Za laudato.hr piše:

Martina Šimunić

srijeda, 02. travnja 2014. Arhiva kolumne

Božja očekivanja su uvijek realna

Dok čitate različite odgojne savjete, bilo bi dobro da ih usporedite s Božanskom psihologijom koju možete iščitati iz različitih priča o obraćenju i unutarnjem izlječenju. Iznenadit ćete se koliko korisnih savjeta je upravo ono što Bog želi za vas i vašu djecu.
Foto: homefinder.com.my

Onaj tko je doživio istinski susret s Gospodinom može krenuti na put razumijevanja Božjeg djelovanja u ljudskom životu. Jednom kada se doživi susret svakom umu, a osobito onome sklonom znanstvenom promišljanju, pojam „objava“ postane jasan kao kap vode na dlanu. Čovjeku je jednostavno neke stvari potrebno objaviti i reći mu licem u lice. Uistinu ne mora i ne može sve sam dokučiti. Susret s Gospodinom otkriva poniznost kao put spoznanja istine. Bez imalo intelektualnog ili emocionalnog napora postane potpuno prihvatljiva i činjenica da je Crkva čuvarica  te „objave“, da je Bog tako htio... Istinski obraćenik prihvaća Isusa kao svog spasitelja i Crkvu kao čuvaricu objavljene Božje riječi. Svako pitanje na koje tražimo odgovor, vjerujte, uistinu svako pitanje, u susretu s Gospodinom, gdje se čovjek osjeti ljubljen, prihvaćen i zagrljen, dobija odgovor.

Ovdje ću stati i pisati o susretu Boga i čovjeka jer o iskustvima obraćenja možete pročitati tisuću puta ljepše stranice, nego što bih ja napisala pokušavajući objektivno prikazati nešto što je izuzetno subjektivno. Svjedočenja obraćenja i opisi Božjeg čudesnog djelovanja u životu običnih ljudi ili svetaca najčitanije su internetske stranice... Suze koje teku dok ih čitate znak su djelovanja Božjeg duha koji nas poučava, čisti i želi približiti Gospodinu.

Ovdje želim postaviti  pitanje kako roditelji u svojim svakodnevnim odgojnim brigama mogu učiti iz takvih susreta s Gospodinom? Usudit ću se reći, kako primijeniti Božju psihologiju u roditeljstvo? Odgovor na ovo pitanje pomoći će mnogim roditeljima u kojem god problemu da se nalazili sa svojom djecom.

02. travnja je svjetski dan autizma, bolesti kojoj se ne znaju uzroci i gdje roditelji doslovce ovise o specijaliziranoj i strukturiranoj skrbi, gdje je odgojno-obrazovni proces zapravo terapija. Namjerno spominjem autizam jer je i u takvim životnim izazovima potrebno istaknuti da će svaki od savjeta koji stručnjaci donose biti lakše proveden ako roditelj sam nauči razgovarati i susretati se s Gospodinom. Evo jednostavnog primjera, kako razgovor s djetetom o nekom problemu može imati  rezultata ukoliko taj razgovor sliči na razgovor između Boga i čovjeka.

Bog ima vremena za razgovor

I djeca su, kao i odrastao čovjek, usamljena u „školskom i životnom labirintu“. Ona mogu biti usamljena i  tužna iz različitih razloga. Najčešće to nisu razlozi koji bi nas roditelje, odrasle osobe, učinilo nerapoloženima i tužnima. Loša ocjena u školi, ruganje starijeg djeteta, izbjegavanje prijatelj(ic)a, gubitak drage igračke itd... Možda razumijemo tugu u tome trenu, ali ono što najčešće radimo jest da nemamo vremena saslušati... Ubrzamo proces tuge jer nam se dječji razlozi čine „previše jednostavnima“...  „Ajde, zlato moje, nije to ništa...“ ili u nešto grubljoj verziji... “Molim te, ne dramatiziraj, pa o tome smo neki dan razgovarali....“. Roditelj je uvjeren da njegovo ponašanje odašilja poruku „tu sam uvijek za tebe“, a zapravo ne zna što znači sjediti uz dijete i ne požurivati ga bez potiskivanja osjećaja ili uljepšavanja situacije i pokušaja da ga se razveseli. Bog radi upravo suprotno. U molitvi čovjek u Božjem prisustvu može proći kroz najteža životna iskustva. Bez hipnoza i različitih tehnika sugestija čovjek  u molitvenom iskustvu usudi se izreći „najgore“ osjećaje poput mržnje, bijesa, ogorčenosti ili jada.

Sljedeći korak u Božjem pomaganju jest da to bolno iskustvo čovjek integrira u svoj život, da ga razumije i pronađe smisao. Dok čovjek plače, Bog mu govori da nije sam i da je cijelo vrijeme bio s njim... Isto tako roditelj može svome djetetu pomoći da proživi i integrira neugodna životna iskustva. A za tako nešto treba odvojiti vremena. Kako roditelju, tako i djetetu. Zanimljivo je da tako provedeno vrijeme nikada nije gubitak, nego dobitak. Baš kao u molitvi. Čovjek obnovljen susretom s Bogom, shvaćen i prihvaćen bolje radi svoj posao. U kraće vrijeme napravi više. Jednako tako i dijete. Shvaćeno, prihvaćeno i nepožurivano dijete u susretu s roditeljem može obnoviti ne samo svoje emocionalne, nego i  svoje intelektualne snage. Ako je u susretu s roditeljem dobilo razumijevanje i suosjećanje, onda ono nastavlja to isto širiti dalje. Roditelj u susretu s Gospodinom, a dijete u suretu s roditeljem... Sve dok samo ne postane sposobno tražiti susret s Gospodinom.

Božja očekivanja su uvijek realna

Realnost je također važan kriterij za razgovor s djetetom. Na pitanje koliko ste realni kada je u pitanju vaše dijete, dobit ćete odgovor kako znate prepoznati vlastita očekivanja i želje. Kod visokih očekivanja lako možemo izgubiti iz vida činjenicu da je dijete osoba koja tek mora otkriti svoje talente, a  ne  uskladiti svoje talente s roditeljskim. Npr. mama je željela postati liječnicom, ali se udala i nije upisala željeni fakultet i zato mora njezina djevojčica. Ta mama nije sama sa sobom raščistila svoje želje. Kao da ju je netko drugi prisilio na izbor (što zapravo nije realno, jer sve što činimo jest naš izbor) i kao da je samu sebe izdala. Sama sebe osuđuje i osjeća se razočaranom i napuštenom. Bog je u tome ne osuđuje. Poziva je na radost i kaže da će ispuniti sve želje njezina srca (Ps 22). Zanimljivo je kako Bog takove naše neostavarene želje i očekivanja najbolje rješava. On ih ne igorira. Samo pokazuje drugu stranu. Na nježan način suočava čovjeka s ralnošću. „Ne boj se dijete moje. Ako se uzdaš u mene, bit ću uz tebe. Ako me i zaboraviš, ja tebe neću. Pobrinut ću se za tvoju djecu i ispuniti tvoju želju, jer si moje ljubljeno dijete“... nježno govori Gospodin čineći čovjeka slobodnijim za istinu, a onda i djelovanje. I roditelj može svoje dijete učiniti slobodnijim upravo ako ne ignorira pitanja koja postavljaju djeca - kako je meni, što želim, što meni ima smisla, treba mi vremena da prebolim svađe roditelja ili prijatelja i shvatim što se sa mnom dešava...
 
Dok čitate različite odgojne savjete, bilo bi dobro da ih usporedite s Božanskom psihologijom koju možete iščitati iz različitih priča o obraćenju i unutarnjem izlječenju. Iznenadit ćete se koliko korisnih savjeta je upravo ono što Bog želi za vas i vašu djecu. Preduvjet je svakako najprije boraviti s Gospodinom i biti dio njegova života, razmatrati njegove postupke i promatrati njegove odluke.  
 

Da biste komentirali, prijavite se.