Za laudato.hr piše:

Mladen Milić

nedjelja, 19. siječnja 2014. Arhiva kolumne

Lustracijom do boljeg i zdravijeg društva

Pitanje lustracije, odnosno rješavanja problema djelovanja i utjecaja bivših komunističkih kadrova, kolokvijalno nazvanih „udba“, ovih dana postaje pitanje svih pitanja, potaknuto sramotnim ponašanjem mnogih struktura oko pitanja „lex Perković“.
Foto: www.wired.com

Nevjerojatna gromoglasna šutnja koja je obavila gotovo sve strukture kada je nedavno Stožer za obranu hrvatskog Vukovara pokrenuo pitanje lustracije još je jednom pokazala da je hrvatska demokracija već dugo povijena u pelene. Nikako da se od njih odvikne, a, da prostite, dugo je nitko iz tih pelena nije presvukao i osvježio. Znate i sami što se dogodi kad dijete dugo ne presvučete – ono je nervozno, a nije ugodno ni za okolinu. Nelustrirana Hrvatska već je duže vremena nervozna, a okolina, ona europska, već polako prigovara kako je krajnje vrijeme za presvlačenje. Jedino roditelji-skrbnici hrvatske demokracije misle kako je baš dobro da beba bude nepresvučena. Presvlačenjem bi možda otkrili i nešto neugodno po same sebe.

Pitanje lustracije, odnosno rješavanja problema djelovanja i utjecaja bivših komunističkih kadrova, kolokvijalno nazvanih „udba“, ovih dana postaje pitanje svih pitanja, potaknuto sramotnim ponašanjem mnogih struktura oko pitanja „lex Perković“. To je zadnji pokušaj udaljavanja Hrvatske od Europske Unije, ali nije jedini konstrukt koji je došao iz udbaške kuhinje. Sjetimo se djelovanja oko haaških procesa i suđenja hrvatskim generalima, sustavne medijske propagande oko hrvatske državotvornosti, usporavanja Hrvatske na putu u EU, specijalnog rata protiv Crkve i teških napada na bilo koga tko bi ugrozio taj mafijaški sustav, primjerice na inicijativu „U ime obitelji“. Na tome su sustavno radile političke elite, mediji i velik dio civilnog sektora.

Udbaške metastaze

No, termin lustracije povlači se nedefinirano i kao očajničko rješenje naroda koji želi bolju sadašnjost i budućnost. Nesumnjivo, na nju ima pravo, ali pristupiti neosmišljeno i s mnogo strasti obećava da će se s prljavom vodom izbaciti i dijete. Lustracija, ako bi se provela, trebala bi biti izuzetno dobro osmišljena i provedena racionalno i s jasnim ciljevima. Misliti da je lustracija rješenje svih naših problema čini se naivno. Situacija oko lustracije komunističkih kadrova podsjeća na riječi generala Gotovine nakon oslobođenja: „Bila je Oluja u ratu i oluja u miru“ (Haag). To su bile dvije sjajne pobjede. Sada se treba dogoditi i treća pobjeda, a ona je najteža. To je pobjeda nad nama samima i sustavu kojim smo se djelomično i sami dali zarobiti.

Ta pobjeda, za koju tek treba poduzeti veliku borbu, bit će posebno teška jer se radi o sustavu koji je poput raka. Metastazirane stanice jedu tkivo i ne mora cijeli organizam biti metastaziran da bio mu prijetila propast. A to se kod nas dogodilo. Taj nakaradni sustav u socijalizmu je bio gotovo legitiman; a kako sustav čine ljudi, očito je da se sve nastavilo i u višestranačkom sustavu, s još većim problemom, jer su se umnožili kanali korupcije. Sve i da hoćete nešto poduzeti, organizam je toliko postao bolestan da počinje odbijati i lijekove. U udbaškim metastazama ljevica i desnica je umjetno stvorena priča i zavjesa. U politici možete birati između onih koji se anakrono i demagoški bave ideologijom, i samoprozvanih mesija kojima politika treba kao odskočna daska za privatni biznis. U ekonomiji i kulturi imate sličan izbor. I sve to u društvu potpuno dezorijentiranom u prostoru i vremenu, s izvana nametanim sustavom vrijednosti, u raljama udbaške hobotnice! Dodatno, metastaze su stvorile osjećaj da su dosadašnje strukture nezamjenjive. Metastaze u vlasti, metastaze u oporbi, metastaze u obrazovanju, medijima,  ekonomiji...

Zakašnjela lustracija

No, kako to u povijesti biva, ako se ne iskoristi povijesna prilika, kairos, kasnije se mnoge stvari teže rješavaju. Nesumnjiva je činjenica kako su određeni ljudi i strukture bile potrebne za stvaranje mlade hrvatske države. Neki će reći i neophodne, iako je to još jedna podvala. Hrvatsku nije stvorila udba, već povijesne okolnosti, volja njezinih građana, potpora akademske i crkvene elite i ponajprije hrvatski branitelji. Najveća greška predsjednika Tuđmana bila je što nije proveo lustraciju kad je bio pogodan trenutak, nakon Oluje, kada smo svi bili puni pobjedničkog zanosa. Naravno, to je podrazumijevalo i njegovo povlačenje, za što on sam nije smogao snage. Ubrzo nakon toga počinje preuzimanje i kontrola starih kadrova u svim strukturama, od politike, NGO sektora, znanosti, ekonomije do obavještajnog sustava. Tada počinje prava opstrukcija demokratskih procese, i to u ime demokracije.

Zato je danas lustracija i svaka ozbiljnija promjena na političkom planu otežana zbog struktura civilnog društva koji drži ljestve klijentelističkom političkom djelovanju, potpomognutom medijskim glumatanjem demokracije. Mi možemo govoriti da se narod treba pokrenuti i osvijestiti, ali je pitanje kako i na koji način!? Očito, sustavnim jačanjem demokratske svijesti u kojoj će birači shvatiti da nitko nije nezamjenjiv, da se medije čita između redaka i da mora biti jako sumnjivo ako se neke face na ekranima i iza ekrana motaju preko 30 godina.

I pošto-poto vidjeti kako su to provele druge zemlje i što su dobile. Poljska, Češka, Slovačka, Latvija, i istočna Njemačka su uklonile stari koruptivni sustav i ljude koji su zbog komunističke prošlosti bili teret. Te zemlje, neopterećene prošlošću, danas imaju i gospodarski zamah. Jer je lustracija i ekonomsko pitanje. Zašto? Jer drugovima „miriši para“ više nego partijska knjižica. Rumunjska i Bugarska nisu provele ozbiljnu lustraciju, a Hrvatska je zbog toga na putu da im se pridruži. No, da bismo vidjeli najbolji primjer lustracije, zavirimo u Bibliju!

Kako je Jahve lustrirao Izraelce?

Nakon izlaska iz izraelskog ropstva, Izraelci su se, umjesto čežnje za slobodom, počeli u pustinji sjećati egipatskih lonaca. Morali su 40 godina hodati kroz pustinju, ne zato što je muškarcima i tada ispod časti bilo pitati za put, nego zato što je morao pomrijeti naraštaj koji se sjećao Egipta i koji je smatrao da je bolje ropstvo punog želuca (socijalna država). To je bila cijena slobode. Zbog mrmljanja, Jahve je odlučio da stari naraštaj ne može ući u obećanu zemlju. Morali su se pročistiti i pomrijeti u pustinji. Prevedeno u aktualni kontekst, Jahve je nad Izraelcima proveo lustraciju – nitko iz starog sustava nije mogao u novoj zemlji preuzeti važne funkcije. A Jahve je bio temeljit. Mojsije je imao goleme zasluge, ali ih je u jednom trenutku prisvojio sebi i izgubio Jahvino povjerenje. Bog je bio dosljedan – Mojsije ju je vidio, ali nije smio ući u zemlju do koje je doveo svoj narod. Kamo sreće da je predsjednik Tuđman imao pred očima ovaj primjer. Jer to je Božja pedagogija – novo vino u nove mješine.

Kako bi to trebala napraviti Hrvatska?

Hrvatska griješi u tome što novo vino sipa u stare mješine. Udbaške mješine kriminala, korupcije, nepotizma i komunističke svijesti. Lustracija, koja se mora uskoro provesti ne smije značiti samo uklanjanje s položaja ljudi iz bivšeg sistema, jer je spomenuti rak metastazirao i na mlađe naraštaje. Promjena sustava, rad na obrazovanju i demokratskom odgoju, hrabrost, vjera i nada.
Možda će netko pitati: ako je to sve toliko premreženo, neće li se čitav sustav urušiti sam u sebe? Vjerojatno hoće. Prvi će se u sebe urušiti civilni sektor koji je dio tog establišmenta. Zatim ekonomski pa politički. To nije pesimizam, nego realnost. Ali neka se uruši, jer ionako je truo. I dalje ne može. Tko onda može napraviti ili barem potaknuti lustraciju? To može jedina institucija koja se neće u sebe urušiti  - Katolička Crkva, čuvarica hrvatskog bića i u mnogo težim vremenima. Iako je i u Crkvi bilo udbaških doušnika, ona je ipak utemeljena na zaglavnom kamenu Kristu i vođena Duhom Svetim. Petrova lađa traje i plovi. Kako to napraviti? Nekoliko je načina. Za početak – molitva i prepoznavanje iskrenih domoljuba koji su spremni dati sve svoje talente na raspolaganje domovini.

Da se vratim na prve dvije pobjede: i prva (rat) i druga (oslobođenje generala) bila je izborena molitvom. Mišljenja sam da i za treću treba moliti. Vjerujem da će i naši biskupi i svećenici vrlo brzo pozvati na molitvu na ozdravljenje od rana prošlosti. Molitva će ohrabriti kvalitetne i kreativne kadrove. Jer mi takvih ljudi imamo, u Hrvatskoj i dijaspori. Molitva će očistiti srca vjernika i razbistriti umove kako bi takve ljude mogli prepoznati. Grandis nobis restat via. Venite et gustate, quam suavis sit Dominus! Pred nama je još dalek put. Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!
 

Da biste komentirali, prijavite se.