Padnu ničice i poklone mu se (Mt 2,1-12)

Posebno mjesto u ljudskoj mašti zauzimaju pitanja s područja biblijskih događaja. Među njima mnoge zanima tko su bili trojica mudraca ili kralja koji su stigli do Betlehema pokloniti se novorođenom djetetu?
Autor: pater Arkadiusz Krasicki, CSSp Photo: linksservice.com utorak, 06. siječnja 2015. u 15:20

Ljudska mašta i scenski prikazi daju im prigodno ruho i podrijetlo. No, što o njima govori Biblija? Gledajući sva ispunjena proročanstva, možemo zaključiti da se poneka od njih odnose upravo na naše mudrace – kraljeve. Prorok Izaija vidi u svom proroštvu kraljeve kao predstavnike dalekih naroda, koji koračaju k svjetlu božanske slave. Oni jašu jednogrbe deve iz Midijana i Efe. Nose zlato i tamjan iz Šebe. Oni dolaze pjevajući Gospodinu (usp. Iz 60,1-6).

Autor psalma 72 govori o vladarima koji se dolaze pokloniti Mesiji. To su kraljevi i vladari iz Taršiša i otoka Arabije i Sabe koji nose darove. Svi ti nepoznati, ali veliki ljudi dolaze pokloniti se Mesiji jer je on mir i vladar svega svijeta. Velikani ovoga svijeta dovode Mesiji također svoje narode. To je još veći dar nego zlato i tamjan koji ostaju samo simboli. Proročanstvo govori da će se svi oni pokloniti Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara (usp. Ps 72,11).

Evanđelist Matej otkriva svijetu ispunjeno proročanstvo. Izvješćuje o trojici mudraca s Istoka koji su u potrazi za Svjetlom i Mudrošću pronašli Isusa Krista. Na svom su putu naišli na mnoge zapreke, ali nisu odustali. Zlo ovoga svijeta više je puta pokušavalo spriječiti njihova nastojanja, ali Bog vlada vremenom i stvarnošću. Trojica poganskih mudraca – kraljeva su došli u Betlehem: Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se.

Mudraci se poklone Bogu. Pali su na koljena, pa su svojim licem dotakli zemlju. Ovo je gesta poniznosti i priznanja za Novorođenče. Sigurno nitko se od njih pitao: „Zašto moram klečati?“ Oni su to željeli jer su u malom Djetetu prepoznali Boga – Mudrost i Svjetlo istinito koje obasjava svakoga čovjeka. Njihova prostracija ponajprije je usmjerena prema Isusu. Zanimljivo je međutim da Marija drži Isusa u naručju, a time prigibaju svoja koljena i pred Majkom Boga, kako je Mariju nazvala Crkva. Ona je Kraljica jer je rodila Kralja po Božjem naumu. I ta je gesta bila poznata u starini da se dadne počast majci kralja.

Mudraci–kraljevi postaju prvi klanjatelji u duhu i istini (Iv 4, 24). To je novina kršćanskog klanjanja, prigibanja koljena. Duh Sveti preobražava klanjanje i dovodi ga do savršenstva. Svi koji su povjerovali da je Isus Krist Sin Boga živoga, rodili su se odozgor i mogu se klanjati u duhu i istini. Pohod mudraca otkriva i potiče nas da smo pozvani klanjati se Bogu, pred njim prigibati koljena. Ta gesta prekoračuje izvanjski stav tijela. To je zapravo naklonost ljudskoga duha, koji se želi potpuno ujediniti s Božjim Duhom. Ona nema ništa zajedničko sa strahom ili ropstvom. Ona je izraz strahopoštovanja pred Bogom i prijateljevanja s njim. U Knjizi otkrivenja sveti Ivan govori o otvorenom nebu, gdje je gledao Isusa–Krista–Jaganjca. I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen (Otk 7,11-12).

Zajedno s Mudracima, klanjamo se jedinom Mesiji – Spasitelju, Bogu koji je postao čovjekom i koji je prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Kako je lijepo pred Isusom Kristom prigibati koljena jer se Imenu njegovu klanja svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića (Fil 2,9; Dj 15,4). Mnogi su mladi, moji dragi studenti – mudraci naše stvarnosti, okusili koliko je dobar Gospodin. Kroz molitvu na koljenima, klanjanje ušli su u pravo prijateljevanje s Isusom Kristom. Ne smeta im studen betonskog poda niti prigovori glasova ovoga svijeta. Dragi mladi, budite poslušni glasu Isusa Krista koji neprestano odzvanja u vašim srcima.
 

Da biste komentirali, prijavite se.