Za laudato.hr piše:

Zvonko Franc

ponedjeljak, 16. rujna 2013. Arhiva kolumne

Pismo starom jasenu

Što li si sve vidio ti starče? – mislim si. Šumom svojeg lišća ispratio si mnoge na zadnji počinak. Svjedočio si rađanjima i prvim plačevima djece ispod krovova starih kuća, pjesmi kosaca i svatova...
Foto: floring.hr

Kako se čini, ratni bubnjevi su privremeno utihnuli po pitanju Sirije. Civilizirana gospoda, demokrati, humanisti, nobelovci, političari čiji životni moto je pravda ili pravednost, dogovorili su kratki predah da u miru mogu ispisati novu partituru. Možda uz bubnjeve dodaju koju flautu, trubu ili rog, no ritam ostaje isti – zavladati ljudskim sudbinama, podjarmiti ih svojim interesima. Cijena – nekoliko milijuna sirotinje i siročadi više. Prava sitnica.

U Hrvatskoj ništa novog. Političari raznih partija smišljaju kako se dočepati ili sačuvati vlast, moć i s njima povezana materijalna dobra. A njih je sve manje. Ono što još postoji već odavna je potrošeno. Vrijedi nam rasprodati ono što još imamo u ostavštini, a što usfali dat će banke. Visina kamata nije bitna. Vlastodržci su se ionako osigurali, a sirotinja će se već nekako snaći.

Pročitao sam negdje na netu da su u Beogradu gradske vlasti osmislile projekt ukapanja u zemlju kontejnera za smeće. Kada je to vidjela oporba nastao je veliki skandal, jer kako će sad sirotinja kopat po kontejnerima? To se zove socijalno osjetljiva politika i stranka. Nadam se da ista ideja neće pasti na pamet i vlasti u Hrvatskoj koja u imenu ima riječ socijalna. To bi bila krajnja izdaja socijaldemokracije.

Naš predsjednik koji se brda na Pantovčaku dočepao na krilima borbe za novu pravednost sigurno bi nakon takvog poteza vlasti demonstrativno napustio predsjednički položaj i pravedan, kakav jest, štrajkao glađu u znak solidarnosti s najmanje milijun siromašnih građana i građanki Hrvatske. U tom slučaju popularnost bi mu u anketama skočila s 80% na barem 130%.

A tek oporba! Po dobrom starom dobrom običaju, divide et impera (podijeli pa vladaj), oporba bi izrodila još barem dvadeset mesija koji bi osnovali jedno pedeset pravih, čistih, punokrvnih, plavokrvnih, starih, autohtonih, mladih, zelenih, domoljubnih, nacionalnih, kršćanskih, bukovih, hrastovih, drenovih, katoličkih, demokršćanskih, socijalnih, ranozornih, kasnovečernjih i inih stranaka.

Mediji, ti nepokolebljivi borci za društvenu jednakost, vladavinu prava i demokraciju istog bi trena prestali s izlaženjem i emitiranjem svojih programa koji se svi daju svesti pod nazivnik PP (promidžbeni program). Jer ako sirotinja pocrka od gladi kome će prodavati svoje laži, u konačnici opravdati postojanje? Političarima, tajnim službama, tajkunima, raznoraznim velikodostojnicima više neće biti potrebni.

I tako učas smo došli do entropijskog stanja, potpunog urušavanja društva. Zato, dragi moji čitatelji, braćo i sestre, građani i građanke, mladi i stari, drugovi i drugarice nemojmo dopustiti da projekt ukopavanja kontejnera za smeće u zemlju uopće padne na pamet našoj vladi! Budno pratite fejsbuk stranicu naše vlade, a napose stranice jutarnjih i novih listova. Jer što god vlast mislila napraviti, najprije će najaviti na fejsu i spomenutim novinama.  Dobro je svakako pratiti i dalmatinske novine, a po pitanju Zagreba najbolje je pratiti večernje novine. Koncilske novine će se oglasiti kad sve već bude gotovo.

I kad već pomislih završiti kolumnu, pogled mi padne na veliki jasen u daljini. Star je i bolestan. Neke grane su mu suhe, bršljan ga izjeda i jedina su mu utjeha i nada koja ga tjera da živi izgleda ptice koje su si u njegovu krilu savile gnijezda i koje ga bude svojim ranojutarnjim pjevom. Svojim milozvukom, poput mladog Davida s harfom tjeraju zle misli, tamu i smrt od njega.

Što li si sve vidio ti starče?  – mislim si. Šumom svojeg lišća ispratio si mnoge na zadnji počinak. Svjedočio si rađanjima i prvim plačevima djece ispod krovova starih kuća, pjesmi kosaca i svatova; vjetrovi su se zalijetali u tebe, ponekad blago da odagnaju nesnosnu sparinu, apo nekad agresivno poput bikova na crvenu krpu…, svašta si čuo i vidio. Sigurno si u mlađim danima svjedočio kakvoj tajnoj ljubavi koja se u tvojoj sjeni krila od radoznalih očiju. Razumijem te kako ti je. Ako ne do kraja, a ono barem malo. Ako ti to išta znači znaj da postoje oči koje ti se vesele. Bez tebe moja jutarnja kava bila bi gorka. Pogled na tebe i cvrkut tvoje djece su šećer koji joj daje potrebnu svježinu…

Da biste komentirali, prijavite se.