Za laudato.hr piše:

Ines Grbić

utorak, 30. srpnja 2013. Arhiva kolumne

Izgubljeni u proceduri i prijevodu

Kad policajac zaustavi vozača zbog prekomjerne brzine, čut će pitanje: Kako ćemo to srediti? To nosimo u sebi: tu sklonost zlouporabi utjecaja, guranju preko reda, brzom sređivanju stvari.
Foto: www.equal-jus.eu

Dok šefica Porezne uprave slavodobitno poručuje kako je u Hrvatskoj, turističkoj zemlji, previše ugostiteljskih objekata, zadovoljna što padaju 'krupne ribe' malenih privatnika i obrtnika s deset, sto ili sto dvadeset kuna viška u kasi, zaboravlja pritom da to čini u glasilu poduzeća koje je dužno šesto milijuna kuna kojekakvim vjerovnicima. I koje pečat i ljepljivu traku zabrane rada ne dobiva. Zaboravlja da nastupa i na HRT-u koji duguje više od tristo milijuna poreza, na RTL-u i Novoj TV čiji iznosi, eto, ne dosežu više od sto milijuna kuna duga. Koja hladnoća karaktera i otpora provokaciji, sarkazmu, ruganju zdravoj pameti, može gledati u taj poslovno-pobjednički osmijeh koji ljudima gazi osnovnu životnu egzistenciju. Vlasnici malenih trgovina i kafića progone se i sramote poput najvećeg kriminalca, a istovremeno se, drugima zaštićenima, oprašta milijune kuna neplaćenih poreza i doprinosa. Hrvatska u EU ne poznaje propisanu europsku stečevinu, o razmjeru kazne ovisno o veličini počinjenog prekršaja. No, da se to ne tolerira, tko bi prenio te snažne poruke o fiskalnom dovođenju u red naše države, i divio se divljenju šefice Porezne ekspeditivnosti Linića? Neke se tjera u stečaj, neke se spašava, no tko će provjeriti kriterije, kad je alfa i omega odluke i provedbe Ministarstvo financija. S njima sve počinje i završava, sud treba odlučeno samo potvrditi, a svi drugi glavu spustiti ili je maknuti u stranu. Od srama i boli. Nedavno mi kolega reče: Ako kradeš na malo onda si lopov, ako kradeš na veliko onda si partner!

Kad se sastanu pravo i pravda

Mnogi su  izgubili vjeru u političke institucije jer u njima vide samo sebičnost i korupciju, poručio je na Svjetskom susretu mladih u Rio de Janeiru papa Franjo. U jednoj drugoj prigodi je rekao: „Ideje su se udaljile od političkih programa, postale su estetika. Danas je važnija slika nečega od onoga što se predlaže“. I citira Platona: Retorika koja je postala estetika, politici je ono što je kozmetika zdravlju. Zamijenili smo ono što je bitno s estetikom; od statistike i marketinga učinili smo božanstvo“. Retorika, kozmetika i statistika oslikavaju se u tumačenju institucije koja hrvatskom čovjeku vraća povjerenje u suvereni i pravičan rad institucija. To je Ustavni sud RH! Nizom svojih zadnjih odluka, kao da stvara novo Proljeće u tkivu važnih procesa naše zemlje i naroda. Sastali se pravo i pravda, barem u nekim ružnim trenucima Lijepe naše. Mediji zastrašuju koliko će ljudi biti uništeno ukoliko ne prođe Linićev projekt predstečajne nagodbe (u slučaju Dalekovoda sve potrebno sucu nije bilo ni dostavljeno, no tko priča o meritumu). Može li strašnije od postojećeg – sad radiš, ne primaš plaću, a puniš nečiji džep. Valjda je strašnije ono što je logičnije - da ne radiš, ne primaš plaću i ropski ne puniš profitni džep.

Kad ga već ne zastupaju zastupnici i Vlada koje je birao, narod je dobio odvjetnika u Ustavnom sudu koji donosi odluke cijepljen od ucjene, kalkulacije, subjektivnosti i politikantstva. Neki se, prozirno, trude kompromitirati djelovanje sudaca na osobnoj razini. Suci nemaju pakt s medijima, i na tom terenu podvala mogu biti gaženi. Srećom, njihove su savjesti još uvijek nepodložne paljbama ljutih vlastodržaca koji ozlojađeno viču: Kako ste se uopće usudili ispitati našu odluku, suprotstaviti našem htijenju? Koje prema retorici ministra, statistici hrvatskog gospodarstva i kozmetici pojedinih medija, još uvijek žive u vremenu 'Kadija te tuži, kadija te sudi'. Neovisno nadzirući ustavnost zakona, Ustavni sud 'nemoćnom' narodu, čija su jedina protestna vijećnica forumi, potvrđuje kako je ipak ispravno ono kako misli 'mali čovjek', kojeg se na veliko zaobilazi. I otkriva što mu vlast pokušava prodati kao rog za svijeću.

Što je osvjetljeno?

Ustavni sud suspendirao, Ustavni sud ukinuo… i tako redom. Mislili smo da je to specifičnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Kojem je Ustavni sud u kratkom vremenu na 'dorade' vratio tri nastojanja: Kurikulum zdravstvenog odgoja, ministrovu 'naredbu' da se izmjene školski udžbenici u skladu s novim pravopisom koji nije postojao i udžbeničkim standardom. Koji, pogađate, također nije postojao! Uvažena tužba nakladnika. Trebali su izmijeniti udžbenike unatoč činjenici da u javnu raspravu nije bio upućen nacrt prijedloga Standarda koji definira kvalitetnije i jezično usklađene udžbenike. Već poznato?

Ustavni sud ukinuo je i Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja. Prijedloge su podnijeli znanstvenici, pravni fakulteti u Zagrebu, Splitu, Rijeci o Osijeku i Fakultet političkih znanosti. Kako je Nacionalno vijeće za znanost radilo na Pravilniku zadnje četiri godine, najintenzivnije zadnjih pet mjeseci? Po primjeru vrhunske akademske solidarnosti. U istoj obitelji neka braća smatraju se ekskluzivnijima od drugih. U postupku donošenja Pravilnika sudjelovala su znanstvena vijeća za prirodne i tehničke znanosti, biomedicinu i zdravstvo. A nisu sudjelovala vijeća za društvene i humanističke znanosti. Nacionalno vijeće kaže da je tim Pravilnikom htjelo uskladiti kriterije s inozemnom praksom znanstvenog rada. Jesu li inozemni 'prirodnjaci' tako isključivi prema kolegama 'društvenjacima', da iz odluka koje se tiču cijele akademske zajednice, isključuju jedan njen dio? Je li netko učinkoviti praktičar, a teoretičar samo 'mlati praznu slamu'? Pa da barem u izradi Pravilnika pokažu da, i bez pravnika i kroatista, znaju sastavljati kriterije. To što dva od šest znanstvenih vijeća nisu sudjelovala u pripremi Pravilnika znači, postupak donošenja nije valjano proveden – kaže Ustavni sud. I Rektorski zbor visokih učilišta smatra: Pravilnik je donesen netransparentno, pri donošenju se nije poštovala osnovna razina sudjelovanja zainteresirane javnosti, savjetovanje, ikoja suradnja. „Ništa što mi govorimo se ne poštuje, sve se ignorira dok se ne dođe do ovakvih drastičnih situacija. Akademski dijalog s ovakvim ministarstvom, s ovakvim ministrom, bitno je ugrožen“ poručuje rektor zagrebačkog Sveučilišta Aleksa Bjeliš. Nije iznenađen odlukom Ustavnog suda. Odluke Ustavnog suda iznenađuju samo one koji te odluke nastoje 'progurati' – ministre, Vladu. Čovjeka koji je toliko neobičan, jer samo zdravorazumski i pristojno razmišlja, to ne iznenađuje. Ustavni sud suspendirao je i kriterij od najmanje 25 000 riječi za dnevne novine kako bi plaćali niži PDV, od pet posto.

Hitnost je postala pravilo

Zajedničko svim odlukama Ustavnog suda je inzistiranje na demokratskoj proceduri donošenja propisa. Ako se inzistira na demokratskoj proceduri, znači da je nema. Što je suprotno demokraciji? Koja – (auto)kr(e)acija? U posebnom izvješću Ustavni sud već je kritizirao običaj vladajućih da zakone donose po hitnom postupku. To nije više izuzetak (kako bi trebalo biti). To je postalo pravilo. Pritom se, smatra Ustavni sud, nije dovoljno samo pozvati na Poslovnik i to pravdati općim, neodređenim i neuvjerljivim razlozima. Smatra to i narod, kojeg Vlada ne doživljava partnerom dostojnim komunikacije. Mnogim ignoriranima jedini partner postaje Ustavni sud. Sastali se konačno narod i neka državna institucija.

Popravni tek slijede

Kad se u kratkom vremenu (što je u skladu s njihovom praksom donošenja 'odluke' u brzom postupku) naniže niz negativnih ocjena, što pomisliti o radu, trudu, sposobnostima tog učenika - doraslosti svladavanju gradiva odgovarajućeg razreda? Učenici su završili s popravnim ispitima, ne i hrvatska Vlada. Njoj popravni ispiti slijede. Njena 'komisija' je Ustavni sud! Mislila je na 'konzumiranje' neukim Hrvatima progurati više različitih programa jer, tko razumije i upušta se u čitanje hrpe ispisanih propisa. Ne čini to ni sam ministar.

U zemlji brojnih nesigurnosti, Ustavni sud RH postaje zadnja linija obrane naroda čija je vlast odnarođena. Pokazuje, barem u dijelu svog djelokruga, (malenu) pravdu već na ovoj zemlji. To je maleni korak za čovječanstvo, a velik za Hrvatsku. U mnogima je pitanje: Hoće li se usuditi (opet) 'suprotstaviti'? Paradoksalno, zapravo se pitaš, hoće li 'imati snage' i dalje raditi zakonski i pravično? Iako ministar Linić smatra da sudac Trgovačkog suda Kolakušić, koji je od Ustavnog suda zatražio ocjenu ustavnosti Zakona o predstečajnoj nagodbi, u zemlju unosi pravnu nesigurnost, 'malom čovjeku' Ustavni sud jedino je mjesto sigurnosti gdje ne treba poslati plavu kuvertu, gdje ne treba ručak dogovoriti, gdje novinski članak i 'znanstveno istraživanje' ne treba naručiti. To je mnoge iznenadilo, i na to se tek počinjemo privikivati. Sve drugo, što zastrašujuće vrišti s pojedinih naslovnica, površna je retorika i kozmetika.

Nekad presude bez postupka, sad odluke bez procedure

Mnogome u životu pravu vrijednost pokaže odmak vremena. Konkretne okolnosti su provjera onoga što zapravo mislimo. Ili, kako se kaže, prilika (ne) čini lopova. Kad se poput mantre prošlih godina moćno izgovarala rečenica i zagovarala praksa: 'Neka institucije rade svoj posao. Pravna država treba funkcionirati', sad se pokazuje što su pod time vlast, nekad opozicija, i njeni simpatizeri, mislili. Postaje očitim kako oni poimaju funkcioniranje pravne države i rad pravnih institucija. Samom činjenicom što si vlast, možeš (samovoljno) činiti kako naumiš. Kažu, 'Izabrali ste nas' (da činimo što hoćemo). Rad institucija je, vidimo, podrazumijevao sumnjičenja samo određene 'vrste' ljudi. Nakon medijski orkestrirane osude i presude, poslati iza već spremljenih rešetaka osuđene bez dokaza i procesa. Sve se zna(lo) unaprijed – narudžba i rezultat, izvršitelj i žrtva. Duh takvog poimanja 'sudske prakse' vidimo u autentičnom obliku. Nekad smo o tome čitali u knjigama, a sad kažemo 'Aha, tako je to izgledalo'. Njima sudstvo znači samo lisice i rešetke, ne vraćanje na ponovno čitanje. Prije su donosili presude bez postupka, sad donose odluke bez procedure. Isti su to duh i praksa.

Odluke Ustavnog suda RH zadnjih mjeseci pokazuju – hrvatska vlada izgubljena je u prijevodu s vlastitog jezika! Čemu onda čuđenje za manjkavi prijevod EU pravne stečevine sa stranoga? I to je trebalo riješiti po hitnom postupku.

Da biste komentirali, prijavite se.