Za laudato.hr piše:

fra Mate Bašić

petak, 22. svibnja 2015. Arhiva kolumne

Kome to smeta molitva i Vječni zakon?

U posljednje vrijeme unutar ljudskoga roda neke stvari kao da su se izokrenule pa tako ono prirodno i dobro postaje neprirodno i loše. Neki toliko nasrću na te stvarnosti da čak i molitvu koja u sebi nikada nikome ne čini loše, nego samo može učiniti dobro pa čak i onome koji ne vjeruje, odbacuju i prozivlju incidentom.
Foto: boston.com

I tako se oni obrušuju na molitvu koja može više nego li što ljudski rod uopće sanja. Napadaju sredstvo koje u sebi nosi najveću snagu. Misle da je molitva za bakice, a ono ne vide ili ne žele vidjeti da je molitva najjače oruđe kojeg je čovjek ikada imao. Pa čak i praktična znanost kada iscrpi svoje mogućnosti preporučuje molitvu. No, žalosno je da je molitva stavljena negdje na kraj. Ona postaje neko ortopedsko pomagalo a ne temelj ljudskoga življenja.

Osim toga današnjim društvima vladaju gospoda kojima je relativni moral vrlo čudan. Na taj način pišu i zakone prema vlastitim interesima ili pak prema interesima različitih modernih ideologija i perfidnih manjinskih pokreta kojima su oni ništa drugo doli marionete. Naprotiv, nepovrediva pravila ili apsolutni kršćanski moral takvima baš ne miriši, jer im ujedno ne dopušta uživati u blatu vlastite požude i truliti u egoizmu i sebičnosti koja vidi samo sebe a druge tko šljivi. Ipak, ljudski duh uvijek čezne za Apsolutnim, jer u Njemu gleda pravilo svojega djelovanja i samo s njime dobiva smisao svoga bića. Upravo zato se osvećuje čovječanstvu ovaj neprirodni bijeg od Njega, kojemu smo svjedoci u današnjem društvu u kojemu nekima smeta križ, nekima svetački lik, nekima obična molitva, nekima sam Bog. I onda se netko i dalje pita od kuda zlo u svijetu? Pa zlo i nastaje jer čovjek odlazi od Boga. To je isto kao da se pitam, zašto nisam mokar od kiše ako sam se sklonio pod krov? Ili zašto ništa ne čujem ako sam ugurao čepiće u uši? Tako se isto suludo pitati zašto ništa nije dobro ako sam se odrekao Dobra? Ako se skrivam od Njega Dobroga i protivim se Njemu Dobrom?

Među raznim oblicima u kojima se ispoljava današnja kriza, nije najmanji kriza autoriteta. Ponovno se uspostavljaju diktature i drakonske mjere kako bi se neke slojeve naroda prisilio na posluh. Na mukama su vlasti radi nepokornosti masa, a na mukama su i mase radi usiljenosti vlasti. Guraju se u svijet medija razne izlike i većinom laži, kako bi se rastumačila ova pojava krize, a nikome ne pada na pamet, da se čisto i otvoreno upita, da li taj otpor i nepoštivanje vlasti, globalna kriza, potječe odatle, što su same vlasti u sebi pristrane, imaju dva ili više mjerila kojima mjere jedne i druge. Tako na primjer kad se u različitim predstavama vrijeđa osjećaje jedne religije, vlasti to podržavaju i nagrađuju, ali kad se sumnja na mogućnost vrijeđanja neke druge religije vlasti to ne dopuštaju, jer može vrijeđati nečije osjećaje. Ova ambivalentnost je najbolji pokazatelj uzroka svekolike krize koju možemo sažeti u krizu duha što na kraju dovodi do takve dvostrukosti mjere u današnjim društvima i na kraju do zla u čitavom svijetu.

Svijet općenito rado sluša i poštuje autoritet, ali uz uvjet da isti najprije poštuje sam sebe, da ima čvrsti stav i program i da taj program ostvari, naravno na korist naroda a ne vlastitog džepa, te si ne dopušta ništa što nije u skladu s pravdom i istinom.

Na kraju sukladno s rečenim treba napomenuti da je ekonomska kriza prvotno posljedica moralne krize, što je osobito vidljivo u mlađih naraštaja. Tome neki pokušavaju doskočiti uz organiziranje sportskih aktivnosti, izleta, uz pomoć patriotskih i humanitarnih krilatica. Naprotiv o savjesti i odgoju savjesti, o Bogu, odgovornosti prema Onomu koji vidi i gdje nitko ne vidi, komu će jednog dana svaki morati dati račun ne samo svojih djela već i riječi i misli, ne čuje se ni riječi.
Kao da je moguće čovjeku biti čovjekom ako ne prizna Boga Bogom.

Što sve izmišljaju čuvari narodnoga zdravlja i na tome dobro zarađuju, da spriječe pošasti spolnih bolesti među pukom? Izložbe, predavanja, tečajevi, seminari, letci i plakati, seksualni odgoj, zdravstveni odgoj... Izgleda kao da us se zarekli širiti ono što tobože hoće spriječiti. A nažalost ono jedino nepovredivo pravilo koje je uvijek bilo temelj ne samo čista i poštena već i zdrava spolnoga života: ne sagriješi bludno, naprosto se ni ne spominje.

Ljudi bi htjeli da vlada među njima red dok oni istovremeno siju nered, htjeli bi uživati mir i blagostanje, dok se sami prodaju raznim nepravdama, htjeli bi biti časni i pošteni, dok nečasno i nepošteno djeluju, htjeli bi živjeti bez spolnih bolesti a uživaju u promiskuitetu. Htjeli bi poštenu mjeru iz nepoštenog mjerila.

Tko hoće cilj mora htjeti i sredstvo. Jednom bršljanu je u naravi da visoko raste ali za to se mora prisloniti na zid ili kakvo stablo. Bez tog oslonca bršljan je kilav i nikakav, te ga gaze ljudi i životinje a koze lako brste. I čovjek na jednak način mora poseći za sredstvom ukoliko želi ostvariti dobar cilj. Dobro sredstvo za dobar cilj je jedino Onaj apsolutno Dobar.

Ako će čovjek sam sebi izmišljati i konstruirati sredstva akomodirana svojim strastima i sebičnosti, svojim hirovima i egoizmu, brzo će ostati bez potpornja, jer sve je to vrlo podložno raspadljivosti.

Suprotno tome moralni se zakoni ne mijenjaju prema prilikama mjesta i vremena, prema klimi i bioprognozi, kako bi to htjeli relativisti, već taj lex aeterna treba biti prihvaćen onakav kakvim ga je proglasio vječni Zakonodavac.

Mogu ljudi taj Vječni zakon i ne priznati ali onda moraju znati to da čovjek nikada ne može postati razvijenijom životinjom; on ne može postati životinjom a da istovremeno ne postane i đavlom.



 

Da biste komentirali, prijavite se.