Dr. Batelja i dr. Aberle: Čime je sve trovan i kako je umirao kardinal Stepinac?

"Mi njih ne smijemo mrziti, nego za njih moliti da uvide svoju zloću, da se obrate dok imaju vremena i spase dušu svoju."
Autor: Ines Grbić Photo: Ines Grbić/ Laudato ponedjeljak, 12. veljače 2018. u 10:53
U rasvjetljavanju tijeka bolesti i smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca konzultirani su mnogi liječnici iz Hrvatske i inozemstva, koji su svojim stručnim znanjem pomogli zaokružiti konačne dokazne spoznaje o postupcima koji su doveli do kardinalove smrti. Među njima je i dr. Neda Aberle.
 
- Život kardinala Alojzija Stepinca bio je određen za likvidaciju. Izbjegao je nekoliko atentata, a kad to nije uspjelo, na montiranom sudskom procesu učinili su pravno ubojstvo nevinog čovjeka. Prijetili su mu, vršili pritiske, psihičke stresove. Kad ga nisu slomili, pribjegli su perfidnim metodama da bi fizički dokrajčili njegov život. Stepinac je rekao: 'Radije umrijeti, nego popustiti'. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi. Zatočen je 19. listopada 1946. g. Četiri godine se relativno dobro osjećao. Njegovo zdravstveno stanje bilo je zadovoljavajuće. U petoj godini, za boravka u Krašiću, kardinalu počinju tegobe, bolovi u nogama i trbuhu. Noge su mu oticale, a sestra koja mu je dolazila u zatvor jednom mjesečno, donosila je mast za noge i tablete protiv bolova u trbuhu. Kardinal je izašao iz Lepoglave nakon pet godina, 5. prosinca 1951. g. Toga istog dana, službeno priopćenje iz Beograda glasi: 'Nadbiskup Stepinac pušten je zbog teške bolesti'. Kako su znali da je teško bolestan - pita dr. Aberle.
 
Visoki komunistički službenik u CK-u, Miha Marinko, jednom nizozemskom novinaru u razgovoru je rekao da će kardinal do proljeća biti lišen života, da se tome vesele drugovi ministri: "Još najdulje do proljeća, onda će nestati", priopćio je to i Beogradu početkom 1953. g.  Kad je kardinal čuo za te riječi, rekao je: "Zaboravljaju oni da Gospodin Bog upravlja sudbinom ljudskih života, a ne gospoda ministri. Uostalom, ako i umrem, sa mnom ne umire katolička Crkva! Ona će i dalje živjeti i procvasti“.
 
Pretpostavlja se da je kardinal zadnje godine u Lepoglavi bio diskretno radioaktivno ozračen, zbog čega se kasnije razvila bolest policitemija rubra vera.

- Mi nemamo dokaze da je on ozračen, ali imamo indirektne dokaze. To je ta bolest koja se razvila i koja nastaje radi mutacije određenog gena, pri čemu zračenje igra izuzetnu ulogu u razvoju te bolesti. Oni nisu mogli znati hoće li će se razviti bolest, jer kad se nekoga ozrači, taj može dobiti leukemiju, policitemiju, a ne mora ništa biti. No, za svaki slučaj, oni su onda dodali i teške metale i trovali su ga, da budu sigurni u ishod koji su htjeli - kaže dr. Aberle.
 
U prilog dokaza da je Stepinac zračen, na crkvenom sudištu svjedoci su bili kardinal Franjo Kuharić, nekoliko fratara i svećenika. Osim toga, agenti Udbe, Vinko Masle i Rifat Pašić, za što su također naknadno bili svjedoci na crkvenom sudištu, u svom su se društvu više puta hvalili da su imali "veliki partijski zadatak i čast da truju kardinala Stepinca“ u Lepoglavi. Kasnije su 'nagrađeni' direktorskim položajima u privrednim poduzećima te su obavljali zadaće za Službu državne bezbjednosti.
 
Jedno od tih 'hvaljenja' Vinka Maslea pristiglo je hrvatskoj sekciji Radio Vatikana: “Drugovi, ja sam od svih vas najviše zaslužan. Ja sam dobio zadatak da otrujem ratnog zločinca Stepinca. Od naših specijalista liječnika Ozne dobio sam specijalan otrov i osobno ga stavljao u njegovu hranu. Otrov je kumulativan i nije djelovao dok je Stepinac bio kod nas. Učinak je počeo kad je bio u Krašiću. Nitko nije mogao ustanoviti od svjetskih liječnika da je zločinac Stepinac otrovan i da je zbog toga morao umrijeti te da ga nijedna liječnička ekipa spasiti nije mogla”.
 
Kad je došao u Krašić, kardinal Stepinac počinje pobolijevati. Osjeća nesanicu, glavobolju, bolove u nogama i trbuhu, ima loš apetit, kašlje itd. Tijekom bolesti policitemije rubra vere javlja se gusta krv, trombi u nogama. Kardinal je imao veliki problem s trombozom. Čak su ga dva puta operirali na stolu u kući u Krašiću, jer su se bojali da će se tromb otkinuti i da će doći do nagle smrti.
 
O stanju karindalove bolesti doznao je i mons. Joseph Hurley, apostolski nuncij u Jugoslaviji. Nuncij je, uz podršku njujorškog nadbiskupa Francisa Spellmana i drugih biskupa u Americi, ishodio da jugoslavenske vlasti omoguće dolazak u Krašić dr. Johnu Lawrenceu, stručnjaku za policitemiju r. v. Dr. Lawrence je bio najveći stručnjak za nuklearnu medicinu, s kalifornijskog sveučilišta Berkely, i donio je injekciju radioaktivnog fosfora koji je dobro djelovao na tu osnovnu bolest, policitemiju r.v.

- I to je jedan od dokaza da se radi o malignoj bolesti, jer je kardinal nakon te injekcije bio u remisiji. Njemu je bilo bolje, što se tiče osnovne bolesti. Ali počele su djelovati nus pojave trovanja teškim metalima. Počeli su izraziti simptomi multiorganskih zatajenja. Kardinal je bio izložen i psihičkom stresu, morao je neprestano ležati. Imao je tegobe u nogama, stalno su mu radili punkcije, iskapanje krvi. Tijekom boravka u Krašiću, istočili su mu 36 litara krvi. Nekad bi mu izvadili i jednu litru krvi. Da bi se krv razrijedila, oko gležnja su mu stavljali pijavice. Nakon što su se nasisale krvi, pijavice su ugibale. I to je bio znak. Imao je uroinfekcije, česte mikcije, pred kraj po trideset mikcija tijekom noći, a tijekom poslijepodneva svakih pet minuta. Imao je krv u mokraći, oštećenja bubrega, jetre. Kardinal možda ne bi umro od osnovne bolesti, policitemije r.v., da nije imao teške metale. Smrt kardinala Stepinca bila je polagana, bolna, vrlo mučna. Umirao je jako polako, tri dana je trajala smrtna agonija. Bio je priseban do kraja i zadnje riječi su mu bile 'Fiat voluntas tua' - Neka bude volja tvoja - kaže dr. Aberle.
 
Rezultati obdukcije demantiraju službenu dijagnozu kardinalovog stanja
 
Prema službenom nalazu nakon obdukcije, kardinal je umro od embolije plućnih vena. Medicinskom analizom, može se reći da ta službena dijagnoza nije točna. Jer kad netko ima masivnu plućnu emboliju, osoba se samo zagrcne i naglo umre. A kardinal je umirao polagano. Nakon smrti od plućne embolije, embolusi imaju sivkastu boju, prugice po sebi, prhki su, a kardinal je imao žarko crvenu boju, bili su sjajni, crveni. Kad je kardinal umro, u  dijagnozu je već tada posumnjao dr. Lawrence, koji je imao najviše pacijenta. Od njegovih tristo pacijenata, niti jedan nije umro od plućne embolije, tvrdi dr. Neda Aberle.
 
- Smatramo da je tri obducenta UDBA primorala da to napišu, a dr. Lawrence je molio da mu se pošalje medicinska dokumentacija, da prouči zašto je kardinal umro. Na obdukciji se našlo i oštećenje srca, mikroemoblije su putovale krvlju, dolazile su do pluća. U plućima su napravile povećani tlak. Zbog toga je došlo do zatajenja desne polovice srca, što je uvijek početak kraja jednog života. Bila je smanjena aktivnost i lijeve polovice srca, pa se može govoriti o globalnom zatajenju srca - kaže dr. Aberle.
 
Na obdukciji je nađen i kamenac u mjehuru, teško oštećenje bubrega, jetre, puno patoloških nalaza. Sve je to potvrđivalo multirogansko zatajenje. Iako su postojale sumnje i svjedočenja da je naš kardinal sustavno trovan, dokazi za to utvrđeni su 1993. g., kad je izvršena ekshumacija i kad se kardinalovo tijelo anonimiziralo. U službenom zapisniku Udbe piše da je bio balzamiran, konzerviran, no kad se otvorio lijes, on je bio destruiran. Ulili su u kardinala dvanaest litara karbolne kiseline. Oni su sve organe bacili. Čak i instrumente s kojima su radili za vrijeme obdukcije, da bi prikrili tragove, da ne bi moglo doći do analize toksikoloških nalaza. Stoga su uzete kosti za analizu kardinala i poslane su u međunarodni laboratorij, u Institut za sudsku medicinu u Rimu i za forenziku u Torontu, tvrdi dr. Aberle.
 
Došli su začuđujuće šokantni nalazi. Visoke koncentracije antimona, kroma, karnija, arsena i olova. S obzirom na te visoke koncentracije, analizirali su se simptomi razvijeni kod kardinala, s efektima tih teških metala. Pa se vidjelo da su bolovi u nogama bili od antimona i od olova koji je izazivao bolove u zglobovima. Kašalj je rezultat trovanja kroma, antimona, karmija i arsena. Kardinal je imao crveno plavu boju u licu. To je znak i toksičnog djelovanja arsena, iako može biti i zatajenja srca. Učestalo mokrenje može biti zbog infekcije, ali i djelovanja olova na određeni hormon. Kamenac u bubregu rezultat je trovanja karmijem, krv u mokraći i bolovi u trbuhu nastaju zbog trovanja olovom i arsenom, srčane tegobe zbog toga te još i zbog antimona. Antimon je izuzetno kardiotoksičan, stvara aritmije i jedan je od najjačih kardiotoksičnih agensa. Antimon je doveo do zatajenja desne klijetke srca, navodi dr. Aberle.    

Toksikološkom analizom iz uzoraka kostiju kardinala Stepinca ustvrdilo se sljedeće
 
Koncentracija olova u kostima iznosila je 15,1 mg/kg, a normalne vrijednosti su 0,64. Dakle, 23 puta povećana koncentracija olova. Olovo se ne izlučuje iz organizma, djeluje na sve stanice. On je praktički doveo do multiorganskog zatajenja.
 
Koncentracija kroma iznosila je 43,5 mg/kg, a normalna vrijednost je manje od 2 mg/kg, što iznosi 22 puta veća koncentracija kroma.
 
Koncentracija antimona iznosila je 391 mg/kg, a normalna koncentracija je 21. Koncentracija antimona je bila 19 puta povećana.
 
Koncentracija karmija iznosila je 23,5 mg/kg, a normalna vrijednost je 1,8 mg/kg. Karmij je bio 13 puta veće koncentracije.
 
Koncentracija arsena iznosila je 3,8 mg/kg, a normala je manja od 1. Dakle, arsen je bio četiri puta povećan.
 
- To potvrđuje da je Stepinac bio trovan i da je njegova smrt mučenička. Možemo reći da su to nepobitni dokazi da je kardinal trovan. Izvršene su dodatne analize stručnjaka iz Instituta Ruđer Bošković. Analiziralo se tlo, voda, lijes, da ne bi bili vanjski čimbenici koji utječu na te koncentracije. I ti su nalazi bili normalnih referentnih vrijednosti - rekla je dr. Aberle.
 
Smrt kardinala Stepinca, na temelju kliničke slike i obdukcijskog nalaza, nije bila nagla, kako je službeno navedeno, nego je bila uslijed multiorganskog zatajenja, uz osnovnu bolest policitemiju rubra veru, koja je bila dugotrajna, mučna i polagana. Kardinal Stepinac je izjavio: "Svojom brutalnom silom mogu slomiti moje tijelo, ako misle da im to služi na čast, ali duše, uz milost Božju, nikad". Oni koji su mu slomili tijelo, mislili su da će prikriti svoj zločin. Ali mrtve kardinalove kosti potvrđuju i poručuju da je mučeničku smrt podnio za Katoličku Crkvu i za vjernost dragom Bogu, poručuje dr. Neda Aberle.
 
Tzv. đavolji odvjetnik pokušao je spriječiti da Stepinčeva kauza ne bude mučenička
 
Postulator Stepinčeve kauze, mons, dr. Juraj Batelja, u knjizi 'Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca', koju preporučamo, objedinio je povijesne, teološke i medicinski dokumentirane činjenice i time omogućio da istina zasvijetli punim sjajem. Takav multidisciplinarni pristup omogućio je iz raznih perspektiva sagledati povijesnu istinu koja preko života mučenika Stepinca pojašnjava teška i ružna događanja u jednom povijesnom periodu hrvatskog naroda.
 
Dr. Batelja zahvaljuje vrhunskim stručnjacima iz Italije, SAD-a (Washington, New York), Toronta, sa zagrebačke klinike, autoritetima iz toksikologije i drugih medicinskih znanosti, koji su dorađivali ono što je mons. Batelja napisao kao temeljni tekst, povezujući činjenice koje donose povijesni izvori. Svi ti dokumenti predstavljeni su, prikazani i obrađeni u poziciji za proglašenje blaženim i svetim  kardinala Stepinca.
 
Prije glasovanja o Stepinčevu mučeništvu, prelat teolog, tzv. đavolji odvjetnik, pozvao je mons. Batelju jednog utorka, 1997. g. i rekao mu: "Ja Vas molim, prenesite autoru, (nadbiskupu, tada kardinalu Franji Kuhariću, nap.), da kauza neće proći kao mučenička. Nema šanse“. A već je imao u rukama mišljenja sedmorice teologa, povjesničara i medicinara, i to svih sedam u prilog mučeništva.
 
Mons. Batelja to nije znao. Rekao mu je: "Monsinjore, Vi vršite svoju dužnost, ja vršim svoju dužnost. Poznavajući moga nadbiskupa i autora kauze, mislim da on neće povući i da ne želi povući svoje mišljenje, jer ga je obrazložio u traženju da se uvede kauza o mučeništvu. A ja kao postulator nisam zadužen i ne mogu mijenjati povijesne činjenice, datosti“.
 
U petak je bilo glasovanje u Kongregaciji za svece, 7/7 – od sedam, svih sedam glasova u prilog mučeništva. Prelat je opet bio nezadovoljan te je imenovao novu komisiju u kojoj su bila trojica novih članova.

- To je jedna od rijetkih kauza u povijesti da je imala dvije provjere - ističe mons. Batelja. I opet, 3/3 - tri od tri glasa, u prilog mučeništva.
 
"Tito se boji Stepinca više mrtvoga nego živoga"
 
U spomenutoj knjizi mons. Batelja objavljuje policijska izvješća sa Stepinčevog groba i načine kako obuzdati ili zabraniti da se narod moli na Stepinčevom grobu i da dolazi na njegov grob.
 
Kad je Stepinac umro, u raspravi na sjednici Vlade gdje će se Stepinac pokopati, Bakarić je rekao: 'Što se uzrujavate? Pokopat ga da mu se za grob ne zna'.

- To je bilo njihovo. Zatrti svaki spomen na Stepinca - ističe mons. Batelja.
 
Talijanski dnevnik 'Il tempo' objavio je tada veliki članak, na naslovnici je pisalo: 'Tito se boji Stepinca više mrtvoga, nego živoga'. Radi toga je Ivan Krajačić (prvi načelnik Ozne, ministar unutarnjih poslova SR Hrvatske) donio odredbu da se Stepinac neće pokopati u Krašiću, jer u Krašić bi došlo 5000 ljudi, to bi bio miting, demonstracije, masa svijeta. U krašićku crkvu stane 800 do 1000 ljudi. Pa su odredili zagrebačku katedralu, ljudi neka budu iza zatvorenih vrata, nitko ih ne vidi.
 
- Kardinal Franjo Kuharić o jednoj godišnjici na Stepinčevo je rekao: 'Stepinčevim mrtvim tijelom postala je jača zemlja u kojoj on počiva'. To osjećamo i zato idemo hrabro i odvažno za svime što je Stepincu bilo sveto, veliko i za što je položio svoj život. Znao je da samo u slobodnom narodu može biti slobodna i Katolička Crkva. Prvotno je, dakle, teološki razlog. Zbog te vjernosti komunisti su na obdukciji u kardinalove vene uštrcali dvanaest litara karbolne kiseline i formalina. Nije nađen zapisnik s obdukcije, oni to zovu balzamiranje. Kasnije su rekli konzervacija, a radilo se o potpunom uništenju mrtvog Stepinčevog tijela - ističe mons. Batelja.

Događaji i situacije od 1941. do 1945. činjeni su tako da se uništi osoba. Povorku hrvatskih mučenika predvodi njihov mučeni i ubijeni pastir, kardinal Stepinac.
 
"Izdržat ćemo uz Božju pomoć i molitve vjernika i umrijeti za Božju stvar. Rado dajem ovaj kukavni život, samo da živi i napreduje Božja stvar!“ rekao je Stepinac. Kad su ga htjeli dovesti za svjedoka na suđenju protiv Ćirila Kosa, duhovnika na đakovačkoj bogosloviji, zbog jednog kardinalog pisma, Sudu u Osijeku 1959. g. kardinal je napisao: "Ako organi Narodne vlasti smatraju da ja prepolagano umirem, neka narede moje fizičko likvidiranje, kao što su naredile moje juridičko likvidiranje prije petnaest godina“.
 
Krist je naš jedini vođa. To je vertikala koja nas privlači i potiče na vjernost vlastitom zvanju, na temelju našeg kršćanskog opredjeljenja. Vjernost Katoličkoj Crkvi do groba! Stepincu nije bilo do pravljenja lažnih kompromisa. Njemu su njegovi najbliži suradnici bili rekli: 'Nećeš valjda doći u sukob s njima? Dogovori se. Dobro tebi, dobro njima, dobro nama svima'. Tako rade oni koji traže ugodu, koji bi da Crkva ne nosi istu stigmu kao što je nosio njen utemeljitelj i Učitelj koji nam je, umjesto radosnog šetanja, obećao križ. Kardinal Kuharić je rekao: 'Hod za Kristom nije šetnja, nego umiranje'. Tu je rečenicu izgovorio imajući u vidu Stepinčev životni hod.
 
Slijedimo veličinu Stepinca koji je osjećao nepravdu koja mu se nanosi, kad mu uskraćuju prijevoz u bolnicu u Zagreb da mu se omogući rendgensko snimanje, da ga se pusti na morski zrak. Rekao je: 'Da sam slobodan, ja bih bio zdrav'. Pucanje u župnika koji se jedva spašava, zaplijena svega u kući, toliki stresovi. Na sve te nepravde on kaže: 'Mi njih ne smijemo mrziti, nego za njih moliti da uvide svoju zloću, da se obrate dok imaju vremena i spase dušu svoju'.
 
- Stojimo pred svjedočanstvom koje, poučeno Kristovom ljubavlju s križa, danas preko nas želi tu ljubav učiniti djelatnom u našem vremenu i društvu. U suživljenosti s Kristovom patnjom i Kristovim križem, moguće je u životu i društvu podnositi sve nepravde koje nam se nanose, ali i sačuvati prizemnost duha, da se sačuva Kristovo ime na ovoj zemlji i u ovoj zemlji, Hrvatskoj, s čijom ljubavlju se ne trguje, nego ako treba, za nju se ide i u smrt - poručuje mons. Juraj Batelja, duhovni sin svetog hrvatskog čovjeka i katoličkog mučenika – sveopćega, žrtvovanoga za sve, ljude, vrijednosti i ideale - kardinala Alojzija Stepinca!


 
Da biste komentirali, prijavite se.