Za laudato.hr piše:

Mladen Milić

utorak, 10. lipnja 2014. Arhiva kolumne

Inteligencija i bistrina glasača

Pokušajte zamisliti situaciju u kojoj bi jedna ozbiljna udruga s velikim društvenim potencijalom „isturila“ jednog opinion makera koji bi za katastrofalno stanje u državi optužio glasače koji nisu glasovali za vladajuću garnituru i još pritom „targetirao“ te glasače kao zaostale. Ili, pokušajte zamisliti da su za financijski kolaps krive, recimo, žene.
Foto: www.hkv.hr
Vjerojatno bi to bila njegova posljednja kolumna. No, nije tako kad su u pitanju dobro uhodane predrasude kojima smo i sami izloženi do te mjere da smo im skloni povjerovati. Prema B. Petzu, predrasude su pretežno negativni stavovi prema nekoj skupini osoba ili pojedincima, kao i pretjerane i neopravdane generalizacije u vezi s tim grupama ili osobama. Kao i ostali stavovi, i predrasude su naučene, i to najčešće oponašanjem i učenjem na modelu.

Neobrazovani su za desnicu, obrazovani za ljevicu
Jedna od najprisutnijih predrasuda u našem javnom društvenopolitičkom okružju je i ona da za desnicu najčešće glasuju neobrazovani, a za ljevicu obrazovani ljudi. S druge strane, obrazovani, oni s diplomama, samoprozvani građanski dio društva glasuje za ljevicu.

Iako je riječ o znanstveno dvojbenoj metodologiji procjene, ova predrasuda duboko se ukorijenila u javnom mnijenju. Da se nije duboko ukorijenila, ne bi zasluživala nikakvu podrobnu analizu, nego bi bila tretirana kao predrasuda opterećenih prokazivača. No, kako je prije par dana došla od kolumnista portala Udruge Nastavnici organizirano, zaslužuje nekoliko redaka pažnje.

Ako tu tvrdnju, da desnicu biraju neobrazovani ljudi postavimo kao istinitu, stvar se mora precizirati. Što znači obrazovanje i do koje mjere? Što je desnica, a što ljevica? Tko su obrazovani i tko je onaj sloj, kako si sami vole tepati, „građanske“ Hrvatske? Tko su onda oni suprotni? Negrađanska Hrvatska? Seljačka Hrvatska ili možda samo seljačine? Također, zanima me koja su točno istraživanja ovo pokazala, iz kojeg rakursa polaze i koji je bio reprezentativni uzorak?

Da odmah otklonimo neke nejasnoće. Kao prvo, opće je poznato da vrlo mali broj glasača glasuje prema racionalnim kriterijima. Uglavnom se radi o emocionalnim razlozima. Kao drugo, ako odredimo da je obrazovana osoba ona koja ima diplomu, onda bi to, logično, značilo da će broj glasača desnice nestajati kako će se povećavati broj visokoobrazovanog stanovništva. To znači da bi Mađarska koja ima veći postotak visokoobrazovanih imala više ljevice nego Hrvatska. O Njemačkoj da ne govorimo.

Kao treće, tom logikom, svi studenti glasovali bi za desnicu dok ne postignu diplome. Doduše, nije jasno mora li se završiti diplomski studij, ili je dovoljan i status prvostupnika. Možda bi na svečanosti promocije diplomanata trebalo uvesti prisegu koja počinje riječima „Danas kada postajem visokoobrazovana osoba, dajem časnu akademsku riječ da ću na svakim sljedećim izborima biti glasač ljevice, čak i onda kada bi glasovanje za desnu opciju bilo sasvim potrebno.

Kao četvrto, obrazovane osobe, koje se obično smatra i inteligentnijima, imale bi veći razbor pri odlučivanju, pa bi bilo gotovo nemoguće učiniti krivi izbor. Ostaje nejasno kako je uopće lijeva Vlada u Hrvatskoj dobila veći postotak glasova nego što ima visokoobrazovanog stanovništva. Osim toga, poprilično je kontradiktorno tvrditi da je netko a priori bolji glasač samo zato što je obrazovan. Osobno mi nije jasno kako su tako obrazovani ljudi, pogotovo nastavnici, izabrali sebi tako lošeg premijera i tako lošeg ministra, kako sami kažu.

Kao peto, treba se dotaknuti i pasivnog biračkog prava, odnosno obrazovanja ljudi koji se bave politikom i na ovaj ili onaj način su uključeni u predstavničku demokraciju. Iako je u Hrvatskoj zbog nedostatka lustracije i nezrele demokratske svijesti vrlo teško govoriti o klasičnoj ljevici i desnici, treba ipak ovlaš pogledati obrazovnu strukturu lijevih i desnih vlada i saborskih zastupnika. U HDZ-ovim vladama i saborskim foteljama znali su sjediti sveučilišni profesori i akademici, a jedan od aktivnijih zastupnika je i akademik Željko Reiner. Ali što je to naspram popravkaša iz matematike, bivšeg presidentea Mesića, korifeja hrvatske građanske i lijeve misli!?

Inteligencija i bistrina
U biti, ako je jedini kriterij biranja i izbora obrazovanje i diploma i ako ljevicu biraju obrazovani, e pa onda – hvala vam, vi obrazovani! Vi pametni, vi inteligentni! Čast mi je u maramicu pokupiti prašinu koja ostaje iza vaših koraka. Vi obrazovani, koji toliko racionalno argumentirate stvarnost da sami sebe pobijate svojom vlastitom logikom.

Da zaključimo. Mogući odgovor na iracionalnu sklonost određenih skupina ljudi prema ovakvom tipu vladara možda bi bio Milgrimov pokus. U transferu autoriteta posrednik će svog vođu ili učitelja slijepo slušati, iako objektivne činjenice sugeriraju drugačije. Ili je još jednostavniji odgovor u činjenici da je „groupthink“ toliko jak da određeni pojedinci bivaju toliko zaslijepljeni i ne mogu vjerovati da su oni kojima su oni poklonili povjerenje na izborima zapravo šarlatani. Ne žele si priznati da su oni, koji su obrazovani, birajući one koji su obrazovani, istovremeno smatrali sposobnima samo zato što su obrazovani. Je li obrazovanje jedini kriterij za sposobnog vladara koji će svojom sposobnošću i moralnošću izvesti Hrvatsku iz krize? Pitajte čovjeka s doktoratom – Ivu Sanadera. Ili prošetajte do Remetinca – sve sami visokoobrazovani ljudi, s ponekom kupljenom diplomom.

Za kraj, poučak o inteligenciji i ostalome: u kolokvijalnom govoru često se izjednačava znanje s inteligencijom. Pa se obično kaže kako su obrazovaniji ljudi ujedno i inteligentniji. No uvijek treba razlikovati: znanje je rezultat učenja i socioloških okvira u koje je netko usađen. Naučiti i obrazovati se može svatko, a ono što nazivamo inteligencijom je sposobnost da se znanje usvoji i primijeni.

U našem jeziku postoji jedna zgodna riječ koja bi mogla opisati ovaj teški stereotip koji ljevičarima i pseudoljevičarima služi da diskvalificiraju drugačije od sebe i pritom ispadnu kontradiktorni do neba i natrag. To je riječ „bistrina“. Očito je da u Hrvatskoj postoji priličan broj ljudi koji će, iako obrazovani i „pametni“, uvijek ostati zaslijepljeni „groupthinkom“. Oni mogu biti obrazovani, ali jesu li bistri? Ne bih se kladio…
Da biste komentirali, prijavite se.