Žlica pekmeza umjesto obilatog ploda (Iv 15, 1-8)

Mnogi bi željeli promijeniti svoju povijest. Muče ih događaji iz prošlosti. Obeshrabruju ih. Ponižavaju. Vraćaju na prošlost. Često iscrpljuje pomisao da tijekom svoga života nismo donijeli plod koji od nas očekuje Bog.
Autor: otac Arkadiusz Krasicki, CSSp/Laudato Photo: momsdish.com nedjelja, 03. svibnja 2015. u 08:27

Bilo je pogrešaka, teških životnih situacija. Premalo smo ljubili druge. Nismo imali vremena za Boga. Koliko možemo donijeti ploda? Možda će netko od svih svojih plodova uspjeti napraviti tek žličicu pekmeza. Što nam preostaje? Suočiti se s teškom rukom Boga, koji  baca u oganj – misle neki. Je li Bog, koji je ljubav i poziva nas na ljubav uistinu takav? Naravno, protiv ljudske volje Bog ništa ne može. Ako se netko sam odlučio za otpad, Bog će to poštivati, ali teška srca jer je dao svoga Sina da spasi čovjeka. Bog u Isusu Kristu sve nas poziva da postanemo jedno kao što su Trs i loza jer samo tako možemo donijeti obilati plod. Najljepši je plod ljubav – ljubiti Boga te ljubiti bližnjega. No, bez Isusa to nije moguće. On sâm kaže: Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Bez Isusa nema spasenja. Bez Isusa nema istinite ljubavi.

Divni su naši životi iako ima u njima trnja i krivudavih puteljaka. Nitko od nas nije bez grijeha. Apostol Pavao je bio progonitelj Crkve. Kada se obratio na put Gospodnji, nitko mu nije htio povjerovati. Svi su se ga bojali, osim Barnabe. Pod njegovim okriljem Pavao je postao drugi čovjek. Ime Barnaba znači sin utjehe (usp. Dj 9,26-31). Zašto o njemu govorimo? Govorimo zato jer svatko od nas u svom životu ima takvog Barnabu – čovjeka koji ga jednostavno tješi u najtežim životnim situacijama. No, ponajprije Božja riječ koja je nadahnuta Duhom Svetim odašilje nam utjehu. Ona jednostavno tješi sve one koji misle da nisu u svom životu donijeli obilati plod. Isusova riječ čisti nakane srca, koje nas koji put optužuju. No, ako je srce ujedinjeno s Gospodinom, nadahnuto i pročišćeno njegovom  riječju, donijet će pravedni sud (1 Iv 3,18-24).
Rečenica Svaku lozu na meni koja ne donosi roda Otac siječe… moguće da u nas ulijeva strah. Jer gledajući našu prošlost možda se ne možemo pohvaliti nekim velikim plodovima. Stoga naslućuje se samo jedan zaključak: slijedi kazna! Prije nego što odemo pognutih glava i nesretnih lica pogledajmo grčki glagol sjeći (arato – airei - arusin). Taj se glagol prevodi također kao nositi na rukama. U evanđeljima se nalazi nekoliko mjesta gdje se koristi taj glagol. Tijekom Isusova iskušenja kada Sotona citira psalam  Ps 91 11-12 (Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. Mt 4,5), kada su mladići donijeli svoga hromog prijatelja pred Isusa (Lk 5,17), i kada je Isus govorio o potrebi nošenja križa (Lk 9,23).

Kako dakle Bog siječe? Božja milost čisti svakoga i samo je ona kadra izbijeliti haljine svakoga grješnika. No, Bog nosi svakoga na rukama. Spreman je iznova umrijeti za svakog čovjeka. Problem je u tome da se ljudi sami žele odsjeći od Boga misleći da mogu sami. Bog ne može ništa učiniti protiv slobodne ljudske volje, nego čeka. Spreman je na sve i to samo zbog toga što ljubi i ne želi da itko od njegove djece propadne. On poput oca želi uzeti svoje dijete u naručje iako to mnogi ne žele.

Bog svakoga nosi na svojim rukama. Ako netko misli da je njegov život veliko ništa nije u pravu. U Božjim očima sve je drugačije. Bog siječe svojom ljubavlju noseći na rukama. Pri tome dobro pazi na svaku lozu. On želi svakoga nositi u svome naručju, odnosno čistiti jer zna da smo slabi i teško nam je nositi križ. Često smo hromi i iskušavani. No On je tu i čeka. Takav je Bog koji siječe svojom ljubavlju. Zaronimo u taj zagrljaj svake nedjelje po Božjoj riječi i blagovanju Kristova tijela i krvi. Samo Bog vraća smisao života i radost u srce bez obzira na grješnu prošlost.

 

Da biste komentirali, prijavite se.