Za laudato.hr piše:

Mario Raguž

četvrtak, 23. kolovoza 2012. Arhiva kolumne

"Sveto Elvisovo" i tužni zaborav

Na neke događaje dođe više ljudi nego na neki crkveni događaj: čak 80.000 ljudi došlo je u Memphis na godišnjicu smrti Elvisa Presleya. Koliko će ljudi doći u Plehan?

Napisao bih molitvu, ali se bojim kako će netko pomisliti da hulim. Zato odustah, a svatko može slobodno smisliti svoju. Nisam mislio na pisanje vjerske molitve u katoličkom smislu. Molitva bi se odnosila na moderne svece i samozvane bogove. To tumačim time što na neke događaje, koje organiziraju takozvani moderni sveci, dođe više ljudi nego na neki crkveni događaj.  S obzirom da mi je osnovna namjera malo provocirati moram ozbiljno priznati kako je ipak glavni rekorder Katolička crkva. Najviše ljudi na jednom mjestu, usprkos svemu, može okupiti Papa na nekoj misi. I u Hrvatskoj su najveća okupljanja zabilježena prilikom dolaska Svetog Oca, a nakon toga slijede okupljanja za crkvene blagdane.

"Svetac Elvis"

Ovih je dana s velikim žarom istaknuto kako se priprema veliki događaj, a onda nam je to i slikovito pokazano. Objavilo se kako se obilježila godišnjica smrti Elvisa Presleya. Trideset i peta ako netko ne zna. Okupio se silan narod u domu 'kralja rocka'. Osamdeset tisuća, rekoše. I kažu da su ljudi bdjeli. Formulacija me podsjetila na Uskrsno ili Božićno bdijenje. Kao da su došli na grob svecu. Ne želim suditi o glazbi. I meni je čovjek lijepo pjevao. Ali meni osobno je to malo previše. Pošli ljudi kao na hodočašće. Uvjeren sam kako se to vrijeme moglo utrošiti puno korisnije. Znam, svatko ima svoje veselje i ima na njega pravo. Nekako se ne mogu oteti dojmu, ali rekao bih da je na bdijenju za Elvisa bilo malo vjernika. Vjernici odu na hodočašće pa se u miru pomole. Ovdje su očito bili oni koji nisu vjernici, a duboko u njima postoji potreba za hodočašćenjem i boravkom u mnoštvu ljudi. Bolje i to nego otići u nekoj gomili pa izmlatiti ili zapaliti nekoga slabijega i ugroženijega.

Moderni sveci

Okupljanja ljudi koja bi se mogla nazvati smiješnima ili apsurdima ima puno. Ljudi se okupljaju pred stanom preminulih zvijezda koje su umrle od alkohola ili droge. Neki drugi odu na koncert ozbiljne ili manje ozbiljne glazbe. Takva okupljanja su za nekoga smiješna, nepotrebna i glupa. Da se ne bismo zanosili, nekima su jednako tako glupa okupljanja u crkvama i prošteništima. Očito je važna svrha i korist za onoga tko dolazi. Iako su stadioni uglavnom prazni i na njima je počesto manje gledatelja nego na misi u maloj župi ipak se nekada dogodi i obrnuto. Eto, na primjer Dinamo je uspio na stadionu uspio okupiti dvadesetak tisuća ljudi na utakmici s Mariborom. Žele ljudi vidjeti hoće li njihov omiljeni klub uspjeti ući u Ligu prvaka. I to je lijepo, korisno te nadasve zanimljivo. Očito je kako postoji želja i interes. Hrvati vole estradna okupljanja više nego ona ozbiljna, čini se. Bolje je baciti brigu na veselje, i praviti se kako je sve savršeno.

Plehan, prognan, Hrvat, brat

Bio nam je ljetos u posjeti glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon. Naravno da smo ga mi, gostoljubivi Hrvati, lijepo dočekali. Došao je ipak predsjednik svijeta. Jest da ima i nekih drugih koje bi se moglo nazvati predsjednicima svijeta. I kud će Hrvati odvesti prvog političara svijeta? U Pulu na otvorenje filmskog festivala. Prepuna Arena ljudi bila. Ma, kud ćeš, nego prekrasno. Idućeg dana otišao veliki Ban u susjednu nam Bosnu i Hercegovinu. I kud su susjedi odveli važnog gosta? U Srebrenicu, u Potočare, u memorijalni centar. Njih nije bilo sramota pokazati i ukazati na svoje žrtve. Bijah na tom tužnom mjestu. Tišina vrišti i kao da duše pobijenih hlepe za zemaljskom i nebeskom pravdom. Nije li bilo pametno i s hrvatske strane gospodina Bana odvesti u Vukovar, na Ovčaru? I tamo sam osjetio tišinu kako vrišti. Uvjeren sam kao se moglo visokom gostu pokazati ljepote naše domovine Hrvatske od Pule do Vukovara. Ovako je svatko poslao svoju poruku. Mi smo pokazali što je nama važnije, a isto su to pokazali i naši susjedi u BiH. A, onda se svake godine iznova čudimo kako više ljudi u Hrvatskoj zna kad su srušeni tornjevi u New Yorku, nego kad je bila tragedija Vukovara. Ima još jedna tragedija strašna barem jednako kao i vukovarska. U nedjelju, 26. kolovoza, na Plehanu u BiH, blizu Dervente, održat će se komemoracija i svetom misom obilježiti dvadeset godina progonstva Hrvata iz bosanske Posavine. Misu će predvoditi vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a pozvani su svi hrvatski biskupi. Pozvani su i svi vjernici. Na Dinamovoj utakmici je bilo oko dvadeset tisuća ljudi, a trčalo je dva puta po jedanaest igrača. Kada bi se u Plehanu okupilo barem pola ljudi koliko na utakmici i kada bi nazočilo jedanaest biskupa to bi bio enorman uspjeh. Jer organizatori, a to su svećenici derventskog dekanata očekuju oko pet tisuća ljudi u optimističnoj procjeni. A, što se to obilježava? Prije Domovinskog rata je u petnaest župa derventskog dekanata živio 48.481 vjernik. Danas ih je 1.074. Manje od tri posto. To je nepravda koja vrišti u nebo, ali premalo je onih koje to zanima. Koliko je takvih vidjet će se na misi koja počinje u 11 sati. Čuvaj nas Bože, a nadasve prosvijetli, vodi i napuni hrabrošću!

Da biste komentirali, prijavite se.