Hrana kao lijek kroz povijest

Iako nije prvi koji je spoznao važnost prehrane u očuvanju zdravlja, Hipokrat je zasigurno dao izuzetan doprinos 'popularizaciji' ideje uporabe hrane kao lijeka. Da je tako, trajno nam govori njegova rečenica "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana".
Autor: Doc.dr.sc. Darija Vranešić Bender/Laudato Photo: wire.kapitall.com utorak, 11. ožujka 2014. u 10:17

Važnost koju optimalna prehrana ima za zdravlje spoznali su još stari Egipćani, a najstariji dokaz o tome su slikovni zapisi koji potječu iz 5000. g. pr. Kr. Zapisi na papirusu iz razdoblja 1500. g. pr. Krista svjedoče da su drevni Egipćani znali propisati prehranu za bolesne i ozlijeđene te da su njihovi liječnici upotrebljavali različite namirnice kao „lijekove“ koji će se kasnije uobičajeno preporučivati u brojnim europskim zemljama.

Tako je, primjerice, med bio možda i najdjelotvorniji od svih lijekova koji su se tada upotrebljavali. Prvotno se koristio za cijeljenje rana, no kasnije je, s obzirom da se pokazao izuzetno djelotvornim u liječenju infekcija, bio sastavni dio mnogih lijekova koji su se uzimali oralno. Naime, stari Egipćani vjerovali su da su sve infekcije, pa i one vanjske, rezultat poremećaja unutarnje ravnoteže. Iako nije prvi koji je spoznao važnost prehrane u očuvanju zdravlja, Hipokrat je zasigurno dao izuzetan doprinos „popularizaciji“ ideje uporabe hrane kao lijeka. Da je tako, trajno nam govori njegova rečenica 'Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana'.

Prema Hipokratovu učenju, koje se podudaralo s vjerovanjem starih Egipćana, probava ima važnu ulogu u održavanju zdravlja pa je i hrana, zbog utjecaja na probavu, bolesnoj osobi važnija od samog lijeka. Naslanjajući se na Hipkratovo učenje, prehrambene preporuke u narednim stoljećima nastavljaju razvijati liječnici poput Galena, Memonoida i Paracelsusa. Ipak, prva znanstvena objašnjanja i spoznaje o prehrani potječu tek iz 18. stoljeća kada francuski liječnik Rene de Reaumour postavlja temelje biokemije probave. U istom je stoljeću po prvi put uočeno da određene namirnice uistinu liječe određenu bolest. Radilo se o citrusima koji su uspješno liječili skorbut – bolest za koju se danas zna da je rezultat nedostatka vitamina C.

Razvoj znanosti o prehrani u prošlom stoljeću kretao se od uočavanja i prepoznavanja problema nutritivnih deficita, njihove prevencije i rješavanja do razvoja modela uravnotežene prehrane, s ciljem promicanja zdravlja i smanjenja rizika od nastanka pojedinih bolesti. Posljednjih trideset godina, fokus interesa pomaknuo se s hipoteze nedostatka na hipotezu obilja i bolesti i poremećaje vezane za prekomjernu tjelesnu masu i pretilost.
 

Da biste komentirali, prijavite se.