Trpljenje pročišćuje dušu
„Patnja je jedna velika milost. Što je veća patnja to je čistija ljubav“
Možda ne razumijemo svoju nevolju, ali Bog sigurno ima dobar naum u njoj. On želi da Ga više ljubimo. Želi otkriti Njegovu volju, sačuvati nas od grijeha i privući nas k sebi. Upravo se u kušnji i nevolji jačamo a naša vjera u Gospodina raste.
„Patnja nam zadaje bol i proganja nas samo zato što od nje bježimo“, rekao je njemačko-švicarski književnik Herman Hese. Ono što bi trebali napraviti u trenutcima kad se osjećamo slomljeni, umorni i opterećeni je prigrliti svoju patnju. Svoj križ moramo primiti s ljubavlju a ne mržnjom. Dok smo u boli najbitnije je da molimo i sve muke predamo Isusu koji će nam pomoći da sve izdržimo te se u naizgled bezizlaznim situacijama uvjerimo u ljubav Božju.
U objavama sestri Faustini Kowalskoj, Isus je rekao: ''Prema grešnicima sam darežljiviji nego prema pravednicima. Za njih sam došao na zemlju...poradi njih sam prolio krv. Ne trebaju se bojati približiti Mi se. Njima je najpotrebnije Moje milosrđe. Što je veća bijeda u duši, to je veće pravo na Moje milosrđe.''
U svojim dnevnicima, sestra Faustina napisala je: „Patnja je jedna velika milost. Po patnji duša postaje slična Spasitelju. U patnji kristalizira se ljubav. Što je veća patnja to je čistija ljubav ... Isus ne želi kazniti čovječanstvo, ne želi ga uništiti, nego izliječiti ga, obratiti ga i privinuti ga uz svoje Milosrdno Srce.“
Moramo znati da u patnji postajemo svetiji. Trpljenje nas ne čini dobrima samo po sebi nego nas osposobljava da postanemo bolji nego što jesmo.
