Za laudato.hr piše:

Ines Grbić

petak, 28. lipnja 2013. Arhiva kolumne

Brojke i slova - HRV VS. EU PRESS

Među ukorima koje je hrvatska vlada iz svijeta dobila, je i onaj Međunarodne federacije novinara zbog 5% PDV-a na novine koje imaju 25.000 riječi u izdanju. To nije europska praksa!

Nakon maratonske završnice europskih pregovora, hrvatska vlada je ipak pokazala da se neke odluke mogu donositi suvereno. No primjeri koje je odabrala nisu pohvalni ni uputni. Pokazala je i da nije nedodirljivo načelo kojeg smo se poput mantre prošlih godina ucjenjivački naslušali, kako nikojeg drugog izlaza i alternative nema, nego stav - To od nas traži Europa! Takvi su europski kriteriji i praksa! Ugovori potpisani, pristup je tu, i odjednom kao gljive poslije kiše niču autentično hrvatski zakoni! Kako smo odjedanput postali moćni i snažni, samostalni i bez straha kako će Europa na naše odluke reagirati! Hrvatska vlada ponaša se kao djevojka koja je svoje zavodničko lice, spremno ispuniti sve uvjete, bespogovorno koristila u vrijeme dok je trebalo osvajati naklonost mladića s kojim je u vezi htjela biti. A onda, kad je (EU) teritorij teoretski osvojen, ta bojama premazana djevojka praksu može neotesano nastaviti po svome. Ta 22 godine su joj tek. U cvijetu je mladosti, a htjela bi dijelom nekog ozbiljnog starijeg društva biti. Nasljeđem u svojim strukturama njeni obrazi se crvene, ne od srama, nego od mentaliteta koji je mijenjao halje, ne i psihe.  

U nizu apsurdnih odluka koje se u svom prijedlogu ili izglasavanju u Hrvatskoj događaju, jedan u javnosti kao da je šapatom, bez šireg otpora struke i dugotrajnije javne uzburkanosti, pao. A tiče se upravo javnosti i posredovanja javne riječi! Riječ je o saborskoj odluci da pet posto PDV-a plaćaju samo dnevne novine koje u svom izdanju imaju najmanje 25.000 riječi autorskog teksta. Usprkos digitalnom dobu, možda je prolaz toj odluci potvrdio da je dnevni tisak u ruci postao luksuzniji izdatak prosječnog hrvatskog novčanika. Od struke i nije imao tko reagirati, jer monopol nad hrvatskim medijskim prostorom ionako većinski ima Europapress Holding – EPH.

Kad pisati tekst postane matematika

Uoči izglasavanja tog zakona, kojim se PDV s dosadašnjih deset smanjuje na pet posto, samo za brojku od 25.000 riječi, premijer je rekao važnu, ali neiskorištenu napomenu. Milanovićeva rečenica glasi – „Ako bude izložena pritiscima, Vlada će od tog prijedloga odustati“. Pritisaka većih nije bilo. I donesena je ta kvantitativna odluka o tretiranju medija u Hrvatskoj (ispravnija je ta kvalifikacija, kao mjesto izlaženja novine, nego hrvatski medij - to bi impliciralo i vrijednosnu orijentaciju). I znalo se unaprijed tko taj brojčani kriterij ispunjava! Dakle, nije odluka donesena preko noći i bez pripreme, analize. Netko je riječi u novinama u Hrvatskoj brojio. Hoće li urednici postati i brojači tekstova koje će objavljivati? Nije dovoljno stresno opremati novinu grafički i naslovima do kasne večeri, pa će, nakon energije za teren i nadahnuća za pisanje, trebati još jedna važna stavka – statistika! Iako se redakcije smanjuju brojem novinara, netko će ipak trebati zbrajati riječi na kraju dana!

Kultura(n) (biti) košta!

Prema Zakonu o medijima, za takvu je odluku nadležno Ministarstvo kulture. Premijer kaže da je taj prijedlog, 'koji nije savršen, ali je dobar i proračunat', dalo Ministarstvo kulture. No ono se o tom pitanju jasno i glasno javno nije izjasnilo. Ministar Linić odbio je amandmane oporbe koja je tražila uvođenje niže stope i za časopise o kulturi i lokalne tjednike. Vlada se vodila ekonomskom logikom, kaže. Premijer kaže da je politika Vlade poticati pisanje. Vlast želi odgajati (za) medije brojenjem riječi. To je lakše, nego istinski stimulirati autorstva i odgajati kritičku svijest korisnika medija. Zato što je prijedlog, kažu premijer i ministar, proračunat i ekonomski logičan, analiza medija postala je područje šefice Porezne uprave. To je normalno, kad se kvaliteti sadržaja tj. slova u tisku pretpostavlja količina brojki. Za slova je nadležna kultura, koja plaća 10% PDV-a, a za brojke Porezna, i plaća se 5%. Obrazlažući tu odluku, šefica Porezne Nada Čavlović Smiljanec, suradnica ministra financija čijeg je resora medijska sloboda postala dio, izjavila je kako su sve novine u Hrvatskoj copy-paste tekstova Večernjeg i Jutarnjeg lista.

Primjer tko koga kopira!

Kako se u Hrvatskoj struka uglavnom ne uvažava, nezapaženo je prošla i analiza, od Porezne za medije stručnijeg i strukovnog tijela, Društva za zaštitu novinarskih i autorskih prava (DZNAP), osnovanog radi zaštite novinarskih autorskih prava. Oni su na svojim stranicama http://www.dznap.hr/ objavili nasumce izabrane primjere tzv. 'novinarskih istraživačkih paralela'. „Nakon priče u Poslovnom dnevniku, dan ili dva kasnije u Jutarnjem listu osvane ista tema pod egidom 'Otkrivamo'“ piše na portalu DZNAP-a. Dnevna novina 'Poslovni dnevnik' 11. lipnja 2013. g. na svojoj prvoj stranici premijerno obrađuje temu s naslovom: 'Kriza im ne smeta – Hrvatski odvjetnici u 2012. bilježe rast prihoda i milijunske dobiti – Hanžeković u dvije godine udvostručio prihode na 57,8 mil. Kuna'. A Jutarnji list, novina darovanog, tj. dodijeljenog PDV-a od pet posto, dan poslije, 12. lipnja, na svojoj drugoj stranici istraživački otkrivajuće i autorski domišljato obrađuje temu naslova: 'Otkrivamo kolike su prihode prijavili odvjetnici – Hanžekoviću cvate biznis, a Nobilo gubitaš'. DZNAP pokazuje: Poslovni dnevnik 15. siječnja 2013. g. na svojoj naslovnici objavljuje 'Šef Petrokemije, bogataš iz sjene – Josip Jagušt u Zagrebu pokupovao stanove za šest milijuna kuna', a Jutarnji list, dva dana poslije, 17. siječnja, na svojoj naslovnici objavljuje: 'Šef Petrokemije na prestižnoj adresi – Jagušt kupio vilu vrijednu 8 milijuna funti, susjedi su mu William i Kate'. Eto što o copy-paste pisanju i Jutarnjem listu kao izvoru prepisivanja drugih, koje je zaslužilo PDV olakšicu, kaže strukovno Društvo za zaštitu novinarskih i autorskih prava.

Ovrha stiže za 40 kn, a za 600 milijuna kn se obustavlja!

Jutarnji list, kojeg je vlast spomenula kao primjer, i to razina od čijeg kucanja svi strepe, u sastavu je tvrtke EPH koja duguje 600 milijuna kuna. No Fina ih je fino deblokirala. Neka se mjesec dana mimo predviđene zakonske tolerancije ne plati 'samo' i doslovno jedan račun za vodu, u iznosu od 40,00 kn, stiže ovrha! I na to još 200,00 kn troškova javnom bilježniku. Dugujete li pak 600.000.000 kn (šesto milijuna kuna) raznim vjerovnicima, državna financijska agencija s razumijevanjem će deblokirati vaše račune. Možda da i obični građanin proba s dugom od stotine milijuna kuna, pa mu ovrhu neće poslati, kako se to čini za zaostalu mjesečnu režiju od desetaka i stotina kuna. Ili da čovjek članove svoje obitelji prijavi kao zaposlenike tvrtke, Family Holding. Ne EPH, nego FH! Pa bi ovrha tim bezobraznim neplatišama koji ne mogu uvijek pravovremeno platiti, jer nisu primili zasluženu i odrađenu mirovinu, zasluženu i odrađenu plaću, nemaju zasluženo radno mjesto, mogla utjecati na opterećenje tržišta. Fina svoje djelovanje opisuje riječima 'posluje isključivo na tržišnom principu'. Tržište u neoliberalizmu nema milosti, no nekad se ipak preodijene u sućutni interventni, spasonosni mehanizam, koji daje pomilovanje EPH, najvećoj hrvatskoj medijskoj korporaciji koja je preko svojih listova izvijestila o pokretanju predstečajnih nagodbi za svojih šest tvrtki. Nagodbeno vijeće je utvrdilo da bi „daljnim provođenjem ovrhe nastala nenadoknadiva šteta za dužnika". I naložilo Fini da stane s postupcima ovrhe. Ima se osjećaja za ne ugroziti tisuću zaposlenika i ugovornih suradnika EPH grupe i njen položaj na medijskom tržištu.

Koji bi to potres nastao, da je EPH nestao?!

Židove kojima su stradale obitelji ne bi imao tko zvati antisemitima, znanstvenike kontroverznima, ustavne suce političkim nekvalificiranim karijeristima, 750.000 građana čudno zavedenima. Crkvi ne bi imao tko prišivati poziv na revoluciju, borbu i ustanak! Ne bi imao tko dolaziti pred kuće i stanove, mjeriti kvadrate stanovanja i sve ih pripisati jednom stanaru, čuditi se urednosti nečijeg poslovanja, s osmijehom ustvrditi - Naravno, znate, da tekst na autorizaciju neću (ne mogu) dati. Koje bi sve čudne i loše pojave u našem društvu nastale! Možda bi se samo neki čudni mir i odmor od ideološke zadojenosti i terora nad novinarskom profesijom pojavio. Takvu pomoć i sućut, kao EPH, nije doživjelo toliko drugih poduzeća, željezara, poljoprivrednika, obrta, vinarija, brodogradilišta, radnice Kamenskog i nekadašnjeg tekstilnog diva DTR-a. Tu se kaže da država ne subvencionira gubitaše. I da se baš tako postupa u kapitalističkoj Europi. Zašto su vrijednija slova EPH od DTR? A nalaze se u istoj abecedi.
 
Što kaže EU Press?

„Odluka o PDV-u je politička odluka i nikad nije lako zadovoljti sve, a o tome najbolje govori situacija u zemljama EU. Zajednička porezna politika u EU ne postoji, postoje određene smjernice i u okviru toga svaka vlada treba odrediti prioritetet“ kaže naš premijer. To da je odluka o PDV-u politička, jasno je u Hrvatskoj, i eto potvrde. A kakav je smjer u EU? Porezne olakšice na novine ima više od polovice zemalja EU. Dvije trećine njih ima PDV na novine šest posto i niže, a četiri zemlje nultu stopu – dakle, tog su poreza oslobođene. Hrvati su više prosvijetljeni od ostalih Europljana, pa im ne treba olakšica u pristupu do tiska. Vlada će u središtu Brisela pokazati maketu crkve sv. Marka i narodnu nošnju, ali neće spustiti PDV na pet posto novinama iz područja kulture i umjetnosti koji ostaju na stopi od deset posto. Ne moraju se Hrvati kulturno uzdizati. Vlada će formalno zagovarati regionalizaciju, ali nema PDV snizilice za regionalni tisak. Medijski klaster koji okuplja četiri najznačajnija lokalna tjednika u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj: Varaždinske vijesti, List Međimurje, Podravski list i Zagorski list, poručuje da odluka o pet posto PDV-a za dvojac 'odabranih' u metropoli pogađa i lokalne novine, a one su itekako informativne i značajne u lokalnoj zajednici.

Upozoravajuća reakcija Međunarodne federacije novinara!

Zemlja koja je u šest godina mukotrpno pregovarala 35 poglavlja, četiri više od dotad 31 uobičajenog, postaje partibrejkerica vlastite proslave postajanja članicom EU. Hrvatska ulazi u EU s okvirima, a što znači preuzeto živjeti i kako potpisane sadržaje europske pravne stečevine realizirati, učit ćemo u hodu. Odnosno, padanju! Za koje hrvatska Vlada spremno (neka bar u nečemu nema kompleksa), prima ukore, nakon kojih poput nezrelog neotesanog školarca tvrdoglavo dalje ide po svoju. Lijepo je ovih dana primati objektivne i opravdane kritike iz Europe za domaće postupke. Lijepo je iskusiti snagu takvih odgojnih mjera koje dolaze iz naprednog i uređenog svijeta. Ako već svoje građane smatraš nekompetentnima u rješavanju ikojeg spora, postoje građani izvan Lijepe naše koji će, nimalo emotivno i ideološki ostrašćeno, hladno – pravno reći da se zakon treba poštivati. Zakon nema boju!

Jesmo li mislili da, postajući dijelom EU, prestaje promatranje i ne-reakcija na življenje uređenosti koju smo potpisali? O odluci pet posto PDV-a oglasila se i Međunarodna federacija novinara (IFJ). Taj zakon je "diskriminirajući, narušava tržište tiskovnih medija i krši zakone i propise Hrvatske i EU", poručuje IFJ! Smatra to uplitanjem u temeljne slobode medija. U pismu hrvatskom predsjedniku, premijeru, ministru financija i ministrici kulture, kažu da se time krše brojni hrvatski zakoni, Ustav i Zakon o medijima. Upozoravaju da je prijedlog u suprotnosti s europskim zakonima o neutralnosti, diskriminaciji i proporcionalnosti i Poveljom EU-a o temeljnim pravima. Velikog utjecaja na tržište tiskovnih medija, "taj nejednak tretman ne postoji skoro ni u jednoj državi članici u kojima se jedinstvena smanjena stopa primjenjuje na sve vrste novina podjednako, kako na dnevne novine, tako i na časopise", stoji u pismu IFJ-a. Tekstove i sadržaje tiska će "pažljivo pregledavati" hrvatska nadležna tijela kako bi odlučila o odgovarajućoj poreznoj stopi te će im omogućiti i utjecaj na medije, smatra Međunarodna federacija novinara. Ističu da to nedvojbeno znači izravno uplitanje Vlade u slobodu tiska, jer je sloboda tiska osigurana hrvatskim Zakonom o medijima. IFJ okuplja 180 sindikata i udruga novinara u svijetu i poziva Vladu na razgovore sa zainteresiranim stranama da se ta odluka promijeni.

Ista zabrana, ista ideologija – Tihomir Dujmović

Da je riječ o diskriminaciji novina koje se usude kritički pisati o Vladi smatra i čovjek koji je što znači kritika Vladinog uma osjetio na vlastitoj profesionalnoj egzistenciji. Novinar i publicist Tihomir Dujmović u svojoj knjizi 'Tko mi zabranjuje kolumne?', uz svoje objavljene kolumne u tisku, donosi i kolumne koje mu nisu objavljene zbog kritiziranja postupaka vlasti. U zadnjih desetak godina tri puta mu je zabranjivano pisanje. „Previše šutimo o muci koja nas je snašla. Da je 1945. oni bi nas strijeljali, da je 1971. oni bi nas hapsili, ali 2013. godine oni nam zabranjuju pisati“ kaže Dujmović kojeg sam zamolila za komentar odluke o 5% PDV-a za 25.000 riječi. Dujmović smatra da je to eklatantno kršenje Ustava i da će taj Zakon na Ustavnom sudu pasti. „To je kršenje temeljnog ustavnog prava. Nismo ravnopravno deklarirani, neravnopravni smo na tržištu. Na političkoj razini nema pobune jer je kompletna novinarska struktura pod kontrolom EPH i manje, ali ipak i Večernjeg lista. U ideološkom smislu to je ista priča, jer su negdje zainteresirani za dipol, negdje za monopol“ kaže Dujmović. Pobuna bi se mogla dogoditi na portalima, ali taj zakon njih ne dira, kao ni radio postaje. Dujmović smatra da je to još jedna tipična hrvatska priča. „HTV je pod potpunom paskom i kontrolom. Zato se šuti o tome. Sve je kontrolirano. Uoči ulaska u EU beremo plodove terora u ideološkom smislu flagrantnim kršenjem zakona. Hrvatska je duboko podijeljena. Do 1990. g. jasno se znalo da se živjelo u totalitarnom sustavu. Sad u demokraciji ta se crta naizgled izgubila, zabranjeni su autori kao što su u komunizmu zabranjivani logikom partije. Ista zabrana, ista ideologija! Maske su pale. Žalosno i tužno“ kaže Dujmović.

Demokracija po načelu - Očisti pa biraj!

Zanimao me i stav tog društvenog kroničara o odluci da je Zoran Šprajc, čovjek javne televizije koji je informativne emisije, koja bi trebala biti objektivni prenositelj informacije, subjektivno 'ukrašavao' osobnim ciničkim svjetonazorskim komentarima, imenovan za šefa Informativnog medijskog servisa HRT-a. „Televizija je vlast. Radman je izabran odlukom političke vlasti. Uvijek je odgovoran onome tko bira. Politika misli da hrvatski medijski prostor treba držati Šprajc. Na dan Titovog rođendana Dnevnik je odjavio s 'Drugovi i drugarice'. Činjenica je da vlast takve ljude nagrađuje moćnim mjestima. Politika misli da je on idealan kadar. U Manjkasovo vrijeme je izbačeno 30 kadrova, sad je promjenom vlasti smijenjeno 40 urednika. Očistiš televiziju od jednog svjetonazora i onda među sobom izabereš šefa. Makneš neistomišljenike, pa onda može biranje među nama, unutar nas. To je stara partijska boljševička maksima - nema demokracije za neistomišljenike“ zaključuje Dujmović.

Tko je kome bitan?

Kako će izgledati daljnji sudari mišljenja pridošle hrvatske nevjeste i njenog starijeg odabranika u liku EU pravne stečevine? Hoće li samo za parade ponosa duginih boja vrijediti maksima 'Tako je u Europi, Europa to od nas traži'? A za svaku drugu temu, ispod plave EU zastave, neki prolazni a ukorijenjeni ljudi napaćene Hrvatske ipak će zauzimati stav (sve) 'kontra svita'. Eto zašto je informativa (polit biro) – pet posto, a kultura – deset posto. Najviše pak plaćaju DTR i svi oni koji (ne)žive od plaće a stižu im ovrhe jer ne duguju stotine milijuna i nemaju registriran holding – dvadeset i pet posto PDV-a. Tko je svim običnim ljudima kriv što njihov nestanak ne izaziva potrese na tržištu i u državi. Nisi primjetan dok i da uopće živiš, a kamoli kad nestaješ. No došlo je vrijeme da i vlast počne primati opomene s viših razina. I to izvan granica. Da i oni čuju kako je to kad ti se postupkom poruči da si nebitan.

Da biste komentirali, prijavite se.