Za laudato.hr piše:

Mario Raguž

subota, 05. kolovoza 2017. Arhiva kolumne

Dom po svom

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja - kakvo mlađe dijete mora učiti ovaj dugački naslov našega blagdana kao da uči dječju molitvicu.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Kakvo mlađe dijete mora učiti ovaj dugački naslov našega blagdana kao da uči kakvu dječju molitvicu. Ovo je koliko znam najduži naziv za neki hrvatski blagdan. Moguće je kititi naziv i za druge blagdane i praznike, ali nije baš običaj. Ako je najduži trebao bi biti i najveći. Trebalo bi se slaviti i veseliti diljem naše lijepe domovine sve u šesnaest, a neki i u sedamnaest, rekao bi netko šeretski nastrojen.

Pobjeda

Svatko voli pobijediti. U svačemu. Od djetinjstva je bilo slatko nekoga pobijediti u pikulanju ili utrkivanju biciklom. Poslije se to razvije u pobjedu nad suparnikom u ispijanju piva ili uspješnoj krađi tuđe djevojke. Pobjeda je slatka u poslu, životu ili sportu. Ponosni smo kada pobjeđuju naši sportaši. Svi se veselimo. Posebice okrijepljeni pivom oslikanim u nacionalne boje ili češće u hrvatske kvadratiće koje bi ja zakonom zabranio stavljati na takva mjesta. Nije nam veliki problem ako se netko iz susjedstva ljuti na to što smo veseli zbog naše pobjede. Nije bitno koji je sport u pitanju. I sve je tako osim u jednome. Ne smiješ reć' da si pobijedio u ratu. Sve se nekako skrivamo. Kao da nas je strah ili sram iskreno se veseliti zbog najveće pobjede modernog hrvatskog vojnika. I ne samo to. To je najveća pobjeda modernog ratovanja. Izučava se na američkim i drugim vojnim školama. Polovinom devedesetih, odnosno nakon najvećih pobjeda Hrvatske vojske naši su vojnici bili zvijezde u svijetu. Kada bi hrvatski vojnici otišli u svijet svi ostali su im se klanjali. Čak i poznati francuski legionari su s poštovanjem i divljenjem gledali hrvatskog vojnika želeći se slikati. Danas su vojnici „out“, a popularni su pobjednici realnih nazovi šoua ili „reality showa“ (ovo ako ste pomislili da neću znati napisati, kao da nema interneta)  te glumičice iz sapunica. A jeste li kada čuli da se nakon što pobijedi reprezentacija ili pojedinac umjesto slavlja priča tko se s kime potukao, posvađao ili nekog povrijedio? Naravno da niste. To se priča sutra jer se danas slavi. Jedino se za državne obljetnice, a posebno za vojne pobjede  nađe neko zloslutno čeljade pa nam na nos nabija prljavštine. U redu je i to. Ali daj sutra jer danas slavim Dan Pobjede i ne zanimaju me objede.

Domovinska zahvalnost

Ljubav prema Domovini se gradi. Neki je vole previše pa od silnog busanja zakače još ponekog sa strane. To nije baš predobro. Ima i onih koji je toliko malo vole i gledaju kako bi joj napakostili. Mora se čovjek zapitati što takvi uopće rade ovdje. Kada je gužva u nekom kafiću ne ulazimo. Kada u nekoj sobi jako smrdi ili je propuh onda izlazimo van. Dakle, tko voli 'široka mu planeta' pa nek' ide. Ali demokracija je i svatko ima svoja prava. Osim Hrvata naravno. Ali tko im je kriv. Ne znaju se ili ne žele boriti za sebe. Hrvati su još pri tome skloni kuknjavi i teoriji urota. Tako nam je svatko kriv. Optužujemo Europu, Ameriku, Srbe, Židove, masone, iluminate i … ne mogu se više nikoga sjetiti, ali ima još. Onda su nam krivi Hercegovci, Dalmatinci i Slavonci. Zagorci i Istrijani malo bolje prolaze. I svatko nam je kriv osim Hrvata. Tako nam je valjda lakše. Umjesto da zahvalimo Bogu na onome što imamo. Zahvalimo Bogu što imamo lijepu zemlju. Zovemo je Lijepa, a ponašamo se prema njoj kao maćeha prema Pepeljugi. Nadam se da će i Hrvatska jednom kao i Pepeljuga postati princeza. U mojim očima već jest, ali još uvijek većini nije. Kada gledam druge kako slave dođe mi malo žao. Evo Ameri se hvale sa svojim Danom zahvalnosti. Čak smo ga i mi počeli slaviti. Neki ga slave više nego naš. A što to oni slave? Doseljenicima Indijanci dali puricu da prežive. Toga dana se spominje da su Indijanci ubijani, zatvarani i završili u rezervatima. Kada se slavi onda se slavi. Pusti prljavštine za sutra. Mi doista moramo zahvaliti Bogu na tome što imamo lijepu, zelenu, sunčanu i bogatu državu. Što bi Kuvajt dao da ima zelenu livadu koju ne treba zalijevati? Naravno i njima je Bog dao naftu. Ali zahvalimo iskreno za ono što imamo, iskoristimo to i nadgradimo na korist svih građana.

Hrvatski branitelj

Nema uspješne kuće bez dobra gospodara ni uspješne države bez dobra vojnika. I da nam danas ukinu vojsku ne moramo se bojati rata ni za pedeset godina. Bit će onih koji će znati i moći organizirati obranu. Devet stoljeća smo čekali državu. Ginuli smo u tuđim vojskama, tuđu prašinu skidali sa čizama i zato ova generacija mora biti ponosna jer joj je Boga dao da doživi samostalnu Hrvatsku državu. Ako nije dobra popravljajmo je. Branimo je i ne dajmo je nikome. Zalijevajmo taj mladi cvijet koji nam unatoč svemu lijepo cvijeta. Kako neće kad ima dovoljno gnoja-ovo je tu samo radi slikovitije priče zato oprostite na malo preoštrim riječima. Ni čovjek, ni životinja ni, država ne može živjeti bez hrane. Zato, dragi moji, uzmite hrvatsku zastavu i ponosno je objesite da se vijori. Neka je svi vide. Ne dajmo svoje, a poštujmo tuđe. To je bolje nego u sebi suzbijati svoje i očekivati od drugoga da se i on suzbije, a to završi tako da nam onda taj drugi gura svoje. Zato, dragi moji, želim vam sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!

 

Da biste komentirali, prijavite se.