Za laudato.hr piše:

Mario Raguž

ponedjeljak, 13. kolovoza 2012. Arhiva kolumne

Gospina djeca

Ljetno vrijeme je prigoda svakome radniku da ode na zasluženi odmor. Super je otići na odmor. Treba se odmoriti. Svi idu na odmor. Čak i svećenici...

Ljetno vrijeme je prigoda svakome radniku da ode na zasluženi odmor. Super je otići na odmor. Reći će to i svaki nezaposleni jer bi rado bio na odmoru nakon vrijednog rada za koji dobiva plaću. No, što može očekivati taj nesretni nezaposleni? I on bi rado odmorio. Od čega upitat će netko. Vjerujem kako su nezaposleni barem jednako umorni. Duboko negdje u sebi sjećaju se nekih prošlih i boljih dana kada se moglo i imalo. Sada su izmoždeni od traženja posla, muka im je, teško im je, nekad su očajni i posramljeni. Teško je sresti dojučerašnjeg kolegu koji radi. Što reći osobi kojoj si do jučer šef, a ona danas radi i pravi se još više sretna i uspješna kako bi šefu još malo 'zapaprila'. Nisu svi takvi, ali svi zaslužuju odmor. Treba malo stati i smiriti misli. Zaboraviti koji dan na rano ustajanje i jurnjavu kako bi se u zadnji čas, ali ipak na vrijeme, stiglo na posao.

Svi na odmor

Svatko će nam, ako nije naš poslodavac, reći kako se trebamo odmoriti. Znam, dragi poslodavci, da nisu svi isti, kao što ni svi radnici nisu neradnici. Treba se odmoriti. Svi idu na odmor. Čak i svećenici. Najprije sam mislio čemu se oni imaju odmarati. Onda sam shvatio da i svećeniku dobro dođe odmaknuti se malo od istih ljudi. Dobro dođe, a neki su to i potvrdili. Moram iskreno priznati da mi je bilo iznenađenje kako svećenik nije dužan govoriti misu tijekom tjedna, nego je dovoljno samo nedjeljom. I to ne samo preko ljeta kako sam najprije pomislio. To se odnosi na cijelu godinu. Doduše, svi koje znam ne čekaju nedjelju. I mnogi muževi tvrde kako im je lijepo otići na odmor bez žene. Još je ljepše kad žena ode na odmor, a on ostane kući. To je milina. Dođeš kući i nema nikoga da 'zvoca'. I žene se slažu. Prekrasno je doći kući, a nema zanovijetala sa svojim pričama. Kao i u svemu valja imati mjeru.

"Prevarom na misu"

Mnogi vjernici smatraju da se na godišnjem ne treba ići u crkvu. Drže kako se može malo odmoriti, baciti se na razbibrigu, jesti, piti i veseliti se, ugađajući duši i tijelu. S obvezama na minimumu putujemo prema prvom infarktu ili kakvom drugom zdravstvenom problemu. Tko onda može misliti na molitvu i odlazak k misi. Rekao bi čovjek da se ni Bog neće naljutiti ako se koja nedjelja izbjegne, a koja misa 'markira', učenički rečeno. I Bog se neće naljutiti na nas jer je dobar i spor na srdžbu. Koliko god se mi trudili eskivirati, ni Bog ne sjedi skrštenih ruku, slikovito rečeno. Djelujući preko ljudi, kako to biva i kako nas uče, Bog se potrudio i nastao je jedan lijepi blagdan - Velika Gospa. Mnogi požure u svoja rodna mjesta za Veliku Gospu. Osim Boga i Država je dala slobodan dan pa se može nešto spojiti i 'zbrisati' rodnom domu. I kako mnogi odu vidjeti staru majku koju cijelu godinu nisu stigli vidjeti tako odu i do svoje mjesne crkve vidjeti rođake i prijatelje koji su pristigli sa svih strana svijeta. Aha! Uhvatio te Bog na prepad. Zbog svoje majke došao si i njegovoj. Ni ne okreneš se, a eto te u kakvom debelom hladu na misi za Veliku Gospu. Nije Bog varalica. Bog je inovativan, najbolji stvaralac i najkreativniji tvorničar. Obići stare prijatelje pridonosi zdravlju duše. Čovjek se razgali, razveseli dušu. Do iduće se godine sjeća kako mu je bilo. To ga izvadi iz loših misli. Kada se sretne nekoga koji mjesec kasnije i prisjeti razgovora za Velu Gospu opet je prilika za postizanje dobrog raspoloženja. Gospa nam zato djeluje kao majka. Baš kako i prava majka pridonese boljitku naše duše i tijela.

Gospe moja

Rijeke ljudi koji dolaze u Gospina svetišta diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine znak su kako Hrvati nisu zaboravili našu nebesku majku. Ljudi mole, ispovijedaju se, hodočaste i nekako je Hrvatska tih dana sretnija. Možda je to neka osobna projekcija i objekcija. No, silne tisuće su tu i demantiraju tvrdnju. Odlazimo Gospi zahvaliti za sve lijepo što samo dobili i doživjeli. Tražimo pomoć da nam ostvari želje i ozdravi nas. Brojna su svjedočenja znanih i neznanih kojima je upravo Gospa pomogla. Ta lijepa hrvatska riječ govori sve. To je žena, majka i kraljica veća od najvećeg hita. Ona je naša prijateljica, njegovateljica, potpomagateljica, naše krilo u koje se možemo sakriti, utjeha naša, izvor životne snage i hvale dostojna. Nema dovoljno stranica na koje bi mogle stati pohvale Gospi jer ona nam je najbolji drug i prijatelj. Mi smo njezina djeca, a ona je naša majka. Dok se njoj utječemo, život je bajka. Zdravo kraljice i odvjetnice naša. Utjeha nam budi. Nadu nam nudi. Od zla nas brani. Tugu odstrani. Miluj nas majčinskom rukom. A, mi ćemo kao prava djeca nekada bježati, nekada biti zločesti, ali uvijek ti se vratiti kao i majci ako je volimo. Otići iskrena srca i pomoliti se nebeskoj majci, našoj Gospi, mora polučiti rezultat. Gospe moli za nas!

Da biste komentirali, prijavite se.