Za laudato.hr piše:

Mario Raguž

ponedjeljak, 02. srpnja 2012. Arhiva kolumne

Uvjetna za Isusa

U današnje vrijeme postoje dva suda medijski i onaj državni ili ovlašteni. Čini se kako je postalo najvažnije dobro proći na medijskom sudu.

„Isus remetio javni red i mir“, „Nedopustivo ponašanje učitelja“, „Prorok, a nasilnik“ i moglo bi se smisliti još zanimljivih naslova kada bi Isus živio u današnje vrijeme i kada bi prevrnuo stolove trgovcima u Hramu. Prije pravoga raspeća sigurno bi bilo medijsko raspeće. U današnje vrijeme postoje dva suda medijski i onaj državni ili ovlašteni. Čini se kako je postalo najvažnije dobro proći na medijskom sudu. Tko se tu oslobodi kao da je već slobodan makar ga pravi sud osudio na bezuvjetnu kaznu.

Kao i u svemu drugome u životu tako osoba i u sudovanju  mora imati sreće. Netko se unatoč velikim greškama uspije spasiti i proći nezapaženo dok istodobno netko drugi za puno manje grijehe bude javno osuđen, osramoćen a onda ga kao vrhunac osudi pravi sud. Gledajući u protekla sjećanja i rovareći što sjećanjem a što internetom čini se kako je u suđenjima svih vrsta puno veći broj muškaraca. Možda će netko i to istraživati, ali bi se moglo reći kako su muškarci veći prijestupnici. Možda je to zato što žene radije odabiru strategiju bespomoćnosti i slabosti. Muškarci onda moraju očarati odabranice svoga srca pa svjesno ili nesvjesno ulaze u nedopuštene i kažnjive radnje poradi sakupljanja dobara i moći. Slijedom toga onda bi se moglo optužiti žene. Jadni muškarci moraju se zbog njih ponašati prijestupnički. Ovo je više tvrdnja za razgovor uz kavu nego što je istinita, iako su muški više u prijestupu. No, nije mi namjera pisati o muško-ženskim odnosima nego o osudama i suđenjima.      

Teško je ne zamijetiti kako neki prekršaji prođu nekažnjeno, a neki puno manji budu napuhani i kažnjeni. Tako se može dogoditi da sitni švercer cigaretama koji to radi kako bi prehranio obitelj dobije dvije, tri godine zatvora. Istodobno čovjek koji je prijetio susjedu da će ga ubiti i to učini, biva oslobođen, iako su mnogi svjedoci čuli prijetnje. Sve je moguće zbog kreativnih sudaca, odvjetnika i onog najvažnijeg – kreativnog života. Kada čovjek čita i gleda hrvatske medije, ali ne samo hrvatske, teško mu je ne zapitati se o kriterijima po kojima se pojedince medijski sudi. Načitali smo se raznih naslova i nagledali mnogih emisija u kojima se ljude proziva, a nekada i vrijeđa. Na kraju, na onome pravom sudu bivaju oslobođeni. Nitko ne odgovara za silne napade ili što je još gore za silne laži i nepravedne medijske optužbe, a nekada i grube manipulacije.

Posljednji slučaj je naš Prvi. Gospodin je zapravo drugi, ali više voli da ga zovu prvi do prvog. Točnije - prvi podpredsjednik. Raspisalo se i razgovorilo, ali Prvi se ne da. I dalje čovjek stamen, neki kažu nabusit i bahat, a neki kako je to njegov izričaj i personality. Čini se kako je trenutno stanje pola-pola. Možda je veći broj osoba koje ga kritiziraju, ali je malo veći broj trenutnih vlastodržaca koji ga ipak podržavaju. Otvara se niz pitanja. Bilo je i u sadašnjoj i u prošloj vlasti slučajeva kad su se davale ostavke. Imamo, na primjer, jednu mladu ministricu koja je nedavno dala ostavku zbog e-maila koji je napisala prije nego je postala ministrica. Je li to veći zločin nego usmrtiti dvoje ljudi iz nehata. Ja doista smatram kako nitko neće usmrtiti ljude namjerno, ali kada se nesreća dogodi trebalo bi snositi neke posljedice. Ne znam mora li to biti ostavka ili zatvor. Imamo i jednog metropolskog gradonačelnika koji je dao ostavku zbog nekoliko gemišta previše i puno banalnije prometne nesreće. Davali su ljudi ostavke i zbog optužbi za korupciju, a neki i iznenada, nabusito pa se javnost pitala što im bi. Onda se poslije vidjelo da su imali neke svoje razloge, a trenutno su pune novine o njihovim suđenjima. Namjerno nisam navodio imena jer će mnogi znati o čemu se radi. Ljudima je ionako muka kada ih se razvlači od medijskog nemila do medijskog nedraga. S obzirom da ne želim presuđivati nadam se kako imena nisu bitna. Bitniji je princip. Ne znam i pitam se bi li trebalo jače kazniti onoga tko je ukrao pet do deset milijuna eura ili onoga tko je pregazio dvoje ljudi gliserom? Je li glupo dati ostavku zbog litre vina i nesreće u kojoj nitko nije stradao ili treba tražiti ostavke zato jer je netko pridonio da tisuće ostanu bez posla?

Ljudski život je neprocjenjiv. To nas stalno uče. Gledano tako svaka je prevara sitna. Ali što učiniti sa suzama brojnih majki i gladne djece jer očevi ne rade. Istodobno se onaj koji je to prouzročio smješka s TV ekrana ili vozi na nekoj jahtici svojega dobrog prijatelja. Slike slučajno dođu do javnosti, a slučajeva je više. Gledajući sve to vjernik može reći kako je za Isusa dobro da se rodio prije dvije tisuće i ovo nešto godina. Bilo bi teško postati vjernik kada bi čovjek isključivo vjerovao medijima.

Da biste komentirali, prijavite se.