Za laudato.hr piše:

fra Mate Bašić

četvrtak, 05. ožujka 2015. Arhiva kolumne

Vjera i napast

Sveti Jeronim na jednom mjestu tvrdi da dokle god živimo na ovome svijetu živimo u svojevrsnom ratu, a tek je život na drugom svijetu život u miru.
Foto: mosaicnashville.us
To potvrđuje i Sv. Augustin jer smatra da je na ovom svijetu život pravednika velika borba, a nipošto neko narodno veselje ili slavlje. Osim toga, zanimljiva je i sama molitva Očenaša u kojoj svakoga dana molimo ne uvedi nas u napast. Promatrajući čisto laički ovaj izričaj ne uvedi nas u napast neki će zaključiti kao da time molimo Boga da budemo bez napasti. Ali Sv. Jeronim tvrdi da je to nemoguće te se time moli Boga da ne dopusti da padnemo u napast. To isto govori i Isus svojim učenicama: Bdijte i molite da ne padnete u napast. (Mt 16, 41) Nadalje, Sveti Jeronim o tome smatra da uvesti u napast ne znači biti napastovan, nego svladan od napasti. Tako molimo Gospodina u Očenašu da nam dade milost i jakost, da ne padnemo u napast i ne budemo svladani od nje. A pišući Helijodoru (Usp. D. Hieron. in ep. ad Heliodorum.) veli Sv. Jeronim: Varaš se, brate, varaš, ako misliš da kršćanin može ikada biti bez napasti. Tada si najžešće napastovan, kad misliš, da nemaš nikakve napasti. Tada ti đavao zadaje najveću borbu, kad si uvjeren da si bez borbe. Jer protivnik naš đavao, kako kaže apostol Petar, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre, a ti misliš da je mir? On vreba u potaji, da ubije nevinoga, a ti se smatraš sigurnim? Ne varaj se! Jer je ovaj život vrijeme rata i borbe; a strašiti se napasti bilo bi isto kao kad bi se vojnik bojao pucanja topova i pušaka pa se htio zbog toga povratiti kući iz boja; ili kada netko ne bi htio putovati brodom nego rađe plutati oceanom jer mu je u brodu mučnina.

Osim toga, Sveti Grgur smatra da se varaju oni koji nakon što ih snađe veća napast, misle da je sve izgubljeno i da ih je Bog ostavio, da je Bog na njih zaboravio ili su pak u Božjoj nemilosti. Varaju se jer očito ne znaju da napasti vojuju borbu protiv onih koji se osobito ističu u duhovnom životu, koji teže za krepošću i savršenošću, što potvrđuje i Sv. Pavao riječima: A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni (2Tim 3, 12). Zbog toga Sv. Augustin poučava da kod dobrih ljudi koji teže za duhovnim napretkom, krepošću i savršenošću, napast ih želi svladati i tijelo žudi protiv duha kako to Pavao kaže; ali kod zlih i koji ne traže duhovne izgradnje nema takve borbe. Takvi uopće ne osjećaju borbu ili napasti jer zapravo nemaju duha koji bi protuslovio duhu tijela ili pak u našem vremenu duhu kulture smrti, materijalizma, egoizma i dehumanizacije. Zbog toga nema potrebe da đavao troši vrijeme na one koji ga ionako slijede, već će se radije umarati na onima koji nisu njegovi i koji mu se ne predaju bez opiranja i borbe, ako mu se uopće na koncu i predaju. Konačno, na tragu već rečenoga, treba još napomenuti da ne odlaze lovci u lov kako bi u šumi ili na polju lovili domaću stoku koja im se ionako može približiti, već love divljač oko koje se moraju dobro namučiti jer im se opire, od njih bježi i skriva se po šumama.

Stoga, ako te muče napasti i ne znaš više kako se boriti s njima, budi zahvalan Bogu jer napasti na tebe najviše navaljuju baš onda kada si ti stao protiv njih i oslobodio se njihove vlasti. Moli samo Boga da te ne uvede u napast, dakle, da ne budeš svladan od napasti, ali mu istovremeno na toj borbi, tom napastovanju zahvaljuj, jer ćeš tako s Pavlom moći reći: Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.
 
Da biste komentirali, prijavite se.