Za laudato.hr piše:

Martina Šimunić

petak, 17. kolovoza 2012. Arhiva kolumne

Nježnost - barometar bračne ljubavi

Nježnost je za ljubav u braku kao sunce za ljeto, boje za jesen, cvijeće za proljeće i snijeg za zimu. Ona je glazba za ljubav, njezin najvažniji barometar.

Brak u kojemu se izrazi nježnosti stalno bore s obvezama i brigom osudio je sam sebe na propast. Nositi tjeskobu svakodnevnice lakše je kada se osjećamo potpuno prihvaćenim od strane supruga ili supruge. A kako znamo da smo shvaćeni i prihvaćeni?  Upravo u malim znakovima nježnosti i pažnje. Kao što proljeće počinje sa cvatom, dan s prvom zrakom sunca, noć s prvom zvijezdom na nebu, oluja s prvom kapi kiše, vatra s prvom iskrom, tako i ljubav počinje s prvim znakom nježnosti. Nježnost nije tek ugodan osjećaj i trenutak zadovoljstva, nostalgija za dobrim vremenima. Nježnost nije kič i neukus, afektiranje sa svrhom u samoj sebi i bez razumijevanja potreba druge osobe. Nježnost nije igra sa svojim i tuđim osjećajima. Ona ne kontrolira i ne pokušava zavesti i posjedovati drugo biće i daleko je od posesivnosti koja guši i zarobljuje drugu osobu.

Nježnost u bračnom odnosu teško se može definirati, ali ju je moguće opisati. Zahvaljujući nježnosti ljubav možemo vidjeti. Ona je oduševljena postojanjem. I zato nježnost možemo smjestiti u perspektivu «biti», a ne «imati», kako nas je to naučio veliki mislilac i poznavatelj ljudske duše, Erich Fromm.Ona je «biti» jer nam pomaže da se približimo drugome i da dozvolimo sebi da budemo obogaćenim novom spoznajom o svijetu drugog ljudskog bića.  Nježnost je za ljubav u braku kao sunce za ljeto, boje za jesen, cvijeće za proljeće i snijeg za zimu. Ona je glazba za ljubav, njezin najvažniji barometar.

U današnjem frenetičnom vremenu teško je naučiti živjeti nježnost. Obitelj je njezina prva škola. Mnoge su studije pokazale da je mijelinzacija živčanog sustava u novorođenčeta povezana s tjelesnom stimulacijom od strane roditelja i njemu najbližih odraslih osoba. Ugrožen je njihov imunitet, a moguće su i određene kognitivne distorzije koje otežavaju kasniji proces socijalizacije. Drugim riječima, bez zagrljaja djeca ne mogu preživjeti.

Svi bračni parovi, ako žele, mogu imati izvanredne učitelje. Mariju i Josipa. Oboje su utjelovljenje nježnosti i blagosti, tako važnih kreposti za obiteljski suživot.  Više od ičega, mogu nas upozoriti i na opasnosti koje guše nježnost u našim obiteljima. Marija se nikada ne zamara time što će drugi reći, ne može je zakočiti sram i strah u želji da se približi čovjeku u nevolji, ne opterećuje se činjenicom da će biti otkrivene ljudske slabosti i mane. Živi svoj «ovdje i sada». Čak štoviše, svojom nježnosti uvijek iznova potiče čovjeka da se otvori i prizna  propuste, da se približi Ocu nebeskom i uđe u školu ljubavi na koju nas poziva  njezin Sin. Ako je tko u svom najranijem djetinjstvu doživio nerazumijevanje i roditeljsko odbacivanje, Marijina nježnost osvojit će i najtvrđa srca. Ljudi se mijenjaju kada počnu moliti Gospinu krunicu i razmatraju Isusov život. Josip upravo svojom nježnosti potvrđuje očinski autoritet. On je bedem i zaaštita svoje obitelji. Marija se osjeća sigurnom. Ona ne postavlja pitanja kada joj Josip kaže da bježe u Egipat.

Današnji parovi trebali bi  ponovno krenuti u «školu nježnosti». Diploma te škole pomaže kada nas snađu nevolje. Ona je ulaznica za kvalitetnu komunikaciju. Kada je nježnost na djelu, onda bračni parovi nastoje razumijeti jedno drugo. Lakše je prihvatiti tuđe ponašanje i propuste ako se živi u kući u kojoj vlada blagost i nježnost. Pisala sam o nevjeri. Kada prođu oni najgori, traumatski trenuci nakon saznanja o preljubu, vjerujte mi,  nema boljeg vitamina za ozdravljenje od nježnosti. Samo nas ona tjera na postavljanje pitanja «što mi druga osoba daje da se osjećam toliko sretnim/ sretna?» ili «na koji način mi ta osoba pomaže da se ostavarim i ja sam kao osoba?». Nježnost ima moć otkočiti potisnutu afektivnost, probuditi strasti i obnoviti životne sokove. Naime, nježnost je sama po sebi vezana uz tijelo. Tijelo je ogledalo nježnosti. Njezina posebnost je u tome što vodi u susret, a ne u posjed, uzajemno dijeljenje, a ne dominaciju, u predanje samoga sebe drugome, a ne u agresivnu strast. Konkretni znakovi nježnosti jesu: pogled, ton glasa, izraz lica, tjelesni dodir, zagrljaj, poljubac itd. Ton glasa vezan je uz emotivni sadržaj koji krije iza iza kulisa izrečenog. Svjetski poznata obiteljska terapeutkinja, Virginia Satir, prepričala je kako je u svom radu jednoj obitelji pustila snimku njihova razgovara. Oni su postavili pitanje «ma tko su ovi koji toliko viču?». Za ljude je u  razgovoru sama izgovorena riječ ima tek 7% značenja. Na značaj tonaliteta glasa otpada 38%, a  na izraz lica 55%.  Blagost se otkriva u tonu glasa i izrazu lica. Uistinu vrijedi uložiti u nježnost u međuljudskim odnosima.  Kako kaže G. De Maupassant, poljubac je najsigurniji načina da šuteći kažemo sve. Tjelesni dodir je poput pečata ljubavi. I u Pjesmi nad pjesamama zaručnica poručuje zaračniku: «Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju.»(Pj 8,6)

Zagrljaj i poljubac najsnažiji su izrazi nježnosti. Ali ona se utjelovljuje na različite načine koji nisu manje bitni. Zahvaliti suprugu ili supruzi za nešto što je za nas učinila/učinio tijekom dana, također je znak nježnosti, a onda i priznanja i prihvaćanja. I molitva upućena Bog ukoliko završi zahvalom znak je da se osjećamo voljenima i od strane Oca nebeskog. U suprotnom, morali bismo si postaviti pitanje kakav je uistinu naš odnos s Bogom. Jednako tako ukoliko vašem braku nedostaje nježnosti, promislite da i sami krenete u «školu nježnosti». Petica je zagaranitrana. 

Da biste komentirali, prijavite se.