Za laudato.hr piše:

Boris Beck

četvrtak, 01. prosinca 2011. Arhiva kolumne

Pa te opere uopće nisu tako loše

Veljko Barbieri kaže da za vrhunski gastronomski događaj nisu nužne skupe i rijetke namirnice, a "Carmen" studenata Muzičke akademije izvedena prošlog vikenda u Lisinskom pokazala je da to vrijedi i za kazalište.

Veljko Barbieri kaže da za vrhunski gastronomski događaj nisu nužne skupe i rijetke namirnice, a "Carmen" studenata Muzičke akademije izvedena prošlog vikenda u Lisinskom pokazala je da to vrijedi i za kazalište. Mladi glazbenici udružili su snage s kolegama iz Akademije dramskih umjetnosti i sudentima dizajna i proizveli predstavu bez premca u hrvatskom repertoaru. Njihova "Carmen" ujedinila je sjajno pjevanje i sviranje s atmosferom boks meča, a producentica Vitomira Lončar i redatelj Krešimir Dolenčić izveli su čudo - proizveli su mračan spektakl, a opet sačuvali svu ljepotu opere. Toreador Escamillo dolazi na motoru, Carmen šverca drogu, a konferansje Filip Detelić pozdravlja u publici "ljubitelje opere, bankare i ratne profitere" - no sve bi to bilo uzalud da Ivana Srbljan, Aljaž Farasin, Matija Meić i Nikolina Pinko (koje smo gledali u nedjelju 27.11) nisu bili izvrsni Carmen, Don Jose, Escamillo i Micaela, a o perfektnom orkestru kojem je dirigirao Mladen Tarbuk da se i ne govori. Entuzijazam mladih izvođača zadivio je u nedjelju i Miomira Žužula koji se također našao u krcatom Lisinskom - nešto takvo nije vidio ni u Veroni!

Tragedija s hepiendom

"Carmen" je tako bila izvrsna opera za one koji još nikad nisu vidjeli operu te se čak pomalo plaše da će dosađivati u kazalištu. Još jedna opera za početnike je Thomasov "Hamlet" u HNK Zagreb. Ta je opera premijerno izveden u Parizu 1868., zvuči kao križanac Rossinija i Wagnera, gdje se talijanski belcanto miješa s mračnijim tonovima prikladnima za turobnog kraljevića koji ne zna bi li ili ne bi bio. Jednom riječju, frivolnost i dramatika.

Francuzi su "Hamleta" otkrili dosta kasno, tek u prijevodu i adaptaciji Alexandrea Dumasa oca i Paula Meuricea, ali ih se tim snažnije dojmio. Thomasovi libretisti Michel Carré i Jules Barbier radnju su sveli na 4 uloge - Hamleta, Ofelije, Klaudija i Gertrude - i izbacili ostalo da se njihovi sukobi snažnije istaknu. Zbog prirode opere sam glavni lik baš nema puno prostora za svoje lamentacije, ali su zato profitirali ubojica njegova oca Klaudije i Hamletova preljubnička majka Gertruda - njih je u operi toliko obuzelo kajanje da se na momente činilo da se u HNK izvodi "Macbeth", a ne "Hamlet". Najljepša arija ipak je pripala poludjeloj Ofeliji, a Ivana Lazar, koja ju je tumačila, zasluženo je dobila ovacije i bila glavna zvijezda premijere u HNK.

Nizozemski redatelj i scenograf Michiel Dijkema smislio je veličanstvenu futurističku pozornicu na kojoj veliki ansambl besprijekorno funkcionira. Istovremeno je svu tu strogost i ozbiljnost razbio ironičnim upadicama samog Shakespearea koji protestira na preinake izvornog teksta, od kojih je najveća ta da je operni Hamlet na kraju preživio i preuzeo očevu krunu. Tragedija s hepiendom? U svijetu gdje se samo pjeva i to je moguće. 
 

Da biste komentirali, prijavite se.