodom pojasnio da je najveća tajna sretnog putovanja u tome da zapamtimo da smo mi putnici.

Međutim, u iskušenju smo ako smatramo da se možemo skrasiti u ovom životu i pretvarati se kao da smo na vrhuncu života. Naprotiv, pozvani smo na stalni napredak, prije svega slijediti Krista. Među brojnim iskušenjima kojim se suočavamo u životu, prema portalu Aleteia tri su posebno istaknuta.

1. Sumnja u Kristovu moć
Vjerujemo da ste više puta u životu čuli ili izrekli rečenicu 'ja sam takav' ili 'ja sam uvijek bio takav'. Tom rečenicom kao da tješimo vlastitu slabost naspram evanđeoskom pozivu na obraćenje.

Papa Franjo nas upozorava da se o takvom mentalitetu može govoriti kao o vrsti tuge. To bi bila tuga koja guši svaki pokušaj promjene i obraćenja. No, Sveti Otac poručuje nam da takav način života nije dostojanstven ni ispunjen, to nije Božja volja za nas niti je život Duha koji ima izvor u srcu uskrslog Krista.

Pustinjski oci takvu vrstu tuge zvali su 'acedija'. To je vrsta egocentričnosti koju je moguće izliječiti samo svjesnim odvikavanjem duše od sna. Protiv toga se može boriti asketskim praksama: postom, povećanom molitvom, povećanjem milosrđa koji uzvraćaju protiv nezainteresiranosti i bezbrižnosti srca.

2. Sumnjati u moć Crkve
U svjetlu brojnih financijskih i seksualnih skandala koje potresaju Katoličku Crkvu možemo se zapitati zašto Bog to dozvoljava? Kako Crkva danas može biti svjedok obraćenja kad se svako malo otkriva da su neki crkveni dužnosnici upleteni u neki skandal? Kakvo pouzdanje možemo imati u sposobnost Crkve u naviještanju spasiteljske Riječi Božje?

U Drugoj poslanici Korinćanima sv. Pavao piše 'To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas' (2 Kor 4,7). Kao što biskup Robert Barron ističe, posude su krhke i mnoge od njih su slomljene. Međutim, nismo kršćani zbog 'posuda' nego zbog 'blaga'.

U svakom dobu crkvene povijesti postojale su vjerne duše koje su govorile svijetu da gledaju u Boga. I u današnjem vremenu Bog odgaja svece koji neustrašivo najavljuju potrebu traženja smisla u višim stvarima, životnom evanđelju. Samo nam Bog dopušta da shvatimo ovaj svijet; samo Krist govori o najdubljim misterijama ljudskog srca!

3. Sumnja u utjecaj koji možemo imati u našim zajednicama
Prvi kršćani radovali su se okupljanjima prvog dana u tjednu, odnosno nedjeljom. Sveti Ignacije Antiohijski napisao je Efežanima da se često okupe kako bi zahvaljivali Bogu 'jer kad se često okupljate na istom mjestu Sotonine se sile uništavaju jedinstvom vaše vjere'.

Svaka osoba, svaka duša u crkvenoj klupi je bitna. Tijelo pati kad članova župne zajednice nema. Osim toga, čini se da neki kršćani stalno očekuju da će se za sve pobrinuti drugi. Međutim, to je naša dužnost!

Nijedna duša ne može imati "osobni" odnos s Kristom bez njegovog tijela, Crkve. Doista susresti Krista, ljubiti ga, znači pristati ljubiti ga s drugima. 

Prepuštanje navedenim iskušenjima zatamnjuje naša srca. Ako se zalijepimo za njih, oni će nas negativno oblikovati. Međutim, Krist je naša nada. On može promijeniti naša srca. Ako se promijenimo, obnovit će Crkvu. Ta će se obnova širiti poput vatre, a mi možemo uključiti vatre obnove čak i u vlastitim zajednicama.

 
Da biste komentirali, prijavite se.