Za laudato.hr piše:

fra Mate Bašić

ponedjeljak, 23. ožujka 2015. Arhiva kolumne

„Zenisti“, „karizmatici“ i „političari“ - tri tendencije među kršćanima

Ima li u ovim trima tendencijama oblik ljubavi koji se može prepoznati i unaprijediti?
Foto: Josip Ninković/Laudato

Davne je 1974. godine u časopisu Espérance objavljen članak pod naslovom „TRI STAVA“ u kojem čitamo:

„Danas se među kršćanima pojavljuju tri tendencije. Jedni se okreću prema nutrini i šutnji. Drugi se sastaju na molitvu, pjesmu i slavljenje Boga u sav glas. Treći, napokon, misle da se Bog ne može naći osim u akciji i službi svojoj braći. Označimo ih s tri oznake: 'zenisti', 'karizmatici' i 'političari'.

Tko se zanima za 'zen', metodu razmatranja koja vuče svoje porijeklo iz japanskog budizma? Ljudi u traženju ravnoteže i razboritosti? Možda. No prije svega ljudi ispunjeni tajnom željom mističkog iskustva.

Umjesto da se bore protiv uživalačkog i dekadentnog društva, oni se obraćaju prema nutrini, stavljaju se u školu strogih učitelja koji će ih dovoditi do 'iluminacije'. Nakon dugotrajnog naprezanja koje će trajati godinama, kad je tijelo izmučeno, ali i ojačano, preko trajne koncentracije, a i duh lišen beskorisnog maštanja, umovanja i strasti, srce jednostavno, slobodno - pristaša 'zena' biva sposoban da jednog dana primi milost ove mistične intuicije, novu viziju koja na kraju zapaža i drugu stranu stvari, pravu stvarnost svijeta i svih bića.

U budizmu 'zen' vodi u nirvanu. Za kršćanina on predstavlja razna čišćenja a i noći, koje su doživljavali i veliki mistici. On može dovesti duboko do sjedinjenja s Bogom, može dovesti čovjeka tamo gdje on postaje, u srcu svijeta, čisti instrument u Božjim rukama.

Drugi u svom kršćanskom životu posjeduju sasvim drukčije iskustvo. Oni su u molitvenoj skupini ponovno otkrili bratsku, socijalnu dimenziju, kao i spontanu slobodu koja izvire iz života vjere. Kad se braća sastanu na molitvu, misle oni, Duh Sveti moćno djeluje. Pa i u darovima od prvorazredne važnosti (govoriti jezike, razna ozdravljenja, iznenadna obraćenja) oni doživljavaju temeljni dar Duha Svetoga: radost. Radost punu pouzdanja, smjelosti, dinamizma i ponizne ljubavi.

Za tolike ljude koje društvo muči i tlači, koje neljudski rad otuđuje, koji u svojoj župi, a ni u svojoj obitelji ne nalaze klimu bratstva za kojom toliko čeznu, sastanci molitve na kojima se oni mogu slobodno izraziti, izreći svoje nakane i namjere, donose  im veliko rasterećenje i radost, novi život. Njihova osjećajnost dolazi ovdje do izražaja i sve više se širi. Oni žive povezani s Bogom, poučljivi i razdragani poput sretne i vesele djece.

Treći kršćani stavljaju drugamo središte problema. Njih vjera direktno potiče na zalaganje za oslobođenje čovjeka. Oni ne idu za tim da se poput mističara 'zena' otrgnu od opakog i dvoličnog svijeta. Ne idu za tim da se poput se poput 'karizmatičara' mole s drugima i pred drugima. Svu njihovu duhovnost pokreće težina ljudske patnje te tihi i nečujni krik potlačenih. Angažiraju se u gradovima, u socijalnoj ili političkoj akciji. I tu, u navali raznih ideologija koje se sukobljavaju, u središtu sukoba, napetosti, drama koje predstavljaju čitavi nizovi siromašnih života, oni se smatraju nosiocima Kristove vesele vijesti svjesni svoje odgovornosti za to. Svijest ovog poslanja je dovoljna da nahrani svu njihovu molitvu. Oni nalaze Boga pokušavajući da mu u svom narodu otvore prostor slobode.

Evo, dakle, tih triju tendencija! Triju obitelji duha. Kojoj od njih triju su usmjerene vaše simpatije? Odbacite li sve tri, nije li to zbog toga što se bojite? Posjedujete strah od velike unutarnje avanture mističara; strah od obmane i naglih afektivnih skretanja karizmatičara; strah od priljepčivosti kod onih koji se bore za političko kršćanstvo...?

Ako ste protiv svega toga, hoćete li barem znati reći jeste li za nešto drugo i za što?

Ali možda vi osjećate sklonost prema jednoj od tih triju tendencija, a alergiju prema dvjema drugima koje odbacujete s ironijom, zlovoljom i prezirom? Ne bi li trebalo, skromnije, dopustiti i shvatiti da su i druge tendencije potrebne za rast Krista u svijetu? Ako bi se Crkva identificirala s jednom od tih triju tendencija, ona bi postala sekta. Opasnost nam prijeti svima. Treba nadvladati slabost intelektualnog doba koje se vraća...

Možda, na kraju, vi želite nadići ograde ovih kategorija. Osjećate da svaka od njih sadrži u sebi nešto dobra, i kao Terezija iz Lisieuxa ili Franjo iz Asiza vi izabirete sve.

Navraćajte se, dakle, uvijek ovom pravom kršćanskom kriteriju: ljubavi.

Ima li u ovim trima tendencijama oblik ljubavi koji se može prepoznati i unaprijediti?

Ako vas 'zen', kršćani, dovode do neprestane akcije molitelja; ako vam skupovi karizmatične molitve pomognu živjeti vjeru kao svečanost i snagu koju ćete i drugima dijeliti; ako žrtvujete svoj život za poštivanje i oslobođenje siromaha, onda je s vama Bog Isusa Krista i zato podignite krila na vjetar nade!“

Je li i s tobom Bog?


 

Da biste komentirali, prijavite se.